"Svjedočit ćemo tome da pomorsko dobro preuzme inozemni kapital koji će ovim resursom upravljati sukladno vlastitim uskim profitnim interesima"

Hrvatska i svijet
26.06.2023 09:33
Izvor: Portal Pomorsko dobro
D. Požarić
dr.sc. Neven Šerić  na Okruglom stol u Splitu
dr.sc. Neven Šerić na Okruglom stol u Splitu
Autor: Portal Pomorsko dobro, pomorac.hr
Prenosimo intervju s redovitim profesorom dr.sc. Nevenom Šerićem s Ekonomskog fakulteta u Splitu, objavljen na portalu pomorac.hr  povodom održanog Okruglog stola  u Splitu, 14. ožujka, 2023. na temu Nacrt prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Nedavno ste održali Okrugli stol na temu „Zaštita, menadžment i sustav pomorskog dobra u funkciji turizma i luka nautičkog turizma“, možete li nam reći malo više o raspravi?
Okrugli stol održan 14. ožujka 2023. na temu Nacrt prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama sazvan je na inicijativu profesora Tihomira Lukovića, najkompetentnijeg živućeg hrvatskog znanstvenika za problematiku nautičkog turizma.                          
Jedan od problema spomenutog nacrta vezan je uz mogućnost trajne ugroze nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj s mogućim dalekosežnim gospodarskim posljedicama na turističko gospodarstvo. U radu Okruglog stola sudjelovalo je više relevantnih znanstvenika i stručnjaka iz područja pomorskog prava (na čelu s kap. Brankom Kundihom), turizma i ekonomije. Iz različitih rakursa su ukazane nedorečenosti i nepotpunost tog Nacrta s mogućim dalekosežnim posljedicama na turističko gospodarstvo i standard stanovništva u priobalju ukoliko bi se isti u ovakvoj verziji usvojio u Saboru.
Slijedom iznesene argumentacije Vladi je dostavljen Zaključak s preporukom da se Nacrt hitno povuče iz procedure te da se pristupi izradi nove verzije Zakona , transparentno i utemeljeno na znanosti i struci.
Pomorsko dobro je u zakonskoj regulativi detaljno i kvalitetno obrađeno u Francuskoj. Iz njihovog Zakona je evidentno da se radi o općem dobru, odnosno dobru svih, osim što je ono i važan gospodarski resurs. U Republici Hrvatskoj pomorsko dobro obuhvaća više od jedne trećine državnog teritorija, pa i zakonskoj regulativi vezano uz taj resurs treba posvetiti puno više pažnje, nego što se to radilo tijekom proteklih tridesetak godina u Hrvatskoj. Zakonska rješenja o pomorskom dobru se ne smije temeljiti na improvizacijama, već na osmišljenim nacionalnim politikama koje trebaju predstavljati širi društveni i gospodarski konsenzus.   
Predočeni Nacrt zakona može se shvatiti i kao regulativa kojom se moguće podilazi određenim uskim interesnijim lobijima, a brojne rupe u tom Nacrtu omogućavaju uvođenje dodatnih fiskalnih opterećenja svim gospodarskim subjektima koji dio svoje aktivnosti obavljaju na pomorskom dobru ili u njegovoj blizini. Te rupe u Zakonu naprosto potiču na koruptivne aranžmane kojima je Hrvatska trenutno i obilježena u Europskoj uniji. Posebno je nedopustivo da se institucionalnim subjektima zaduženima za reguliranje koncesija ovakvim Nacrtom omogućuje da proizvoljno tumače odredbe zakona.
