U Kašteliru slave grampere

Kako Istrijani dok gule krumpire bacaju otpad na pod, a Slovenci u vrećicu za smeće, čemu služe krumpiri na stolu za masažu i kako se od jednog smeđeg gomolja radi turistička fešta i na stotine jela, sve to pokazuje ovogodišnja Gramperijada, osma "fešta od krumpira" koji se u tom kraju nazivaju gramperi još od Napoleonovog razdoblja.

Lokalni stranci potpuno samostalno i o svom trošku, donose krumpiruše, žgance, pečene krumpire s umakom od vrhnja, pastirsku pitu, krumpire s gljivama, nedostaju tek juhe i kolači u kojima je on glavni sastojak. Na stolu se nađe samo mali dio potencijalnih jela jer Kaštelir nema stranaca s vikendicom koliko postoji recepata s krumpirom, a svi ionako najviše traže pomfrit, no svake godine dolaze novi gosti, turisti ili vlasnici vikendica u tom kraju.

"Predstavili su nam projekt u turističkoj zajednici i rekla sam, zašto ne? Ovo mi je prvi put ovdje i prvi put na Gramperijadi", rekla nam je jedna od kuharica, umirovljena novinarka Špela iz Slovenije koja je donijela žgance s krumpirom.

Druga domaćica, umirovljena učiteljica Diana Corbertt dolazi iz Velike Britanije, a njezin je muž prva generacija dijaspore iz Kaštelira. Ispod njezine zdjele piše Irska zbog porijekla jela, a unutra ostaci "cottage pie" s govedinom, recept koji je lani diktirala suprugu preko telefona da bi ove godine sama napravila jelo, ali s manje začina. "Autentičnija je", objašnjava.

Pravi dah lokalne tradicije, osim gomile dima u zraku, daju volonterke kojih je ove godine više nego ikad. Četiri gospođe zadužene su za guljenje grampera, a na pitanje koliko ste ogulili do sad, odgovaraju, više od stotinu kilograma svaka. Saznajem da će ove godine biti potrošeno barem dvostruko više krumpira nego lani. Kuhari do njih u istom tempu peku krumpire koji munjevito nestaju iako nema toliko puno posjetitelja, a ispred pozornice strka.

Voditeljica Zdenka Gudelj animira i objašnjava, trenutna je tema biciklistička utrka, VI. Istra Grampertour u kojem, na različitim stazama sudjeluju mališani s pelenama i žestoki mladi rekreativci od kojih je pobijedio Erik Diklić.

"Pripremamo ih od malih nogu da sudjeluju u gramperijadi, a najmanjima damo najveću medalju. Želimo imati interaktivnu feštu, da svi sudjeluju i da se cijelo selo uključi", kaže Nevenka Kocijančić, direktorica Turističke zajednice Kaštelira koja zajedno s Marijanom Diklić organizira i osmišljava ovu manifestaciju. Svake godine sjete se nove ideje za izložbu pa su tako ove godine oglasile među mještanima da donesu stare kofere. Staro kino na gornjem katu puno je "valiž", od drva, kože, a najviše od kartona i papira.

U prizemlju izložba najčudnijih i najvećih grampera u kojima vidimo dinosaure, Loleke i Boleke ili samo doista ogromne krumpire. A da kino zadrži svoju funkciju, na starim stolicama u petak su prikazali film "Zlato za odvažne" koji se sedamdesetih snimao u Kašteliru i Vižinadi dok je uvertira za subotnju zabavu bilo guljenje krumpira. Tu dolazimo do otpada na podu koji stvara kaštelirski trio.

Između tri muška i jednog šarolikog ženskog tima, žene su nadmoćno odnijele pobjedu: Stana Pincan iz Diklići pored Kaštelira, Lilly Walker iz Birminghama i Marica Čagalj iz Omiša. (Napisala i snimila Marina DAMJAN)