Tko (ne) održava "kućice za knjige"

Posudite li kad knjigu iz „kućice za knjige“ ili odnesete neku svoju da i drugi čitaju? A kad vidite da se vrata ne daju zatvoriti pa knjige kisnu, ili je netko ostavio među knjigama masni papir od marende, što činite? Je li vam prva misao kako nitko ne brine o kućici? A tko bi to trebao činiti? Gradska knjižnica je logičan odgovor. Ali, je li baš tako? Odgovore smo dobili od ravnateljice Gradske knjižnice Poreč, Irides Zović.

„My little free library“ ili „Moja mala besplatna knjižnica“, projekt Gradske knjižnice Poreč bio je među građanima prihvaćen s velikim oduševljenjem. Prva „kućica za knjige“ postavljena je u Parku Olge Ban, oslikao ju je Vjekoslav Vojo Radoičić, Gradska knjižnica napunila knjigama i dala građanima na korištenje. Poreč je bio prvi hrvatski grad upisan pod brojem 24402 na mapu Malih besplatnih knjižnica u 70 država u svijetu.

Nepunih godinu dana kasnije Gradska knjižnica je po jednakom nacrtu i od istoga stolara nabavila kućicu i za Vižinadu, na molbu Općine. U jesen 2017. dobila je svoju i Funtana, na zahtjev tamošnje Turističke zajednice. Kućicu je oslikao Eugen Varzić. Iste godine u suradnji s Općinom Vrsar postavljena je kućica na tamošnju rivu. Nju je oslikala Sara Gortan. U međuvremenu je Grad Poreč postavio kućicu u parku u naselju Massa Lombarda. Prije četiri godine je uz dom u Fuškulinu postavljena kućica koju su oslikala djeca vođena Marinom Dželalijom Jakominić kroz projekt „Hižica puna priča“. Projekt su provodili Gradska knjižnica Poreč i Društvo „Naša djeca“ Poreč u suradnji s tamošnjim Mjesnim odborom, a financirala ga je Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva iz Fonda istarskih gradova i općina.

Danas su funkcionalne kućice za knjige u Parku Olge Ban i u Vrsaru. Ona u Fuškulinu se drži, ali jedva. Kućice s knjigama u Funtani i Naselju Massa Lombarda su u raspadajućem stanju, a obnoviti treba i onu u Vižinadi. Ideja ovih kućica za knjige je da o njima brine lokalna zajednica, da ih ona održava, a ako ih ne uspijevaju popuniti novima, uvijek mogu kontaktirati Knjižnicu da pomogne. To uglavnom funkcionira samo u slučaju kućice u Parku Olge Ban jer je Centar za inkluziju zainteresiran, kaže ravnateljica Zović. Na toj kućici treba zamijeniti bravicu, kako bi se vrata mogla dobro zatvoriti.

- Razgovarala sam sa stolarom, pa kad stigne, popisat ćemo sve intervencije koje treba napraviti na kućicama, ali nije to tako zamišljeno. Ideja je da lokalna zajednica brine o kućicama, da ih održava. Ovako ispada da su one obaveza Gradske knjižnice. Žalosno je vidjeti kako propadaju i kako nitko osim nas o tome ne mari. Little free library je odlična ideja, ali iziskuje brigu korisnika, pogotovo u našem podneblju. Kućice su drvene i unatoč korištenim zaštitnim bojama i premazima, vremenski uvjeti čine svoje, kaže Zović.

Možda obaveza održavanja kućica nije jasno izrečena. Činjenica da nisu ničije, niti je za njih odgovorna knjižnica znači da smo odgovorni mi. Svaki mjesni odbor ima vijeće, predsjednika, budžet za neke lokalne potrebe – nije li to dovoljno da kućice za knjige budu u savršenom stanju? Može li Mo na čijem je području kućica za knjige zadužiti jedno osobu da jednom mjesečno obiđe kućicu, provjeri treba li što popraviti ili u suradnji s knjižnicom popuniti njene police.

Kućice za knjige su naše. Naša je i briga za njih presudna. Nije li žalosno kako izgleda ova u Naselju Massa Lombarda?