Uspoređujući pravne regulative u Francuskoj koja je problematiku Pomorskog dobra doista primjereno i civilizacijski definirala potpuno je nepojmljivo da u Republici Hrvatskoj Carinska uprava pod Ministarstvom financija (ovlaštena za Zakon o koncesijama) npr. proglašava kako su svi svjetionici pomorsko dobro jer su u funkciji pomorskog prometa. Prvo, svjetionici nisu u funkciji pomorskog prometa, već u funkciji sigurnosti plovidbe. Isto je regulirano Zakonom o Plovputu , prema kome Plovput u ime Republike Hrvatske upravlja hrvatskim svjetionicima. U krajnjem slučaju, formalno pravno gledano u ovom aspektu problema za svaki bi svjetionik trebalo utvrditi nalazi li se na prostoru pomorskog dobra, umjesto da se kompletna svjetioničarska baština i infrastruktura tretira kao da je na pomorskom dobru jer služi pomorskom prometu. Takav, pravno neprimjeren tretman svjetioničarskih zgrada, a prvenstveno u cilju da bi Carinska uprava mogla naplatiti po Zakonu o koncesijama dodatni namet za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru u konkretnom slučaju rezultirati će odustajanjem od turizma na svjetionicima. Globalno prepoznatom projektu održive turističke valorizacije Stone Lights kao originalan model očuvanja vrijedne europske kulturno povijesne baštine (jadranske svjetionike je izgradila Austrougarska tijekom 19. stoljeća) inače su dodijeljena nacionalna i međunarodna priznanja. Lighthouse tourisam je 2022. godine uvršten kao autohtoni hrvatski specijalizirani turistički proizvod u svjetsku enciklopediju Menadžmenta i marketinga u turizmu. Svjetioničarski turizam zahvaljujući kome su obnovljene ove vrijedne građevine i koji generira prihod za njihovo buduće održavanje. S ovakvim prijedlogom Zakona o pomorskom dobru koji brojnim rupama i nedorečenostima omogućuje uvođenje spomenutog i drugih dodatnih nameta (što je u koliziji sa svim europskim regulativama vezanim uz pomorsko dobro) svjetioničarske zgrade će se zaključati i ponovno će vremenom propasti krovišta i unutrašnjost. No, mislim da će EU ipak reagirati, jer u ovome slučaju se radi o europskoj kulturnoj baštini. Svjetionici su tek dio šire priče koja otvara mogućnosti dodatnih fiskalnih nameta koji će mnoge usluge koje se nude uz granicu pomorskog dobra učiniti cjenovno nekonkurentnim.
Da se zapitamo ima li ovakav Nacrt utjecaj na iznenadni izlazak turskog kapitala iz nekih marina u Hrvatskoj? Loša iskustva prethodnih desetljeća su potaknula da u svim zakonskim nedorečenostima vidimo rizike za povlaštenu rasprodaju posebno vrijednih nacionalnih resursa.
Kakva je uopće poslovna perspektiva svih hrvatskih marina, a posebno ACI-ja koji je vrijedan nacionalni kapitalni resurs uz ovakav Nacrt zakona? Tko će odgovarati za gubitak imovine neprocjenjive vrijednosti koja može promijeniti vlasnika, da bi se nakon toga, sa zakašnjenjem uskladile zakonske regulative u ovoj sferi koje će ponovno omogućiti profitabilnost poslovanja marina?        
Zakonska rješenja o pomorskom dobru, utemeljena na standardima znanosti i struke danas su potrebnija nego ikada, jer ovaj Nacrt ostavlja dojam civilizacijski neprihvatljivog nasrtaja na morsku obalu koju i bez toga prate brojne devastacije i uzurpacije obalnog prostora.
Ovakvim Nacrtom zakona urbana devastacija će se nastaviti kao i trajno uništavanje temelja nacionalnog turističkog gospodarstva i ugroze nacionalnog kulturnog identiteta.
Pravna nesigurnost investicija na prostoru uz i pomorskog dobra, bez zaštitnih i nadzornih mehanizama sljedećih godina će rezultirati traumatičnim padom svih gospodarskih djelatnosti vezanih uz nautički turizam. Je li se itko zapitao zbog čega su mnogi ugostiteljski objekti koji se nalaze uz pomorsko dobro trenutno zatvoreni? Da se zaštite od retrogradne naplate dodatnog fiskalnog nameta slijedom obavljanja gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru što je Carinska uprava počela prakticirati od prošle godine. I to za razdoblje od nekoliko godina unatrag (valjda otkako je donesen taj čudni Zakon o koncesijama).  
