TZ Poreč - Natječaj za hlebince i rompibale

Sad kad je sve gotovo i kad je Zoran Albino Sinosich po peti (!) put imenovan za direktora ureda porečke Turističke zajednice (na tu je dužnost došao još za vrijeme Jugoslavije), možemo bez zamjerki da utječemo na izbor konstatirati da je sve prošlo prema očekivanju. Turističko vijeće najsnažnije turističke zajednice u Hrvatskoj još se jednom opredijelilo za »politiku kontinuiteta«, koja u porečkom slučaju podsjeća na ogromnog, snažnog dinosaurusa koji je upao u močvarni glib i polako, pritisnut vlastitom težinom, tone i malaksa. Bez inventivnosti, bez kreativnosti, ma naposljetku i bez entuzijazma i radnog elana, porečki TZ lošija je varijanta sličnih kretanja njegovih glavnih članova, turističkih mastodonata Riviere i Plave lagune.

Iako je funkcija direktora TZ-a izvršna, kao što sam Sinosich nerijetko kaže: ja samo realiziram ono što Turističko vijeće zaključi, izbor osobe odraz je turističke politike toga mjesta ili grada. Zato su i ovaj put poneki nadobudniji očekivali »svježu krv«. No, već i iz samoga natječaja za direktora, objavljenog u dnevnom tisku, dalo se iščitati da promjena neće biti. Naime, za razliku od natječaja tiskanih proteklih tjedana u ovim novinama za istu dužnost u nekim drugim istarskim TZ-ima, porečki nije imao čak ni uobičajenu službenu formu: na osnovu kojih se dokumenata raspisuje, što kandidati trebaju napraviti sa svojim prijavama pa ni na koju ih adresu poslati! Da nekakve trice i kučine poput nacrta programa aktivnosti za mandatno razdoblje ni ne spominjemo.

Inšoma, samo čisti hlebinac ili neki rompibale mogao se na takav kljasti natječaj javiti. Naravno, izuzevši Sinosicha, koji uostalom nije ni hlebinac ni rompibale.

Naposljetku, ako Sinosicheva izjava koju je dao nakon izbora »drži vodu«, odnosno najavljuje njegov skori odlazak u penziju, onda odluku Turističkog vijeća o petom mandatu treba gledati i kroz »krijancu«, kao: kad ga nismo dosad mijenjali, nećemo ni ovu godinu pred mirovinu. Uostalom, Sinosich vjeruje da će se u međuvremenu naći neki mlađi čovjek koji će ga zamijeniti. »Mlađi čovjek« je relativan pojam koji u odnosu na godine sadašnjeg direktora neće biti teško ostvariti. Pitanje je hoće li »mladost« donijeti novost ili će sve ostati po starom: da je porečka Turistička zajednica, zahvaljujući i zakonu koji to omogućava, prvenstveno puki servis dva velika hotelijera i njihovih poslovnih interesa, a ne mjesto doista kreativnog susreta javnog i privatnog sektora u najsnažnijem hrvatskom turističkom centru.

Goran PRODAN