Tragom jednog ljetnog javnog savjetovanja sa zainteresiranim građanima

Nismo li odavno trebali napustiti brojanje turista i noćenja, natjecati se tko će prije ostvariti milijunto i biti ponosni na činjenicu da postoji overbooking, da po ulicama usred dana tumaraju turisti koji traže slobodnu sobu makar na koju noć? Tako je bilo 60-ih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu smo trebali naučiti da masovni turizam uzima preveliki danak, prvenstveno na okolišu, prirodi, a onda i na našem standardu života. Novi hrvatski Zakon o turizmu stupio je na snagu s prvim danom ove godine. On bi trebao osigurati razvoj turizma prema održivosti. Građani o tome odavno govore, ali ih nitko ne čuje. Mnoge turističke države su taj dio svoje ekonomije usmjerile prema održivosti i prije nekoliko desetljeća.

I? Što se promijenilo od početka ove godine primjenom novog Zakona? I dalje brojimo noćenja i dolaske, skanjujemo se nad brojkama koje su manje nego lani. Doduše, provedeno je javno savjetovanje sa zainteresiranim građanima o tri nacrta prijedloga Pravilnika koji slijede iz Zakona: o metodologiji izračuna prihvatnog kapaciteta, o metodologiji izrade plana upravljanja turističkom destinacijom i o pokazateljima za praćenje razvoja i održivosti. Indikativno je da je javno savjetovanje pokrenuto u kolovozu, dakle u vrijeme kad se malo tko bavi zakonima i pravilnicima i bilo bi u najmanju ruku pristojno od Vlade da je ponovi. No, to je provjereni način da se zadovolji forma, a zapravo isključi javnost. U raspravu se uključilo tek dvjestotinjak privatnih i pravnih osoba, uključujući Istarsku županiju a primjena tih pravilnika mogla bi donijeti bitno poboljšanje u turističkoj privredi i standardu i načinu života svih nas koji živimo u turističkim regijama. Ali, prilika je propuštena, a jedinice lokalne samouprave morat će koristiti te pravilnike. Pitali smo u gradskoj upravi, prije isteka roka javnog savjetovanja, jesu li se uključili i spremaju li tematsku sjednicu Gradskog vijeća na tu temu. Nismo do danas dobili odgovor. Javna rasprava zaključena je 25. kolovoza.

Krećemo s ovih pozicija: turistički kapaciteti popunjeni su uglavnom tek 60 dana u godini što govori da nam je u ljetnim mjesecima pritisak na infrastrukturu ogroman, dok je u ostatku godine ona nedovoljno iskorištena, a gradnju i održavanje plaćamo mi, građani. Masovni turizam koji traje samo dva ljetna mjeseca preopterećuje prometnice, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, sustav zbrinjavanja otpada… šteti okolišu. O tome u posljednje vrijeme posebno glasno govore turistički menadžeri koji zagovaraju gradnju hotela nauštrb privatnog smještaja. U manje od 20 posljednjih godina udvostručen je broj postelja i sada Hrvatska ima gotovo dva milijuna postelja za turiste. U istom razdoblju infrastruktura jedva da je malo napredovala. Sporadično i parcijalno.

Posebno se u posljednjim mjesecima apostrofira podatak o tome da od ukupnog turističkog kapaciteta na hotelski smještaj u Hrvatskoj otpada tek 9,5%, odnosno da imamo najmanji udio hotelskog smještaja od svih destinacija na Sredozemlju. I dok novi zakon o turizmu načelno ostavlja veliku mogućnost da lokalno stanovništvo, ako ga lokalne vlasti pitaju, odlučuje kakav turizam žele na svom području, dotle se drugom rukom potpisuju ugovori o gradnji 130 novih hotela 4-5- zvjezdica do 2025. godine. Uz to ide i odluka da se velike investicije u turizmu, one iznad tri milijuna eura, deset godina oslobode plaćanja poreza na dobit. Ala veselja!!! Altroke prvobitna akumulacija. Možda je nekome i promaklo dok je čitao prijedloge Pravilnika, ali upozorila me poznanica na činjenicu da se u tekstu uopće ne spominju gradovi, naselja ni mjesta, nego destinacije – kao da niti ne postojimo nego zbog turizma.

I tako, dok u Španjolskoj građani otvoreno prosvjeduju protiv masovnog turizma, posebno u Mallorci koja, prema Eurostatu ima 56 noćenja po stanovniku, građani Istre na koje otpada 150 noćenja po stanovniku ne samo da šute, nego će se mnogi obrecnuti na bundžije riječima da treba potrpjeti ta dva mjeseca. A spomenuti prijedlozi pravilnika kao mjeru za utvrđivanje kapaciteta i održivosti spominju samo brojke – broj kreveta po stanovniku i slično. Nigdje ni slova o utjecaju turizma na kvalitetu života građana. Ma, građani niti ne žive u destinacijama, nego u gradovima i naseljima! A novi je trend letjeti nad Istrom umjesto vožnje prenatrpanim cestama. Zato se na poluotoku gradi 10 heliodroma.

Zašto moramo potrpjeti u sezoni gledajući kako se raspada naš grad, naš način i standard života, naš okoliš i naša lokalna zajednica. Potonju je dobro nagrizao novac koji se zaradi u 60 dana i od kojeg se živi ostatak godine, ali još možda nije kasno da se vratimo zaboravljenim vrijednostima. Ili je posljednji vlak otišao bez nas?

Sve što se radi po pitanju upravljanja turizmom u Hrvatskoj je zločin protiv prirode i lokalnog stanovništva, kaže moja prijateljica. Ne mogu se s njom ne složiti.