Svjedočanstva iz Istre: Naša borba s COVID-om

Goran Šebelić je fotoreporter. Teče mu šesti mjesec oporavka nakon COVID-a. Početkom svibnja dobio je nisku temperaturu. Posumnjao je na COVID-19.

- Otišao sam na testiranje, jedno i drugo, testovi su bili negativni i kao, "nemaš ništa". Vratio sam se kući, bio doma tri, četiri dana, i onda kad je to krenulo, onda je krenulo sve nizbrdo! - kaže Goran iz Premanture.

U bolnicu je ušao 3. svibnja, dva dana poslije završio je na respiratoru s pomoću kojeg je disao dva tjedna. U međuvremenu zarazila se gotovo cijela obitelj, uža i šira. Jedino se brat i šogorica koji su bili cijepljeni - nisu zarazili. Od COVID-a Goranu je preminula majka, dok je bio u bolnici. On se grčevito borio za život.

- Osjećaj je katastrofa! Prvo dišeš skoro svaku sekundu, udisaj, izdisaj. Običan čovjek diše 20 udisaja u minuti, ja sam disao 60 - i tako desetak dana, što je bilo najgore, prisjeća se Goran.

U isto vrijeme, s temperaturom od 40 Celzijevih stupnjeva deset dana u bolnici borila se i Suzana Doblanović iz Pule. U borbi s COVID-om pomagao joj je kisik.

- Imala sam upalu pluća, desna strana zahvaćena skroz, lijeva dio, borba traje i dalje, kaže.

Svi su se upoznali na postcovid terapijama. Bilo im je lakše jer samo onaj tko ga preboli, stvarno zna što je COVID, kaže Ivana Baretić iz Vodnjana.

- Jako sam osjetljiva kad me ljudi pored mene i dalje uvjeravaju da sam imala teži oblik gripe, da su i oni imali nešto slično, pa se uspoređuju. Meni je ovo neusporedivo s ičim, ničim dosad! - kaže.

U respiracijskome centru čovjek je apsolutno nemoćan, kaže Goran. Osoblje je to koje ih, uz aparat, održava na životu.

- Osoblje u respiracijskome centru je više nego fenomenalno, ja sad uvijek kažem da je to hotel s 10 zvjezdica, ali u koji nitko ne želi doći, normalno! Ali oni rade savršeno, od 0 do 24, čim nešto vama ne štima, oni skaču, odmah - kaže.

Svi troje još se oporavljaju, imaju postcovid terapije. Suzana i Goran sad su cijepljeni, Ivana još nije. Ne zaboravljaju dramu koju su preživjeli, no o svemu rado pričaju, nadajući se da će njihovo iskustvo nekomu pomoći.