U Poreču polako svi počinju uzimati zakon u svoje ruke

[slika1d]U proteklih smo nekoliko godina obradili poprilično gradskih tema o bezakonju, kad građani zakon uzimaju u svoje ruke. Nekad je to posljedica bahatosti i bezobrazluka, kao u slučaju uzurpacije parkirališnog prostora u ulici Ane Guštin, ili istog takvog slučaja u Kandlerovoj ulici koji se, što se našeg portala tiče, proteže kroz nekoliko godina.

Ni jedan od tih problema nije adekvatno riješen, a nakon malo bure, jedini "krivac" zbog "talasanja" ispadaju novinari.

Bez obzira na sličan rizik, ukazat ćemo na još jedan dio grada u kojem su građani preuzeli zakon u svoje ruke, a to je dio ulice Vladimira Gortana.

Stanari zgrada u toj ulici, naime, već dulje vrijeme uzurpiraju javni parkirališni prostor. Kad nekud odu vozilom, onda na "svoje" mjesto postave prometni znak, lanac, ili neku još maštovitiju prepreku. "Svoja" su  parkirališna mjesta prigodno ofarbali, kako bi se boja linija razlikovala od bijele. Takva bi nam mjesta već na prvi pogled trebala reći:”Marš, to nije tvoje mjesto!”

Na samom kraju te ulice, PBZ ima dva rezervirana parkirališna mjesta, dok njihovi zaštitari svoju "blindu" parkiraju na mjestu predviđenom za vozila invalida.

A znate li što je ovom novinaru rekao vozač "blinde"? Rekao je, "da si pravi novinar, ne bi sad tu blatio moju firmu nego bi došao gore i rekao mi da maknem vozilo. Vama je samo važno da blatite ljude. "

Zamalo sam pao u nesvijest kad sam to čuo. Žao mi je što razgovor nisam snimao, jer da jesam, rado bih to podijelio sa vascijelim čovječanstvom.
(Štoveć) lud zbunjenog.

[slika7w]

Uzrok ovakvom ponašanju svakako dijelom leži u bahatosti građana koji će, sigurni smo, lako pronaći opravdanje za akcije koje u svojoj suštini nisu ništa drugo doli obično ulično nasilje. Postoje, međutim, i drugi razlozi: u gradu nema dovoljno parkirališnog prostora. Istina, onaj tko nešto nema, trebao bi se sa time pomiriti, pa se nedostatkom mjesta ne može pravdati ovakve vandalizme.

Kao što se netko na periferiji mora pomiriti sa time da će do banke morati dugo hodati i voziti se, pa onda tražiti parkiralište, tako bi se i oni koji žive u centru trebali pomiriti sa time da im nitko u ovome gradu ne može jamčiti vlastito, slobodno parkiralište. Istina, onaj na periferiji može parkirati u vlastitom dvorištu, ali si ga je kupio sam, a nije ga prisvojio od susjeda ili od Mjesnog odbora, uzeo važ od piture i pinel u ruke pa ga ofarbao u zeleno i nacrtao ljubičaste sloniće, kako bi svima bilo jasno da je to njegovo.

Ostatak problema leži u činjenici da gradske i druge službe nadležne za ovakve situacije ne rade svoj posao godinama, kao što godinama zanemaruju rješavanje problema nedostatka parkirališta. Za to vrijeme ljudi, čekajući neku sposobniju administraciju, zakon čvrsto drže u svojim rukama. I ne puštaju ga.