Turisti bi piškili, ali nemaju gdje

Prošlog je vikenda došlo do značajnog povećanja broja gostiju na porečkim ulicama, u trgovačkim i ugostiteljskim objektima, što je nakon tmurnih ratnih prognoza svakako dobar znak za lokalno gospodarstvo. No, nije dobro to što posjetiteljima i dalje ne nudimo nešto uistinu elementarno, a to je pristup javnim WC-ima.

Pažnju na to nedavno mi je na Peškeri privukla čitateljica Parentiuma, pokazavši mi rukom prema kontejnerskom javnom WC-u smještenom prekoputa sportske dvorane Palestra, kod kojeg se veći broj stranih biciklista zaustavio s očiglednom namjerom da obavi nuždu. No, kako su vrata bila zaključana, gosti su se, nakon ponešto snebivanja, skrili iza kontejnera i tamo „obavili svoje. A da nisu jedini koji to rade lako se uvjeriti već i po miomirisu koji se tim prostorom širi, ili ako na klupi pričekamo da naiđe netko „u frci” pa, nervozno se osvrćući, šmugne za kontejner.

Istina, stotinjak metara dalje nalazi se moderni, izvrsno uređeni i uvijek čisti javni WC u sklopu upravne zgrade gradskog komunalnog poduzeća Usluga, obnovljene 2018. godine.

No, od te informacije koristi imaju samo oni koji za WC već  znaju. Nisam, naime, na širem području Peškere vidio znak koji bi na njega upućivao.

Uputio sam se zatim do Narodnog trga, jer valjda barem javni WC ispod kule radi. No, bio je zaključan i također bez putokaza koji bi pokazivali prema njemu.

Kad već pišem o toj temi, spomenut ću i kako smo prije ravno devet godina izvijestili o projektiranju javnog WC-a na gradskoj rivi , koji je trebao biti dovršen najesen 2013. godine i imati poslovnu namjenu. Od čega, kako znamo, nije bilo ništa.

I 2019. godine upozoravali smo na nedostatan broj javnih WC-a.

A priča slična onoj sa stranim biciklistima zabilježena je i daleke 2009. godine, kad su njemački turisti u Poreč došli na izlet iz Malinske, da bi zaglavili pred zaključanim vratima WC-a na autobusnom kolodvoru i pozvali novinare. Zabilježila je to novinarka Glasa Istre Sniježana Matejčić u ovome članku .

Teret čišćenja WC-a iza brojnih turista, ali i domaćih prolaznika, tako prešutno trpe trgovci i ugostitelji koji, kažu nam, troše značajne iznose na wc papir, sredstva za čišćenje i vodu, a plaćaju i radnike koji sve to moraju očistiti, oprati i dezinficirati.

-Većina gostiju počisti za sobom, ali ima i puno onih sa katastrofalnim higijenskim navikama. A ne možemo ih samo otjerati, ili očekivati da kod nas konzumiraju jela i pića kako bi „zaradili” ulaznicu za WC. Istina, neki rade i takve stvari, ali mislim da većina ipak nastoji udovoljiti turistima kad to već Grad ne čini, rekla nam je jedna radnica u ugostiteljstvu (podaci poznati redakciji).