Trojezičnost na porečki način: Palestra, Palestra, Palestra

Jedna od »odlika« birokracije je krutost i neprilagodljivost. Čak i u situacijama kad »zdrav razum«, logika i slične varijable ljudskoga uma kazuju da je konačni rezultat glup i smiješan. Primjer kojem sam se i u javnosti slatko smijao je prometna ploča »Antenal Antenal«, koja osim lokaliteta na ušću Mirne pokazuje i dosljednost novigradske birokracije u vizualnoj provedbi dvojezičnosti na svojem području. Naime, Antenal je toponim koji se isto piše, čak isto izgovara i na hrvatskom i talijanskom pa mi je logično da piše samo jedanput. No, birokracija ima svoju logiku.

Po toj logici postoje i smješniji, da ne velim gluplji primjeri od antenalske ploče. U susjednom Poreču nedavno su, konačno i pohvalno, na gradske kulturne i povijesne znamenitosti postavili pločice s kratkim nazivima/opisima zgrada, odnosno spomenika. S obzirom da je i Poreč dvojezični grad, uz hrvatsku inačicu napisana je talijanska, a da ni turisti ne bi bili zakinuti, našla se i ona na »univerzalnom« stranom jeziku – engleskom. To uglavnom dobro funkcionira i pločice su doista doprinos boljoj obaviještenosti ne samo gostiju nego i građana, a i simbolični znak poštivanja gradskih starina.

Problem se pojavljuje kad birokracija dogovorenu trojezičnost krene kruto, dosljedno i bezrezervno provoditi. Pa onda stigne i do lijepe sportske dvorane koju Porečani sagradiše još 1909. godine. Tada se u gradu govorilo uglavnom talijanski i zgrada je službeno bila Palestra della Societa` Ginnastica (mogli bismo hrvatski: Gombaonica Tjelovježbenog društva). Od tada do danas, bez obzira na pohrvaćenje grada, Porečani je zovu jednostavno – Palestra. I cijelo je vrijeme u upotrebi kao – »palestra«, sportska dvorana.

S obzirom da je jedna od arhitekturno vrednijih porečkih zagrada, razumljivo je da je i na njoj istaknuta obavijesna pločica. Piše doista lapidarno: »Palestra« 1909. No, piše doslovce to isto još dvaput! E da, jednom na hrvatskom, drugi put na talijanskom, a treći na engleskom! Blažena birokracija.

Naravno, poželjno je da i na hrvatskom piše Palestra, jer je to u ovom slučaju lokalno općeprihvaćeni naziv, ali za Hrvata namjernika iz drugih krajeva korisno bi bilo dopisati i »sportska dvorana« ili čak »gombaonica«, iako bi se potonjem arhaičnom nazivu nerijetki smijali. O potrebi da se to kratko objasni i onom koji čita na engleskom, suvišno je govoriti.

G. PRODAN