Spomenuti konkretni problemi samo su vrh ledene sante pa je zbog nedorečenosti spomenutog Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru potrebno uspostaviti model/sustav upravljanja pomorskim dobrom koji će osigurati koordinaciju svih razina državne, regionalne i lokalne uprave i samouprave te izbalansirati međusobnu ravnotežu ovlaštenja, nadležnosti i odgovornosti u procesu održavanja, zaštite i gospodarskog korištenja pomorskog dobra. Suradnja resornih ministarstava, uz uvažavanje lokalne uprave i samouprave čije stanovništvo živi od mora (turizam) nema alternative.
Bez kompetentnih institucija na svim razinama, jasno definiranih regulativa, određivanja i evidencije pomorskog dobra i rješavanja imovinskopravnih pitanja, prvenstveno ulaganja utemeljenih na Zakonu i uvažavanja stečenih prava i legitimnih očekivanja katastrofalne posljedice po pomorsko dobro i gospodarstvo koje se u toj zoni odvija su više nego izgledne.
Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama nije usklađen s opredjeljenjima i potrebama nacionalne ekonomije povezane s pomorskim dobrom te  je na Okruglom stolu ocjenjeno da će verzija Zakona koja je prošla prvo saborsko čitanje, ako bude prihvaćena stvoriti više problema nego što ih imamo danas, a imamo ih poprilično.
Drugim riječima ovakav prijedlog Zakona imati će isključivo negativne posljedice na život i standard stanovništva u priobalju, na poduzetništvo i nacionalno gospodarstvo.
Zbog svih argumenata iznesenih na Okruglom stolu, a dostavljenih Vladi i uredu Premijera apelirali smo na sve političare, bez obzira na stranačku pripadnost, da se Prijedlog zakona o pomorskom dobru hitno povuče iz procedure.
Razvoj turizma i nautičkog turizma, koji se odvija na pomorskom dobru, potrebno je razvijati po principima održivog razvoja uz proaktivnu ulogu države. Kako se to može  najbolje postići?
Trebamo biti svjesni da državnoj administraciji nedostaje stručnih znanja, znanstvenog istraživačkog iskustva i konkretne prakse vezane uz upravljanje pomorskim i drugim oblicima specijalizirane turističke ponude, a evidentna su i nesnalaženja u problematici posebnih područja primjene prava. Tijela koja imaju izvršnu funkciju zbog svakodnevnih radnih obaveza ne mogu obnašati i znanstvenu i istraživačku funkciju. Mi znanstvenici smo stalno na raspolaganju i uvijek spremni pomoći. U ovom konkretnom slučaju može se doslovce prepisati većinu odredbi iz Zakona koji tretira pomorsko dobro u Francuskoj. Onda ne bi bilo nedorečenosti i zakonskih rupa.
U sustav nadzora potrebno je implementirati znanstvene i stručne institucije, kako bi se rasteretila državna administracija. Na koji se način se to namjerava napraviti?
Problem je što u Republici Hrvatskoj još uvijek nema inicijative na razini Vlade da se tako djeluje i ponaša, što je inače civilizirana praksa većine zemalja EU, barem onih razvijenih s kojima se neke naše političke elite pokušavaju uspoređivati. Kako shvatiti odbijanje vrhovne politike da u reguliranje ovakve problematike uključi nezavisne, stručne i kompetentne znanstvenike? Državna administracija u Republici Hrvatskoj još uvijek predlaže nacrte zakona, sama ih oblikuje i donosi, sama ih kontrolira, a nadzor gotovo da i ne postoji.
