Svi vole Đurkina!

Prije nekog vremena čitali smo i na našem portalu kako stanovnici naselja Kaštelir – Labinci imaju nemalih problema s iskopima i radovima koje po njihovom mjestu provodi tvrtka Đurkin, pri postavljanju kanalizacijske mreže. Sjećate se fotografija poplavljenih ulica, putova i prilaza koji su podsjećali na snimke s koje ratne zone ili s nekog terena koga je pohodilo sedam biblijskih nedaća!

Odonda se po Kašteliru i Labincima baš i nije puno toga promijenilo, jedino što bar zasada nema toliko kiše pa se po selu može voziti i bez amfibija i terenaca. (Na svu sreću naši sumještani su manje-više svi dobro stojeći, pa u voznom parku imaju više terenaca nego li "običnih" vozila!)

A Đurkin je i dalje tu: na jednoj strani zatrpaju, a na drugoj iskopaju, na jednoj strani polože, a na drugoj povade; uglavnom kad krenete vozilom po Kašteliru ili Labincima, pitanje je dokle ćete stići – barikade, ograde, zabrane – posvuda su!

Neki sam dan krenuo pješice preko Fušte (nekad livade i peradarska farma a sad mjesna rezidencijalna zona s vilama koje bi trebale podsjećati na tradicionalnu istarsku gradnju – baš!) do pošte; dakle najkraćim putem iz Labinci u Kaštelir... kad tamo na vrh brda, rupetina od nekih tri četiri metra dubine, hrpa blatne zemlje i kamenja i na vrh te hrpe bagerčina – odmara! Ugašen, spuštene žlice, a u njemu mirno spava bagerista... nije se ni probudio dok sam izokola gacao po blatu i mulju ne bih li prošao barikade i njega na njegovom stražarskom mjestu! Poslije me poštarica čudno gledala dok sam ostavljao blatne tragove iza sebe po njenom čistom, istrošenom linoleumu. Pitala se sigurno iz koje sam ja to pripizdine došao.

Kad sad nešto mislim baš izgledamo mi u Kašteliru i Labinci kao Đurkinovi taoci, iskopao je rupe i postavio prepreke na svim strateškim mjestima u selu i čeka! Čeka! Tko zna što čeka?!?

Neki dan su neki dečki iz zeze u birtiji na Domu računali koliko će trajati "okupacija" ako se radovi nastave tim tempom! Došli su do roka od neke minimalno dvije godine, a da bi se naše dvojedno mjesto vratilo bar koliko toliko u prijašnje stanje!

Ali ne znaju oni, naivci jedni, da je postavljanje kanalizacije i ugradnja sustava kontrole otpadnih voda, važan, ozbiljan i odgovoran posao... kažu da već i akademici vijećaju o tome, kažu da će se ponovo pokrenuti i veliki hadronski sudarač u Cernu ne bi li se otkrilo neke od tajni s početka svemira o tome kako treba instalirati kolektore, cijevi i šahte pri postavljanju kanalizacije... kažu da se čak i ovogodišnji nobelovac Peter Higgs povukao u osamu ne bi li riješio problem oporabe i recikliranja materijala prilikom zatrpavanja škuja i ponovnog asfaltiranja cesta i puteva u Labincima i Kašteliru.

Ma pustimo mi ovu moju ironiju i sarkazam – šala mala – ali vrlo sam se iznenadio kad sam neki dan siša va Poreć i opet naletim na koga? Na Đurkina! Postavlja plinsku mrežu tamo po ulicama oko Remonta i oko autobusnog kolodvora... baš je bio došao autobus pun malih Japanaca pa sam na semaforu bio gledao kako u čudu preskaču iskopani rov na putu do rive... sve smo očito dali za produžetak sezone!

Ali koga briga za Japance i produženu sezonu, meni Đurkinovi strojevi nisu sišli s pameti, nisam mogao vjerovati svojim očima! Pa kad će završiti radove ovdje kod nas ako počne šetati s ljudima i strojevima po okolici... a još je čujem i u Medulinu, pa otvara vlastiti trgovački centar u Čakovcu... možda smo mi ovdje u Kašteliru Đurkinova baza za Istru, ispostava, probni poligon ili ne znam što već, možda smo odista taoci, a da to ni ne znamo! (Pitam se, je li bar pozvao nekog od naših na to veliko otvaranje u Čakovec?)

No najviše sam se iznenadio kad sam za par dana opet sišao u grad! Komad ceste od nekih skoro 1000 metara, i kod kolodvora i kod Remonta, Đurkin već završio, sve postavljeno, zasipano, tamponirano i zakopano... još samo da se danas sutra iskopani trag asfaltira i finito! Očito da je zemlja ovdje gore kod nas drugačija, da je kamen tvrđi, a problem veći! Da se ovdje kod nas radilo tempom kojim je završen posao u Poreču, već bismo odavno zaboravili na Đurkina, na poplave i blato... ali, eto ne radi se! A i što su dvije tri godine iskopanog i raskopanog mjesta u odnosu na vječnost? Ništa, naravno!

(P.)