U Galeriji Dalia u Zagrebu otvorena izložba „Infinify” porečkog umjetnika Aleksandra Knapića

"Zagreb 1991. g. Arhitektonski fakultet... Damir Ljutić i ja po ko zna koji put polažemo ispit iz matematike kod prof. E. Kramer. On prolazi, ja ne izlazim... U hrvatskoj rat polako bukti na sve strane... Odustajem, ostajem doma, ne vraćam se u Zagreb ... Nije se imalo, nije se moglo, gorak okus ostaje u duši, pri srcu... Rat je tada bila neka nova zbilja koja je i mene na prvu crtu odnijela ... Godinama kasnije dolazio bih u Zg, ali u meni i dalje prevladava taj neki osjećaj da mu se još nisam vratio, da sam samo zalupio vratima i otiš'o k'o posljednji klošar ... Previše je toga dobroga bilo što je rat prekinuo, znamo svi, nažalost .... I tako dvadesetak godina kasnije, zahvaljući Daliji i Siniši Katavić ostvaruje mi se mogućnost izlaganja u Zagrebu, u njihovoj galeriji Dalia, Praška ul. br.6. Meni posebno značaja činjenica što je to moja samostalna izložba u glavnog gradu naše domovine, kaže porečki umjetnik Aleksandar Knapić povodom otvorenja izložbe Infinity u zagrebačkoj galeriji Dalia. Radi se o ciklusu Infinity serije koji se nastavlja s 20 izloženih radova, (10 instalacija, 7 skulptura i 3 akrila na platnu) od kojih je jedanaest po prvi put predstavljeno zagrebačkoj brojnoj publici.

Na jednostavnoj tamnoj podlozi, svega 70x70 centimetara, kriju se poneki odgovori. Tamna - i tek jednostavnim geometrijskim rasterima načeta – 'teška' gornja trećina površine djela izgleda postaje i jeste ishodište i izvor bojama: boje nastaju iz mraka! Boje nastaju iz straha!

Važno je pobijediti tu svoju zatvorenu i zamračenu 'strašnu' trećinu sebe i pustiti bolji, ljepši, šareniji dio sebe da okupa svijet. Da drugi u vama prepoznaju rastere u kojima ste odrasli i koji zauvijek ostaju urezani u pamćenju – samo ih treba znati izvući van – na svjetlo!

Knapić: Na kraju svega ostaje posebno zadovoljstvo da sam se Zagrebu vratio znajući da nikad nisam ni otišao ...

Prepoznajete li u ovim uzbudljivim i okomito ukoričenim, a ipak krajnje dinamičnim mijenama boja i oblika - more, valove, maslinike, vinograde, smokve, suhozide, zgrčene šume, kamenu otete livadice, sunčeve mijene, kišu i pokoji prašnjavi bijeli put što ide tamo, upravo tamo gdje nam valja krenuti… u beskonačne kolore, kolore Istre, uvijek uzbudljive – nikad iste!

Umjetnik počesto dolazi u iskušenje da reinterpretira neko svoje ranije djelo, da pojasni svoj uradak kroz neku drugu vizuru ili da mu udahne malo neke drugačije arije. Baš kao da na neki način želi ažurirati svoj raniji uradak INFINITIY BLACK ONE, Alex stvara INFINITY BLACK ONE -SMALL – svojevrsnu poetsku inačicu prethodnika.

Iz labirinta koji (pro)pada vertikalom kroz (ili na) pet različitih načina i koji „tone“ ka nekakvom razbijenom odmorištu na dnu konstrukcije neumoljivo strši i vuče pogledu usamljeni crveni kvadrat u dnu jedne od vertikala. I dok su četiri od tih vertikala tek kompaktne grafičke plohe, na onoj koja nosi crveno stakalce, ploha je slojevito posložena nizom vodoravnih elemenata, njena je tekstura otvorena iz druge perspektive koja otkriva složenost koja se često krije iza umjetničkog izričaja.

Taj poetski crveni detalj, možda krije novu Alexovu poruku: Možda i nije sve tako crno, ali biti drugačiji znači u sebi nositi više toga ...

Autora je, kaže tijekom otvorenja iznenadio veliki broj ljudi koji su došli posjetiti izložbu, rekao je zahvalivši svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ove izožbe, prije svega Daliji i Siniši Katavić, umjetnici Gii, dizajneru Jovanoviću te Vladu Rajku.

Izložba ostaje otvorena do 3. prosinca, svratite do galerije Dalia, Praška ulica 6 Zagreb.