U ovome slučaju Nacrta Zakona o pomorskom dobru poseban problem je narušavanje digniteta Lučkih kapetanija, čiji bi službenici trebalo obavljati redarske poslove stvarajući tako dodatni kaos i nered u poslovima kojima su već ranije drugim subjektima prenesene određene ovlasti, ali ne i mogućnost djelovanja. S druge strane Lučke kapetanije su  postojećim obuhvatom poslova i povećanim obujmom pomorskog prometa opterećene iznad svojih logističkih mogućnosti. Pa im treba dodatno dodijeliti i nekakve redarske poslove koje mogu obavljati i niže službe jedinica lokalne samouprave? Guranje Carinske uprave da se bavi poslovima kojima i oni narušavaju svoj dignitet, a odlukama nesvjesno dugoročno ugrožavaju opstanak nautičkog turizma i cjelokupnog turističkog gospodarstva hrvatskog priobalja?
Nadalje, svjedočimo potpunom kaosu ovlasti na relaciji Lučke kapetanije – Županijske lučke uprave – Lokalne samouprave. Promatrajući to što sa događa sa strane ne može se oteti dojmu da se kaos namjerno potiče umjesto da se razmišlja o konačnom uvođenju sustavnog nadzora u području pomorskog dobra.
Potrebno je razviti sustav korištenja pomorskog dobra za potrebe poduzetnika uz sustav nadzora i društveno odgovorne radnje u čemu bi znanost imala svoje mjesto. Kako se to planira izvesti?
Odgovor na to pitanje daje knjiga Zarobljeno društvo, makronacionalni sustavi, korupcija i demografije koju su nedavno objavili profesor Tihomir Luković s kolegama Piplicom i Jurićem. No, prvi korak treba biti Zaključak održanog Okruglog stola  - Momentalno povucite ovaj prijedlog Zakona iz procedure. Paralelno uspostavimo sustav koji će se temeljiti na strateškim ciljevima koji trenutno niti ne postoje, a struci dopustiti da interdisciplinarnim pristupom pripremi radnu verziju materijala sukladno svim pozitivnim iskustvima Francuske vezano uz regulative pomorskog dobra, pa će kolege pravnici jednostavno oblikovati konačnu verziju Zakona o pomorskom dobru koji će bit u prvenstvenoj funkciji zaštite vrijednih nacionalnih kapitala i omogućiti daljnji rast nacionalnog gospodarstva priobalja.
Uloga zakona u svakom društvu je posebna, a u Republici Hrvatskoj se još uvijek griješi u procedurama donošenja, primjene i nadzora.
Koji bi bili najbolji zakoni kojima bi se donijele konkretne mjere i realizirali ciljevi za boljitak pomorskog dobra?
Zakon sam po sebi ne može razriješiti sve probleme i kolizije. No svaki zakon, pa tako i ovaj o pomorskom dobru treba definirati prema najboljoj svjetskoj praski. Takvu platformu može ponuditi inačica Francuskog zakona s konkretnim rješenjima, kao i mnoga pragmatična rješenje zakonske regulative pomorskog dobra u Italiji. Francuska i Italija su za svoje marine i koncesije na pomorskom dobru uveli pravilo i odredbu da se koncesija automatski produljuje ako je poslovni subjekt tijekom trajanja koncesije uredno ispunjavao sve uvjete regulirane ugovorom. Dakle, potrebno je raditi i na usavršavanju sustava provedbe Zakona, educirati dionike uključene u provedbu zakona, pratiti i nadzirati primjenu i nalaziti rješenja za probleme koji se pojave.  Ipak, Zakonu treba prethoditi uspostava sustava, jer zakoni su samo podrška i potpora ciljevima, dakle samo jedan segment sustava. Jer koliko god neki zakon bio dobar, ne može zamijeniti sustav provedbe i nadzora. Što se tiče postojećeg prijedloga Zakona o pomorskom dobru kada se njegove važnije odredbe (i nedorečenosti istih) uspoređuju sa spomenutim zakonom Francuske ne samo da se stječe dojam koliko je loš i dugoročno štetan po turističko gospodarstvo i životni standard stanovništva u priobalju već je evidentno i da pogoduje koruptivnim djelovanjima i nastavku otuđivanja hrvatskih nacionalnih resursa iznimne vrijednosti.
