Tri milijuna kuna savudrijskog Skipera HDZ-u: plaćanje starih "usluga" ili "akontacija" za buduće pogodnosti?

[slika1d]U netom završenoj predizbornoj kampanji prilog jednoj političkoj stranci – HDZ-u – uplatila je savudrijska tvrtka Skiper hoteli. Bilo je to milijun kuna, što je ipak upola manje nego je njena »majka« - tvrtka Rezidencija Skiper – HDZ-u donirala pred izbore 2003. godine. Nije da Skiper ima manje para ili da HDZ manje vrijedi, nego lani doneseni Zakon o financiranju političkih stranaka ne dozvoljava da one od pravnih osoba u jednoj kalendarskoj godini primaju dobrovoljne priloge veće od milijun kuna.

- Točno je, uplatili smo maksimum i to je jedina naša donacija. U vezi s njom nemamo nikakvih očekivanja niti zahtjeva. To je odluka vlasnika Rezidencije Skiper, rekla nam je jučer Ljubica Marfan, direktorica Skiper hotela, ali i Rezidencije Skiper. Na pitanje tko su vlasnici, odnosno da li su to ona, Miro Oblak i Hypo banka, Marfan je rekla da je njena vlasnička uloga minorna. »Četiri glavna suvlasnika Rezidencije Skiper su dvije inozemne zaklade, jedno inozemno trgovačko društvo i Hypo Alpe-Adria Bank«, kazala je Marfan.

[slika2d]Inače, Skiper hoteli poznati su investitor u novo luksuzno hotelsko-turističko naselje u Alberima, na sjeveru Umaštine, vrijedno milijardu kuna. Hotel s pet zvjezdica, dvadesetak vila s bazenom, golf igralište i lučica grade se pod svjetski poznatim brandom Kempinski. Novo će naselje, zajedno s već izgrađenim objektima Rezidencije Skiper, činiti Kempinski Adriatic Resort čija ukupna vrijednost doseže 1,5 milijarde kuna.

Sve se to gradi na području na kojem je svojedobno HDZ-ova Vlada prodala dva hektara državnog zemljišta tvrtki Kemco za skromne 334 tisuće kuna. Bilo je to početkom 2000. godine, nekoliko dana nakon što je HDZ izgubio izbore za Sabor. Ljubica Marfan je u kasnijim napisima u našim novinama, kao zastupnica tvrtke Kemco, tvrdila da je to bila tržišna cijena i da je to bilo ilegalno smetlište. No, bilo je to i građevinsko zemljište, unutar umaškog urbanističkog plana i u turistički atraktivnom priobalju, pa je jasno da je 16 kuna po kvadratu bila apsolutna rasprodaja državne imovine. Koliko je to zemljište bilo podcijenjeno najbolje govori podatak da ga je krajem 2002. Kemco prodao Rezidenciji Skiper za 1,8 milijuna eura, brat bratu - 13,4 milijuna kuna.

S obzirom na činjenicu da je zemljište budzašto prodala HDZ-ova Vlada, ne bi trebala iznenađivati Skiperova dragovoljnost u financiranju HDZ-ovih predizbornih kampanja. Za tri milijuna kuna se javno zna. To nije malo novaca, ali ako ga gledamo samo u odnosu na razliku u cijeni spomenutog zemljišta, i nije previše. K tome, tu je još jedan javno poznati Skiperov »dug« HDZ-ovoj vlasti. Početkom 2004. godine Rezidencija Skiper je u istoimenom naselju počela zidati crkvu. Bez građevinske dozvole. Iako je građevinska inspekcija bila zatvorila gradilište, crkvica je dovršena. Rješenje o rušenju još nije izvršeno, iako umaški vijećnici nisu prihvatili naknadnu legalizaciju bespravnog objekta. HDZ-ova ga Vlada vjerojatno neće rušiti jer ni dosadašnja ministrica »rušiteljstva« nije za to pokazala nikakvu volju.

[slika3d]Ljubica Marfan negira bilo kakvu povezanost tih dviju činjenica s njihovim aktualnim donacijama HDZ-u, odnosno opovrgava da se donacijama »plaćaju« bilo kakvi »dugovi«.

- Mi prema toj stranci nemamo ni stare ni nove dugove. U vrijeme spomenute kupoprodaje, koja je za mene prošlo svršeno vrijeme, ja sam još radila kao novinarka u Glasu Istre. Koliko znam, zemljište je kupljeno na javnom natječaju. Tamo je doista bio deponij smeća, a po tadašnjem i sadašnjem umaškom prostornom planu na njemu nije dozvoljena nikakva gradnja. Ono je unutar građevinske zone, ali ima sportsko-rekreacijsku namjenu. Na njemu je naš sportski centar, ali mi tamo ni kućicu za dječji klub ne možemo podignuti, pa ćemo za nj prenamijeniti jednu od komercijalnih vila, napomenula je Marfan.

Što se tiče bespravno sagrađene kapelice, i ovaj put je ponovila da je oni sami neće rušiti, a ako pravna država hoće, to je njeno pravo, iako bi, dodaje Marfan, onda trebala srušiti prilično crkvi jer su brojne sagrađene bez dozvole.

Na kraju je ponovila da prema političkoj vlasti kao poduzetnička tvrtka (ili tvrtke) nemaju nikakvih očekivanja, osim prema lokalnoj samoupravi, tj. Gradu Umagu i njegovim poznatim obvezama oko infrastrukturnog opremanja područja Crveni Vrh-Alberi gdje je Skiperovo turističko naselje.

Da Skiper – bila to Rezidencija ili Hoteli – nema nikakvih »očekivanja« od državne vlasti, koja će moguće opet biti HDZ-ova, ne treba uzimati baš zdravo za gotovo. Valja se, naime, prisjetiti još jedne veze na relaciji Savudrija – Zagreb. Tvrtka Pelagius, registrirana na istoj adresi kao i Skiperi – Savudrija, Alberi 300, kojoj je direktorica Ljubica Marfan (uvijek jedna te ista), ozbiljni je konkurent za dobivanje prava služnosti na 212 hektara državnog šumskog zemljišta na Vodnjanštini, koje bi se prenamijenilo u maslinik. Odluku o sudbini zemljišta donosi Vlada. Je li milijunčić HDZ-u iz »sestrinske« firme možda i svojevrsna »akontacija« za te »zanimljive« hektare? Pelagius je tvrtka registrirana i za poslovanje nekretninama te za turizam, a ne samo poljoprivredu. Doduše, Marfan je nedavno u našim novinama tvrdila da ih na tom području kao poduzetnike zanima samo sadnja ulika, ali »usput« i uljara. No, ne treba zaboraviti da prenamjena šumskog u poljoprivredno zemljište može biti i prvi korak prema – urbanizaciji.

G. PRODAN