Transparentnost? Dakako... (Šćika na Šćiku)
Piše Davor ŠIŠOVIĆ
Je li vas već zbunila, inače sasvim uobičajena, svibanjska hiperprodukcija događanja u našem lijepom, zazelenjenom, a odnedavno i ranim ljetom okupanom zavičaju? Idete li na harmonike u Roč ili na organiće u Gračišće? Možda i jedno i drugo? Ili biste radije uhvatili malo mira pa zagazili u potragu za možda posljednjim ovosezonskim šparogama? Ako jeste, čuvajte se zmija! Možda ćete povjerovati i meteorolozima koji kažu da temperature već dostižu minimalne vrijednosti pri kojima nije neugodno uroniti u more? A možda za sve to nemate vremena jer ste uključeni u predizbornu kampanju? Ma nema brige, ionako za finalni tjedan većina stranaka i listi umjesto zamornih skupova najavljuje druženja uz roštilje. Kao što i priliči svibnju.
Dosadašnji tijek predizborne kampanje gotovo nikako ne odražava navodnu kriznu godinu. Vizualni i marketinški političko-propagandni sadržaji standardni su kao i uvijek, poklon-artefakti također, plakata ima i velikih i malih, spotova na radiju i televiziji kao i inače. Ulaganja u predizbornu kampanju gotovo da nalikuju na način poslovanja velikih novonastalih tek privatiziranih kompanija iz prvih godina hrvatske prvobitne akumulacije kapitala: novi način tržišnog poslovanja propisao je dimenzije marketinških i promidžbenih fondova i taj se novac morao potrošiti, bilo kako i bilo gdje. Koliko mi je dosad poznato, samo je jedna lista, i to općinska, javno obznanila da se neće razbacivati novcem u predizbornoj kampanji, već će radije taj novac uplatiti u sasvim konkretnu humanitarnu svrhu, za pomoć jednom bolesnom djetetu. Svi drugi - troše. Osim, ajde, onih koji svoju skromnu propagandu provode na Facebooku, iako je nekima Facebook još i dopunsko propagandno sredstvo.
Sadržaji koji se svim tim predizbornim marketingom reklamiraju međutim još uvijek nisu nešto što bi oguglalog birača zaintrigiralo, s lakoćom mu upadalo u oko ili uho. Neću prorokovati samo ću prenijeti što »ulica« priča: ovo bi mogli biti izbori s najmanjim odazivom birača ikada zabilježenim. Na razini općinskoj, gradskoj, županijskoj vrlo su mlako sučeljene dvije vrste poruka. Prva vrsta poruka veli: bili smo vam i dosad dobri, evo pogledajte što smo vam sve dosad učinili, bit ćemo vam jednako tako dobri i ubuduće. Druga vrsta poruka oponira: ovi prije nisu valjali, mi ćemo biti bolji od njih, vidjet ćete. Nikako da shvate neke stvari, ni prvi ni drugi… Još se uvijek ponavljaju, bez da se ni rastumačiti njihov sadržaj znade niti napokon spozna da su takve fraze u biti besmislene poruke o »transparentnosti«, »učinkovitosti«, »približavanju uprave građanima«, kao da smo glupi. Htio sam zaviriti u svoje stare novinarske bilježnice pa pronaći točne citate, te ih datumski i zemljopisno locirati, o starijim predizbornim obećavanjima »transparentnosti« i »učinkovitosti«, pa onda istim tim kandidatima koji su to govorili tada, i koji to ponavljaju sada, postaviti o tome par pitanja. Recimo: ako ste prije dvanaest godina na izborima isto obećavali »transparentnost« i »upravu bližu građanima« pa ste te izbore dobili, možete li nam podastrijeti kvantitativne i kvalitativne pokazatelje po čemu je danas vaša uprava »transparentnija« i »bliža građanima« nego prije dvanaest godina? Odgovorit ću ja umjesto kandidata: ni po čemu!
Ista bih pitanja postavio i opozicijskim kandidatima koji danas nude »transparentnost« i »učinkovitost«: dajte molim vas, odajte nam čarobnu formulu kako vi to mislite postići? Ako zaista znate kako, mogli biste se lijepo obogatiti patentiranjem takve zamisli, pa vam gnjavaža s izborima i ne bi trebala. Dakle, znate li? Opet ću odgovoriti umjesto kandidata: naravno da ne znaju!
Moram ovdje spustiti jednu »pametnu«: transparentno zapravo u hrvatskom jeziku znači - prozirno. »Prozirno« je u hrvatskom jeziku međutim riječ koja ne označuje samo fizikalno svojstvo propuštanja svih valnih duljina svjetlosti, već ima i podrugljivi prizvuk kada se upotrebljava da bi se opisala kvalitativna osobina nekoga ili nečega. Zato me već godinama ne prestaje čuditi kako se riječ »transparentnost« udomaćila u našemu političkom govoru, ali nije ona jedina i mnogim se drugim riječima smisao u političkome novogovoru izvitoperio do neprepoznatljivosti. Ako ćete prihvatiti ovo moje tumačenje riječi »transparentnost«, onda se vjerojatno lako možemo složiti u ocjeni da je većina kandidata baš - transparentna! Dakako.
Nitko od kandidata nije lud pa da biračima obeća ono čerčilovsko »krv, znoj i suze«. Na prošlim se izborima još i mogla čudi parafraza čuvene Kennedyjeve krilatice »Ne pitaj što Amerika može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za Ameriku«. Danas kod nas u predizbornoj kampanji ni domoljublje više ne pali. (Ah, sjećam se jednog lokalnog kandidata koji je u predizbornoj kampanji za lokalne izbore nakon nekoliko vrlo nepopularnih Vladinih poteza svejedno zdušno branio državu riječima: »Kakva god da je, ipak je naša!«.
Iako je ovo posljednja Šćika pred izbore, uopće neću preuzeti odgovornost da vam savjetujem gdje da idete u nedjelju, 17. svibnja, na birališta ili u Gračišće na manifestaciju »Zasopimo na organić«. To ćete ipak morati odlučiti sami. I neizlazak na biralište je političko pravo i način da se pokaže i izrazi politički stav. Tek uzgred valja napomenuti da se kod nas izbori ne mogu proglasiti nevaljanima ako na birališta izađe premali broj birača. Ako vi nećete, vaš susjed može čak i sasvim sam izabrati vlast koja će automatski biti i vaša, ne samo njegova.