Dubljom analizom brojnih nedorečenosti postavlja se pitanje smatraju li sve nas oni koji su ovu pisaniju gurnuli u proceduru glupima i ograničenima? Naprosto neshvatljivo da zemlja članica Europske unije može dopustiti ovakav Nacrt nekog zakona gurnuti u proceduru…..
Koja se istraživanja namjeravaju provesti kako bi se osigurala učinkovitost i stabilan dugoročni održivi razvoj?
Mi znanstvenici kontinuirano provodimo različita istraživanja, sve češće s kolegama iz drugih zemalja. Intenzivnije se analizira i prati stanje na Mediteranu. Nalaze tih istraživanja javno objavljujemo, svi ti materijali su javno dostupni i mogu se slobodno koristiti kao argumentacija u donošenju različitih regulativa kojima bi se osigurao odgovoran i održivi razvoj. No u Republici Hrvatskoj je još uvijek problem velikog jaza između politike i znanosti. Vladajuće političke elite (neovisno o opcijama na vlasti) znanost smatraju „opasnom“ jer argumentacija često temeljena i na lošim iskustvima drugih zemlja može zaustaviti političke odluke koje se žele provesti pod svaku cijenu. Dok se ne promijeni takav pristup predstavnika vlasti sva naša istraživanja ostaju na žalost samo mrtvo slovo na papiru. Promjenama ponašanja doprinose mediji, odnosno novinari koji su svjesni da nešto ne valja pa u svojim istraživanjima sve više kontaktiraju znanost i struku.
Na koji način znanstvenici mogu pomoći otkloniti nelogičnosti i zabune u nautičkom turizmu te kod luka nautičkog turizma?
Sugestije, smjernice, prijedlozi i modeli operativne provedbe mnogih rješenja su objavljeni j javno dostupni preko tražilica na Internetu. Mi znanstvenici smo se time bavili, bavimo se i baviti ćemo se. No rezultate u praksi ćemo početi uočavati tek kada se uspostave pozitivni odnosi na relaciji politika – znanost – struka. Dok se to ne dogodi ne da nema boljitka za nautički turizam u Hrvatskoj, već ga ovakve nepotpune i problematične zakonske regulative mogu i trajno ugroziti.
Koja je po Vama važnost obrazovanja vezanog za turizam, nautički turizam i pomorstvo?
Što se tiče distinkcije profesor Luković jasno kaže da je pomorstvo, posebnom ono prekooceansko posebna tema. Turizam po njemu treba razvijati na temeljima održive ekonomije, a nautički turizam kao racionalnu odgovornu i održivu djelatnost s pomorskom komponentom. Pomorstvo je posebna tema, koja je tek posredno vezana s turizmom i nautičkim turizmom. Turizam u obrazovanju treba promatrati sukladno standardima ekonomije, ali odgovorne i održive ekonomije. Kružni koncepti upravljanja razvojem turizma i nautičkog turizma trebaju biti u funkciji rasta oslanjanja na izvore obnovljive energije i zero waste koncepta. Aktualni obrazovni programi su u skladu s najvišim globalnim standardima u toj sferi obrazovanja, no da bi se usvojena znanja mogla primjenjivati u punom obimu formalno pravni okviri u poduzetništvu i gospodarstvu trebaju biti jasno definirani. Često ne treba ni izmišljati nešto novo već koristiti potvrđena rješenja dobre globalne prakse, ali se i čuvati rješenja kojima su neke turističke zemlje trajno oslabile svoju konkurentnost.
Je li se na Okruglom stolu pričalo o problematici marina na pomorskom dobru i koncesijama?
