Svima je bilo neugodno

UMAG - Svemu unatoč, ponajprije konačnom ishodu subotnjeg ogleda Premijer lige rukometaša EMC Split - Umag, ugodno je saznanje za umašku momčad koja pokušava »pobjeći« sa začelja prvenstvene ljestvice da su na splitskom parketu imali zapaženu predstavu, čak i više od toga. Poslije proživljenog, što je teško prihvatiti kao stvarnost, a nakon (ne)prospavane noći kroz kazivanje većine igrača »plavo-žutog« sastava osjećala se gorčina zbog činjenice da im je, kao rijetko kada, na krajnje perfidan način uskraćena pobjeda. Najradije bi to zaboravili, no teško je »izbrisati« iz glave taj serijal sudačkih odluka koje su izravno utjecale na krajnji rezultat, točnije poraz Umažana s golom razlike, što u konačnici sraza sa Splićanima znači da su Umažani ostali uskraćeni za vrijedne bodove.

– Splitsku »epizodu« bilo bi najbolje čim prije zaboraviti, iako je to nemoguće – mišljenja je vratar i kapetan »plavo-žutih« Zoran Srebrnić. - Teško je dokučiti pozadinu svega, a još teže pomiriti se s tim. Koliko je to »iskakalo« iz sportskog i sudačkog kodeksa najbolje su pokazivale reakcije publike, a da ne govorim naših suparnika, igrača, stručnog stožera i članova uprave naših domaćina koji su se nad svime snebivali do krajnjih granica neugodnosti, ne vidjevši se u tome. Ispričavali su nam se i nema razloga da sumnjamo da su »čisti«, jer ni najmanjim činom, ni u jednom trenutku susreta nisu vršili pritisak na suce. Potonji su iz samo sebi i još nekom znanih razloga prema nama imali takav »aršin«, oduzevši nam kao suzu čistu pobjedu. Bila je to naša najbolja igra ove sezone, no slaba nam je to utjeha, jer smo ostali »kratki« za bodove.

Koliko god igrači računali na takve situacije bili (ne)spremni, od njih se očekuje da to moraju otrpjeti, inače u suprotnom slijedi dodatak svemu tome, jer u hrvatskom rukometu se nerijetki stavljaju iznad trofejnog sporta umjesto da mu budu u istinskoj službi. Iako je bilo svega i svačega pod tim nazivnikom u dosadašnjem dijelu prvenstva, Umažani nisu puštali »glas«, jer su smatrali da se pogreške mogu dogoditi svakome, no u Splitu se s tim uvelike prekardašilo.

– Za ono što su otrpjeli na parketu momcima kapa dolje, bez da su načinili kakvu nesportsku gestu koja se mogla dogoditi, posebno u posljednjih devet minuta kad smo imali prednost od pet golova (25:20), uz umnogome izokrenut sudački kriterij, (ne)dosuđivanja sedmeraca, te (ne)isključivanja igrača, »sviranja« prijestupa ili koraka nama, odnosno domaćinu - kaže tehniko momčadi Petar Grego. - Tu su nas rezultatski »prizemljili«! Uz igračku, u tom je trenutku naša momčad pokazala potrebnu psihološku postojanost. Uspjeli su se suzdržati od nekog ispada nakon neviđena scenarija. Četiri desetljeća sam u rukometu i svjestan toga da je sudačka posljednja, ali splitska priča je krajnost svega, hrvatskom zlatnom sportu najmanje primjerena. Riječi utjehe, isprika i samih sudaca ne mogu zaliječiti splitsku »ranu« koja bi mogla značiti i više od toga da smo na »listi za odstrel«, jer kako drugačije tumačiti sudački »uradak«. Oni će znati u čije ime i za koga. Mi smo do sada nastojali niti ne pomišljati na takav scenarij, no lako moguće da smo se prevarili poslije viđene predstave u Splitu.

M. GAVRAN