Sveti Mauro se vjerojatno okreće u grobu kad vidi kako ga "slavimo"
1
I dođe tako turist u Poreč vidjeti nešto iz kataloga pokupljenih na sajmovima i kod svog touroperatora. Te Unesco, te Bazilika, te stari rimski grad, te ljetna turistička meka. Možda su mu spomenuti i Sv. Mauro, zaštitnik grada, kao i fešta koja ga prati. Jer, ako Dubrovčani imaju Vlahu a Splićani Dujma, imamo se i mi Porečani čime pohvaliti, zar ne?
Poreč je elitno turističko odredište i mjesto za zabavu
I spakuje on tako svoje kofere pa se trucka u autobusu par stotina kilometara. Pa ga iskrcaju pred hotelom, lijepo smjeste i ugoste. Ili, možda je gost došao posjetiti jedan od lijepih gastro-smještaja u unutrašnjosti, čiji si vlasnici daju puno truda i muke da prežive ova teška vremena.
A možda je gost došao u privatni smještaj kod svojih dugogodišnjih domaćina koji se na sve načine trude da mu ugode?
Ima i onih koji po «no-alpitour» sistemu lutaju Istrom pa zalutaju u naš grad. Uglavnom, turisti dolaze, privučeni od ovog ili onog entuzijasta koji svoju egzistenciju nastoji temeljiti na turizmu, jedinom porečkom proizvodu za koji se zna i koji valja.
...ili se možda pretvorio u preskupu prčvarnicu?
[slika1]Poreč je, dakle, elitna turistička destinacija. Glamour. Ljepota. Raskoš. A onda reality check: svi ti turisti nakon srdačnog dočeka dolaze na Trg slobode, u Decumanus i ostale ulice starog grada. Prazne ulice, zatvorene trgovine i lokali, nigdje nikoga i kao desert - sramota koju neki nazivaju «festivalom» i «gradskom feštom» svedenom na jedan šator.
Ako ti jadni turisti i uđu u neki lokal, dočekat će ih cijena malog točenog piva sve do 12 Kuna, ili malog flaširanog Beck"sa za 16. Ne znam što im se nudi u pansionu, ali vanpansion je - nula. Jedino što je na visokom nivou su - cijene. Radi njih se van ide samo subotom, i to samo onaj tko može. Jer, ne mogu svi. Ne, gospodo draga, ne mogu si baš svi priuštiti Heineken ili Stellu za 20 kuna.
Saveznička su bombardiranja bila najgore što nam se dogodilo?
[slika2]Jesmo li zakoračili u najmračnije od svih razdoblja ovoga grada (mislim da tu slobodno možemo uključiti i saveznička bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata) ili nam se sprema nešto još gore?
U ovo drugo teško je povjerovati, no, vjerovali smo i ranije da ne može biti gore pa je svejedno uvijek bivalo baš tako. No, barem je jedno obećanje vlasti prije izbora skoro pa održano, makar možda samo malo potpomognuto hladnoćom: mladi su maknuti sa ulica. Sad će se drogirati i opijati kod kuće pa nikome neće smetati šprice i boce jer, ono što se ne vidi - toga i nema, zar ne?
Porečka «fešta» od palente
[slika3]Razmišljao sam o tome da li da najavim tu famoznu «feštu» kao što je red na jednom ozbiljnom gradskom portalu. Odlučio sam da neću. Onda su me neki pitali zašto nisam. Pa zar to nije očigledno? - Zato jer ona to ne zaslužuje. Zato jer je ta gradska «fešta», poput brojnih gradskih «stvari», svedena na još jednu sramotu. Zato jer to nije fešta nego na brzinu i nestručno stvorena papazjanija od skupe palente i još skupljeg kuhanog vina. I tako, godinama je stari Hotel «Riviera» bio šaka u oko na porečkoj rivi. Sad je vlast uspješno smanjila kontrast. Ne, nije sredila hotel nego je «sredila» ostatak rive i pretvorila ga u prčvarnicu. Mission completed.
I dok se «Bioistra» trudi propagirati domaće proizvode koji imaju šanse na tržištu, gradska se vlast bavi palentom, dokazujući da nije čitala knjige koje pišu o tome da su još Rimljani znali kako zadovoljiti masu u teškim vremenima: ne daju ni kruha, a ni igara. Ne daju nam ništa osim skupih razočaranja i nezadovoljstva.
Porcija palente sa bilo čime - 20kn. Čaša kuhanog vina sumnjiva okusa - 12 kn!
Alo, smo normalni?
Na rivi šator sa otužnom ekipom u otužnom broju. Na jednoj strani se hrana zove «palenta» a na drugoj «žganci». Toliko o raznolikosti ponude.
Nekakva (na potpuno krivom mjestu) sklepana vatrica oko koje ljudi, kad ih se okupi više od deset do petnaest, onemogućavaju prolaz drugima. Ispred Bilalijeve slastičarne/kavane otužna drvena konstrukcija, uvijek ista, samo se broj na njoj mijenja i upravo je došao do «4» što bi događaju valjda trebalo dati štih nečega tradicionalnoga. Da je kavana moja - tužio bih grad radi nagrđivanja posjeda.
Krenete li dvadeset metara metara prema starom hotelu «Riviera» - ni psa. Odete u suprotnom smjeru, prema Vialima - možda ipak pokoji pas ili zalutali šetač.
I kako da nam bude bolje kad...