To je bila jedna o najvažnijih tema, jer marine su temeljna logistička potpora nautičkom turizmu. Predloženi Nacrt Zakona o pomorskom dobru razvidno ugrožava rentabilnost poslovanja marina, a time i opstanak nautičkog turizma jer bi postojećim čarter flotama troškovi poslovanja toliko narasli da im je racionalnije rješenje preseliti ih u druge zemlje na Mediteranu. I za ovu problematiku je posebno meritoran kap. Kundih koji je ekspert u području pravnih aspekata koncesije na pomorskom dobru, čemu su nadogradnja iskustva profesora Lukovića koji je priznati stručnjak u području poslovanja marina i u Europi.                     
Na Okruglom stolu je konstatiran zabrinjavajući stupanj neznanja onih koji su pripremili Prijedlog zakona posebno problematike vezane uz marine i koncesije. Mogućnosti oduzimanja koncesije kakve Prijedlog zakona predviđa ostavljaju dojam da se ovakvom regulativom želi pogodovati odabranima, odnosno da se otvara prostor za vrlo široke koruptivne zamisli i planove. Hrvatskim poduzetnicima u nautičkom biznisu ovakav Prijedlog Zakona sigurno ne pogoduje, a kakva je poslovna perspektiva možda kazuje izlaženje turskog kapitala iz ove sfere, čemu upravo svjedočimo.
Koja bi bila idealna nacionalna politika, koja bi ujedno bila rezultat društvenog i gospodarskog konsenzusa, a sve za dobrobit pomorskog dobra?
Prije donošenje bilo kakvih novih regulativa treba jasno definirati temeljne, strateške makro nacionalne ciljeve u svakoj djelatnosti, pa tako i u sferi nautičkog turizma. Takva je praksa rješavanja postojećih problema i postavljanja okvira odgovornog i održivog razvoja u svim civiliziranim razvijenim državama Europske unije.
Po donošenju tih ciljeva pomorsko dobro treba postaviti kao poseban podsustav i izniman nacionalni resurs u kontekstu čije održivosti i rasta vrijednosti treba također definirati konkretne ciljeve. Pri donošenju tih ciljeva treba postići konsenzus politike i znanosti, a to ne bi trebao biti problem jer je ekonomski racionalnije sačuvati dugoročnu kontrolu nad ključnim resursima razvoja (a pomorsko dobro to jeste za turizam) nego omogućiti momentalnu rasprodaju dijelova takvih resursa. Znanstvena argumentacija kojima se raščišćavaju dileme koje mogu dugoročno imati pozitivne ili negativne posljedice na ukupno stanovništvo male post tranzicijske zemlje ne da je poželjna već treba predstavljati i imperativ pri donošenju konačnih odluka na razini Vlade. Uostalom uz potporu šire javnosti upravo nacionalna znanost je kvantitativnom argumentacijom pravovremeno zaustavila mnoge dugoročno iznimno štetne i ekonomski potpuno neopravdane ideje (intenzivnija ekstrakcija ugljikovodika na Jadranu postavljanjem platformi u vidokrugu turista što slijedom vizualnog zagađenja rezultira promjenama strukture gostiju zbog čije se niže platežne moći moraju snižavati cijene i svi profiti u turizmu se drastično smanjuju; izgradnja termo elektrana u područjima kojima bi se trajno ugrozila kvaliteta voda i zemljišta što je pretpostavka daleko profitabilnijim djelatnostima; zastarjela tehnološka i ekonomski neopravdana rješenja centara za gospodarenje otpadom kakva su odbačena u svim razvijenim europskim zemljama, a imamo i vlastiti primjer – Marišćina koji dokazuje svu štetnost zastarjelih koncepcija i dr.).
