Trodnevni izlet u Budimpeštu

U prosincu, prvog vikenda (3. 12. - 5. 12. 2010.), učenici 1. i 3. razreda ekonomskog smjera SŠ Mate Balote, pod vodstvom prof. Maje Lerge, otišli su na izlet u Budimpeštu. Krenulo se u 5 h ujutro. Put je bio prilično dug pa su učenici prijestolnicu Mađarske ugledali tek oko 15 h. Prvi je bio posjet Božićnom sajmu u centru grada, točnije Vatzy ulici, gdje su se nalazili štandovi s hranom, ručno izrađenim suvenirima, odjećom itd. Svi su bili apsolutno očaravajući i originalni! Toliko boja, okusa, mirisa! Nakon toga uslijedio je jedosatni noćni razgled grada, brodom po Dunavu. Imali smo prilike diviti se impozantnim građevinama okićenim božićnim lampicama. Uz Kraljevsku palaču i Parlament, najviše su nas oduševili raznoliki mostovi koji presijecaju Dunav.[slika1][slika2]

Drugi radni dan počeo je oko 9 sati kada nam se pridružila vodičkinja Nikolina koja nas je povela u obilazak svih bitnih znamenitosti. No prije polaska, Nikolina nam je objasnila ono najbitnije o Budimpešti: ona je glavni grad Mađarske, tamo živi oko 2 i pol milijuna ljudi, postala je jedinstveni grad 1873. godine spajanjem Budima i Starog Budima na desnoj obali Dunava s Peštom na lijevoj obali. Bila je drugim središtem Austro-Ugarskog Carstva. Taj grad često nazivaju i Pariz Istoka, Kraljica Dunava, Grad mostova, paprikaša.

Prva znamenitost koju smo posjetili bio je Trg heroja, napravljen 1896. (kao uostalom i većina građevina), važna godina jer se tada slavio Milenij, tj. 1000 godina otkako su Mađari naselili prostor Panonske nizine. Na njemu se nalaze kipovi 14 najvažnijih ličnosti mađarske povijesti, bez kojih ona danas ne bi bila to što jest. Svaki posjetitelj bi se tamo morao zadržati minimalno 3-7 minuta kako bi im odao počast. [slika3]

Sve učenike je posebno oduševila bazilika Sv. Ištvana, prvog mađarskog kršćanskog kralja, koja je sva u bordo boji i zlatu. Neke od znamenitosti kao što su zgrada Parlamenta, Opera, Trg Franza Liszta itd., vidjeli smo iz autobusa. A zatim je uslijedio posjet ribarskom naselju, koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Jednostavno dobijete osjećaj da ste u nekoj bajci iz koje nitko ne želi izaći. Prije velike pauze, posjetili smo Citadellu koja se nalazi na brdu Gellert s kojeg se može promatrati grad iz ptičje perspektive.

Ubrzo, u poslijepodnevnim satima, uslijedilo je i vrijeme za shopping! Vatzy ulica je puna svjetski poznatih trgovina tako da je izbora bilo i previše. Najveće glavobolje su nam zadavale forinte koje smo teškom mukom preračunavali u eure i kune. Ljudi nas se nisu pretjerano dojmili. Većinom su svi bili neljubazni. Rijetko se mogao vidjeti osmijeh na njihovim licima. Iako su nam govorili kako Mađari ne znaju nijedan jezik osim svog, sporazumijevali smo se s njima na engleskom koji nije bio baš tečan. Predvečer smo se vratili u hotel… napokon se utoplili, nakon što smo iskusili pravu hladnoću (cca -10' C) u centru grada.

Večerali smo u tipičnoj mađarskoj čardi (restoran). Isprva smo bili skeptični što se tiče mađarske hrane, ali na kraju su svi željeli još porciju više! Tijekom večeri zabavljali su nas sjajni plesači i pjevači koji su unijeli dašak mađarske kulture i folklora u atmosferu. Prepušteni veseloj glazbi i preukusnoj hrani, uživali smo u svakom trenutku te večeri. To nam je bila zamjena za noćni život, koji nismo imali prilike osjetiti zbog, kako su profesori rekli, naše maloljetničke dobi.

Nakon obilnog doručka u hotelu, uslijedio je povratak u Hrvatsku. Putem natrag, stali smo na jezeru Balaton koje se još naziva i Mađarskim morem. Kratko smo prošetali uz jezero i slikali se uz labudove. U samoj blizini jezera, imali smo organizirani ručak u predivno uređenoj čardi. Zajedno s ostalim turistima, uživali smo u jelu i atmosferi – bilo je nezaboravno!

Oko 15h sati lagano smo krenuli kući, iako nitko to nije htio. Već u 21 h, poprilično odmorni i raspjevani, vratili smo se u Poreč.

Što reći, svi su jednostavno bili očarani Budimpeštom!!

Anja Ipša, SŠ Mate Balote Poreč