I na kraju malo crnog humora - gradom se širi ovakva LaKost-ovska priča, možda malo politički i drugačije nekorektna ali ipak: »Kako da bude bolje kad program definira Vabrižan, komunalno sve uređuje Lovrečan, koordinira se iz Štifanići na temelju zaključaka Vijeća ki mu je prežidente iz Perci, a zamjenik gradonačelnika je Torežan? Ma, steši su se certi za niš najili i napili pak je fešta obavila osnovnu funkciju.»
Poreč je elitno turističko odredište i mjesto za zabavu
I spakuje on tako svoje kofere pa se trucka u autobusu par stotina kilometara. Pa ga iskrcaju pred hotelom, lijepo smjeste i ugoste. Ili, možda je gost došao posjetiti jedan od lijepih gastro-smještaja u unutrašnjosti, čiji si vlasnici daju puno truda i muke da prežive ova teška vremena.
A možda je gost došao u privatni smještaj kod svojih dugogodišnjih domaćina koji se na sve načine trude da mu ugode?
Ima i onih koji po «no-alpitour» sistemu lutaju Istrom pa zalutaju u naš grad. Uglavnom, turisti dolaze, privučeni od ovog ili onog entuzijasta koji svoju egzistenciju nastoji temeljiti na turizmu, jedinom porečkom proizvodu za koji se zna i koji valja.
...ili se možda pretvorio u preskupu prčvarnicu?
[slika1]Poreč je, dakle, elitna turistička destinacija. Glamour. Ljepota. Raskoš. A onda reality check: svi ti turisti nakon srdačnog dočeka dolaze na Trg slobode, u Decumanus i ostale ulice starog grada. Prazne ulice, zatvorene trgovine i lokali, nigdje nikoga i kao desert - sramota koju neki nazivaju «festivalom» i «gradskom feštom» svedenom na jedan šator.
Ako ti jadni turisti i uđu u neki lokal, dočekat će ih cijena malog točenog piva sve do 12 Kuna, ili malog flaširanog Beck"sa za 16. Ne znam što im se nudi u pansionu, ali vanpansion je - nula. Jedino što je na visokom nivou su - cijene. Radi njih se van ide samo subotom, i to samo onaj tko može. Jer, ne mogu svi. Ne, gospodo draga, ne mogu si baš svi priuštiti Heineken ili Stellu za 20 kuna.
Saveznička su bombardiranja bila najgore što nam se dogodilo?
[slika2]Jesmo li zakoračili u najmračnije od svih razdoblja ovoga grada (mislim da tu slobodno možemo uključiti i saveznička bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata) ili nam se sprema nešto još gore?
U ovo drugo teško je povjerovati, no, vjerovali smo i ranije da ne može biti gore pa je svejedno uvijek bivalo baš tako. No, barem je jedno obećanje vlasti prije izbora skoro pa održano, makar možda samo malo potpomognuto hladnoćom: mladi su maknuti sa ulica. Sad će se drogirati i opijati kod kuće pa nikome neće smetati šprice i boce jer, ono što se ne vidi - toga i nema, zar ne?
Porečka «fešta» od palente
[slika3]Razmišljao sam o tome da li da najavim tu famoznu «feštu» kao što je red na jednom ozbiljnom gradskom portalu. Odlučio sam da neću. Onda su me neki pitali zašto nisam. Pa zar to nije očigledno? - Zato jer ona to ne zaslužuje. Zato jer je ta gradska «fešta», poput brojnih gradskih «stvari», svedena na još jednu sramotu. Zato jer to nije fešta nego na brzinu i nestručno stvorena papazjanija od skupe palente i još skupljeg kuhanog vina. I tako, godinama je stari Hotel «Riviera» bio šaka u oko na porečkoj rivi. Sad je vlast uspješno smanjila kontrast. Ne, nije sredila hotel nego je «sredila» ostatak rive i pretvorila ga u prčvarnicu. Mission completed.
I dok se «Bioistra» trudi propagirati domaće proizvode koji imaju šanse na tržištu, gradska se vlast bavi palentom, dokazujući da nije čitala knjige koje pišu o tome da su još Rimljani znali kako zadovoljiti masu u teškim vremenima: ne daju ni kruha, a ni igara. Ne daju nam ništa osim skupih razočaranja i nezadovoljstva.
Porcija palente sa bilo čime - 20kn. Čaša kuhanog vina sumnjiva okusa - 12 kn!
Alo, smo normalni?
Na rivi šator sa otužnom ekipom u otužnom broju. Na jednoj strani se hrana zove «palenta» a na drugoj «žganci». Toliko o raznolikosti ponude.
Nekakva (na potpuno krivom mjestu) sklepana vatrica oko koje ljudi, kad ih se okupi više od deset do petnaest, onemogućavaju prolaz drugima. Ispred Bilalijeve slastičarne/kavane otužna drvena konstrukcija, uvijek ista, samo se broj na njoj mijenja i upravo je došao do «4» što bi događaju valjda trebalo dati štih nečega tradicionalnoga. Da je kavana moja - tužio bih grad radi nagrđivanja posjeda.
Krenete li dvadeset metara metara prema starom hotelu «Riviera» - ni psa. Odete u suprotnom smjeru, prema Vialima - možda ipak pokoji pas ili zalutali šetač.
I kako da nam bude bolje kad...
I na kraju malo crnog humora - gradom se širi ovakva LaKost-ovska priča, možda malo politički i drugačije nekorektna ali ipak: »Kako da bude bolje kad program definira Vabrižan, komunalno sve uređuje Lovrečan, koordinira se iz Štifanići na temelju zaključaka Vijeća ki mu je prežidente iz Perci, a zamjenik gradonačelnika je Torežan? Ma, steši su se certi za niš najili i napili pak je fešta obavila osnovnu funkciju.»
Fotogalerija
