Teatar Exit i Aleksandar Bančić na Zlatnom zubu

Kazališna večer s Teatrom Exit u pravilu je dobro provedeno vrijeme pa nije bilo drugačije ni ovoga utorka u porečkom kazalištu u kojem traje festival smijeha Zlatni zub.

Pred prepunim gledalištem šest glumaca uprizorili su Shakespeareovu predstavu San Ivanjske noći ne koristeći samo prostor pozornice. Predstavu su započeli u "nižoj brzini", suvereno pleli tri paralelne radnje i na kraju se činilo da je na pozornici dvadesetak glumaca, toliko su energično uprizoreni svi likovi. Ali, tako je to s "exitovcima": oni igraju strastveni teatar koji je i fizički iznimno zahtjevan. Pri tome su koristili minimalnu scenografiju; kostimi su se izmjenjivali brzinom munje zato što su bili "modularni", a neki rekviziti i jestivi. Jesu li zaslužili aplauz koji su dobili? Zaslužili su svaki odjek pljeska dlanova koje publika nije štedjela.

Prije kazališne predstave iste večeri u foajeu je održan svojevrsni scenski performans "Kantuôn Ćakuluôn" – Aleksandar Bančić ispripovijedao je pet pripovijedaka na dijalektu. Kazališni pedagog Bančić zadao je sebi zadatak pomoći u revitaliziranju dio narodne tradicije koja je ostala zaboravljena prilikom oživljavanja domaće kante i plesa – pripovijedanje priča kao umjetnost. Rekao je kako se sjeća priča koje su mu pripovijedali nonići, ali da materijal za pripovijedanje pronalazi u knjizi zapisa koji su u Istri prikupili folkloristi nakon drugog svjetskog rata. Čuli smo Legendu o fratrima iz Svetog Petra, priču o Ovčaru od zeci, iz jedne priče publika je naučila da "kadi črni bak ore, štrigun ne more", a posljednjom pričom Bančić je pokazao kako su bajke putovale kroz prostor i vrijeme te pri tome preuzimale elemente lokalne kulture. U istarskoj inačici bajke poznate kao Snjeguljica i sedam patuljaka, zločesta maćeha nije kraljica, nego je oštarica, a umjesto patuljaka djevojku štiti sedam tati.

Zlatni zub nastavlja se u petak kada na pozornicu stiže poznati stand up komičar Ivan Šarić.