Trideset godina novigradske galerije Rigo - „Sve je moguće kad u glavi nisu granice, nego beskonačnost“

U podne najkraćeg dana u godini u Muzeju Lapidarium u Novigradu promocijom kataloga-knjige obilježeno je 30 godina postojanja Galerije Rigo a susret je posvećen sjećanju na nedavno preminulog dugogodišnjeg „kustosa“, dobrog duha Galerije Rigo, Milana Benjaka. Okupilo se u lijepom novigradskom Lapidariju neveliko, ali moćno društvo poklonika suvremene umjetnosti, likovnih kritičara, kustosa, umjetnika… jer prigoda nije ni mala ni marginalna. Dr. sc. Jerica Ziherl, povjesničarka umjetnosti i ravnateljica Muzeja Lapidarium u čijem sastavu niz godina funkcionira Rigo, pokrenula je galeriju i gotovo tri desetljeća i je vodila, s kratkim prekidima, kada su to činile Ketrin Miličević Mijošek i Morena Moferdin.

Ziherl je okupljene podsjetila da je neveliko prizemlje palače Rigo najprije bilo uređeno kao lapidarij pod upravom Arheološkog muzeja Istre a kada je izgrađen Muzej Lapidarium i kad su povijesni kameni spomenici preseljeni u novi prostor stvorena je mogućnost pokretanja galerije suvremene umjetnosti u gradiću koji do tada u kulturnoj ponudi nije imao ništa slično. „Ova knjiga je kronologija 30 godina izlagačke djelatnosti, nije katalog. Pozvali smo nekolicinu suradnika da napišu svoje dojmove o Galeriji Rigo a skrećem posebnu pažnju na zadnji tekst, onaj Tatjane Gromače koja donosi paralelu između onoga što smo ovdje radili s davnim vremenima kada su nastajale freske u istarskim crkvama“, rekla je Ziherl pozdravljajući okupljene. Naglasila je kako Vladimir Torbica ne prisustvuje događaju kao županijski pročelnik za kulturu. Već kao Novigrađanin koji je od početka podržavao ideju galerije a Jerici stajao uz bok kad god su okolnosti to tražile. Pozvala je, potom, svog nekadašnjeg profesora, potom mentora i suradnika Galerije Rigo dr. sc. Zvonka Makovića koji je rekao kako je „Jerica gradila na svom talentu i, kao Marino Cettina, nije priznala malo mjesto već je pokazala kako nevelik prostor u malome Novigradu može postati svjetska galerija, što Rigo jest s popisom autora kao što su Trbuljak, Kandinski, Funtana, Alviani, Picelj, Knifer. Rigo dokazuje da su granice izmišljotina i da je sve moguće ako je u glavi beskonačnost. Jerica je znala pametno iskoristiti znanje u kombinaciji s intuicijom“, rekao je Maković. Iz svoje suradnje s Rigom posebno je izdvojilo izložbu kolaža Julija Knifera koje mu je umjetnik poklonio prilikom preseljenja u Pariz. Izložba je postavljena 2004. godine, Đanino Božić opremio je radove i oblikovao katalog, jedan u nizu onih čija je forma prepoznatljiva koliko i sama novigradska galerija.

Vladimir Torbica naglasio je kako je Galerija Rigo na mnogo način odredila kulturni život Novigrada, podsjećajući okupljene na ogromnu rijeku ljudi koja se sjatila u Novigrad i u koloni koračala u kino dvoranu čuti predavaje Noama Chomskog zahvaljujući Jeričinoj upornosti. Drugi važan detalj koji je istakao bilo je javno obilježavanje okruglih rođendana Vlaste Delimar. „Kad se za performans naga pojavila u Galeriji Rigo neki su bili zgroženi, govorili da to treba zatvoriti. Nakon 10 godina Vlasta je ponovno priredila javni rođendan, ali tada to više nitko nije komentirao. Je li to dobra ili loša vijest za naš grad ne mogu prosuditi.“ Torbica je posebno istaknuo sve ljude koji su zahvaljujući Galaeriji bili u Novigradu, mnogi se i danas vraćaju a izdvojio je koliko su mu osobno bili značajni razgovori između Ivana Picelja i Mirjane Benjak kojima je prisustvovao. „Nemamo puno izvrsnih stvari u Novigradu, ali imamo Rigo i žao mi je da više sugrađana toga nije svjesno“, rekao je Torbica naglašavajući da je galerija to što jest upravo po Jerici Ziherl. Ona se nasmijala i dodala kako dolaze mlade snage, pa se prisjetila Sabine Oroši, tada djevojčice krupnih očiju koja je s velikim zanimanjem dolazila na svaku izložbu a danas povjesničarke umjetnosti.

„A tu je i 'muškarac u sjeni' (kako je samoga sebe identificirao Đanino Božić u duhovitom eseju uvrštenom u knjigu, op. S.M.) koji mi je bio i lijeva i desna ruka, kako je kada trebalo, koji je zaslužan za stotinjak prepoznatljivih kataloga jedinstvenog oblika koji korespondira s realnim dimenzijama Riga. Tu je i vjerna publika galerije koja ima svoju ulicu i susjede, koja ima svoja ljeta u kojima su vrata uvijek otvorena i vode u drugačiju stvarnost, koji puta dozlaboga kompliciranu. Tri čista bijela zida koje smo imali nakon preseljenja lapida u novi prostor mnogim umjetnicima bila su dovoljna i izazov. Svaka izložba koju smo ovdje imali bila je drugačija, imali smo priliku svjedočiti kako Ivan Matejčić, povjesničar umjetnosti i konzervator otvara izložbu Vlade Marteka, kako se Picelj i Alvijani druže na novigradskim terasama i dijele svoje uvide o umjetnosti sa svima koji su željeli slušati. Izložbe u Rigu svjedoče o suvremenoj umjetnosti od 1995. godine do danas, s povremenim izletima u povijest avangarde“, rekla je Ziherl pozivajući prisutne da se kroz prigodnu izložbu prisjete detalja iz 30 godina djelovanja Galerije Rigo.

A po knjigu koja kronološkim redom donosi dijelove opsežne arhivske i fotografske građe te tekstove Jerice Ziherl, Gorana Trbuljaka, Vlaste Delimar, Zvonka Makovića, Francesce Zattoni, Ivice Župana, Ingeborg Fülepp, Ketrin Miličević Mijošek, Dragane Sapanjoš, Ursule Krinzinger, Đanina Božića, Markusa Hanakama i Roswithe Schuller i osebujan književni esej Tatjane Gromače Vadanjel, morat ćete poći do Muzeja Lapidarium u Novigradu. Nećete požaliti ako ste barem jednom bili tamo, jer će vas, nesumnjivo, podsjetiti na jedinstvenost mjesta, njegovu kulturnu simboliku i činjenicu da je Rigo „kulturna ambasada malog Novigrada koja promiče heterogene jezike suvremene umjetnosti“. A ako niste nikada bili niti na jednoj izložbi u ovoj galeriji, knjiga će vas sigurno zaintrigirati da to učinite sljedećeg ljeta.

Knjiga je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Novigrada-Cittanove i Istarske županije – Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost a oblikovanje potpisuje GUŠT dizajn iz Pule. Izdavač je Muzej-Museo Lapidarium Novigrad-Cittanova a urednica Jerica Ziherl.