Turizam je strateška djelatnost Republike Hrvatske i zbog toga u širem kontekstu treba analizirati sve ideje i prijedloge koji mogu imati dugoročne negativne reperkusije na ovaj segment nacionalnog gospodarstva. Brojem stanovnika male post tranzicijske zemlje blagoslovljene geografskom pozicijom na Mediteranu u zonama koje su manje izložene klimatskim promjenama svoje resurse koji im mogu dugoročno osigurati turističku konkurentnost trebaju s posebnom pažnjom donositi zakonske regulative, konzultiranjem sa strukom i znanošću. U konačnici pravna struka je tu da takvu dokumentaciju formalno oblikuje, a praćenje i kontrola s jasno definiranim ovlastima konačna su poluga koja i male zemlje kao što je Hrvatska može voditi u sretniju i sigurniju budućnost. Alternative nema, jer nitko od nas ne želi da naša djeca i unučad budu tek najamni radnici razbacani širom svijeta.  To je jednostavna formula  oblikovanja racionalnih nacionalnih politika koje trebaju zamijeniti nesuvisle rasprave u Saboru.
Pomorsko dobro (s morem) predstavlja 1/3 Hrvatske, pa za ovu problematiku, ali i problematika vezana uz sve ostale resurse od nacionalnog interesa ne smije biti pod dominacijom politike vlasti, već općeg konsenzusa vlasti, znanosti, struke i stanovništva.
Na pomorskom dobru dominantna je urbana devastacija kojom se trajno uništava vrijedan krajobraz i ugrožava nacionalni kulturni identitet. Kako se to namjerava spriječiti?
Istina, umjesto zakonske regulacije dopustivih arhitektonskih rješenja novogradnji u priobalju, čak i u neposrednoj blizini zone pomorskog dobra uočavaju se građevine kojima tu definitivno nije mjesto jer narušavaju identitet prostora i tradicije. To se u praksi razvijenih zemalja rješava propisanim regulativama što se gdje i kako smije graditi. Arhitektonska rješenja koja su izvan tih standarda ne mogu dobiti građevinsku dozvolu.
Smatrate li da  Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama nije usklađen s opredjeljenjima i potrebama nacionalne ekonomije povezane s pomorskim dobrom?
Vezano uz ovo pitanje, sve smo rekli Zaključkom Okruglog stola, čiji je sažetak Povucite hitno Prijedlog zakona iz procedure. U protivnom, svi političari čija imena su zabilježena u ovome sazivu Sabora ostati će trajno obilježeni krivci koji bez sudjelovanja znanosti i struke potpisali smrtnu presudu opstanku nautičkog i mnogim drugim specijaliziranim oblicima pomorskog turizma, a njihova neodgovornost će trajno obilježiti prezimena odgovornih koji su prihvatili i donijeli ovakvu nedorečenu verziju Zakona o pomorskom dobru.
Dodatna argumentacija je dostupna na portalu kap. Kundiha  www.pomorskodobro.com
Smatrate li da će ovakav zakonski Prijedlog imati negativne posljedice na život građana i na budućnost stanovništva priobalja?
Mislim da je sve rečeno.
I recite nam na kraju, koje je Vaše mišljenje hoćemo li uspjeti sačuvati pomorsko dobro?
Ako mediji budu agilni, ako vladajuće političke elite u Republici Hrvatskoj razmišljaju o ishodu slijedećih izbora, ako bude mudrosti u redovima oporbe, ako barem dio naših europarlamentaraca o ovome potakne raspravu i u Bruxellesu imamo nekakvih šansi. U protivnom, trajno ćemo ugroziti turističko gospodarstvo priobalja, pokopati ćemo nautički turizam, veliki dio pomorskog dobra biti će trajno otuđen, moguće postati nečije privatno vlasništvo na koje neće biti dopušten pristup lokalnom stanovništvu. Dakle, taj izniman nacionalni resurs postati će samo još jedno polje koruptivnih aktivnosti odabranih pojedinaca i još jedan razlog nezadovoljstva i trajnog odlaska mladih razočaranih ljudi iz Republike Hrvatske. Mi ostali ćemo svjedočiti projektima trajnog preuzimanja pomorskog dobra od strane inozemnog kapitala koji će ovim resursom upravljati sukladno njihovim uskim profitnim interesima, a mi ćemo biti samo promatrači i postavljati sebi pitanje je li moguće da smo si to dopustili ?
Ako Vi imate nešto za dodati, slobodno napišite. 
Prijedlog Zakona o pomorskom dobru, kao i prethodna inačica omogućuje proizvoljno nametanja izmišljenih dodatnih poreznih nameta slijedom neargumentiranih prosudbi koje Ministarstvo financija RH može klasificirati kao svojevrsno gospodarsko korištenje pomorskog dobra . Tome svjedoči iskustvo iz 2022. godine, kada je Carinska uprava slijedom zakonskih rupa naplatilo izmišljeni namet Plovputu i partnerima koji u skladu s Odlukom Vlade RH turistički valoriziraju višak slobodnog stambenog prostora u zgradama svjetionika. Ovime je zadan smrtni udarac svjetioničarskom turizmu koji ukupnim poreznim opterećenjima (uz PDV) daljnju turističku valorizaciju jadranskih svjetionika čini ekonomski nemogućom misijom. Prijedlogom Zakona o pomorskom dobru Vlada RH gasi specijalizirani turistički proizvod koji je Plovput razvio i globalno pozicionirao vlastitim sredstvima tijekom prethodnih dvadesetak godina. Paradoks je što se ovo događa nakon što je svjetioničarski turizam kao potpuno nova specijalizirana turistička vrsta i akademski priznat jer je 2022. godine uvršten kao posebno poglavlje u prvoj svjetskoj znanstvenoj enciklopediji - Menadžment i marketing u turizmu urednika profesora Buhalisa, najcitiranijeg znanstvenika iz područja turizma.
Hrvatski svjetionici su europska kulturno povijesna baština. Izgradila ih je Austrougarska tijekom 19.stoljeća. Plovput, državna tvrtka ( Zakon o Plovputu ) je slijedom odluka i odobrenja Hrvatske Vlade realizirala složeni investicijski projekt Kamena Svjetla - Održiva turistička valorizacija hrvatskih svjetionika . Projektom su uprihođena sredstva kojima su obnovljene svjetioničarske zgrade, obzirom da resorna Ministarstva nikada u svojim budžetima nisu predvidjela sredstva za obnovu većinom razrušenih ovih vrijednih kulturno povijesnih spomenika. Plovput nakon automatizacije svjetala na svjetionicima, što je dovršeno tijekom dvadesetog stoljeća nema više potrebe za korištenjem zgrada svjetionika jer su ljudske posade uglavnom povučene. Plovput brine o sigurnosti plovidbe i nije njegova zadaća održavanja nacionalne kulturno povijesne baštine.
Nelogičnostima postojećeg Zakona o pomorskom dobru kao i Novim prijedlogom istog zakona omogućeno je proizvoljno izmišljanje novih poreznih nameta kao što je u ovome slučaju što će za posljedicu imati ponovno pretvaranje velebnih svjetioničarskih zgrada u ruševine. Posljedice će se odraziti i na nacionalni identitet RH kao pomorske zemlje koja će i ovakvim maćehinskim postupkom prema europskoj i nacionalnoj baštini pokazati da uopće ne cijenimo europsku kulturno povijesnu baštinu. Još jednom ćemo svijetu pokazati da smo sami sebi u stanju nanijeti štetu kakvu nam ne može nanijeti ni najgori neprijatelj. O kakvoj se nacionalnoj baštini radi najbolje se može vidjeti u novom filmu Jakova SedlaraKuće svijetla, priča o hrvatskim svjetionicima ”, snimljenom na lokacijama jadranskih svjetionika kome su nakon premijere tijekom 2022. godine dodijeljena već tri međunarodna Grand Prixa u kategoriji promocije kulture u turizmu. Da nije bilo svjetioničarskog turizma te predivne zgrade s novim crvenim krovovima danas bi bile samo ruševine.
© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti