Stručna ekskurzija po Istri III jezične gimnazije Poreč

[slika1l]9. lipnja u 9 sati krenuli smo iz Poreča na stručnu ekskurziju po Istri. Ove godine smo pod vodstvom prof. Vladimira Torbice i prof. Danijele Delmoro posjetili Bujštinu i okolna mjestašca s brojnim kulturnim i povijesnim spomenicima.

Naš zadatak bio je upoznati povijesne spomenike i pokazati u izlaganju naše poznavanje stranih jezika. [slika3]

Prva postaja bio nam je mali gradić Momjan. Tamo smo posjetili crkvu sv. Martina, a da bismo stigli do Castella Rotta (12.st) morali smo prevaliti težak put koji vodi kroz šumu i svladati visoku travu, grmlje i koprive. No, sav se trud isplatio, jer je pogled sa brda na kojem se dvorac nalazi bio prekrasan.

Zatim smo stigli u grad umjetnika - Grožnjan , gdje smo se i mi iskušali kao umjetnici. Dečki su na gitarama izvodili hitove kao što su: „another brick in the wall“ i „stairways to heaven“, a cure su svoj talent pokazale kroz 3 skeča koje su same osmislile.

Vidjeli smo i crkvu sv. Vita, Modesta i Crescenze i venecijansku lođu. Kad je u Grožnjanu počelo kišiti, utočište smo pronašli u obližnjem kafiću.

Zatim smo nastavili prema Završju gdje smo najprije čuli izlaganje o crkvi sv. Marije Bogorodice. A zatim smo dobili zadatak da napišemo u ugodnom ambijentu pjesmu u prozi s erotsko-pornografskom temom, nakon čega smo se prisjetili djetinjstva i zaigrali „graničara“.

U dobrom raspoloženju krenuli smo dalje, za Zrenj , gdje smo saznali nešto o povijesti Zrenja i „Parenzani“. Mekanu travu na obližnjoj livadi iskoristili smo kao teren za igranje odbojke, a pogled na Buzet kao inspiraciju za crtanje pejzaža ugljenom.

Zadnja postaja bio nam je bajkoviti Oprtalj . Iako umorni, popeli smo se do Trga i čuli sve o povijesti toga grada i njegovim crkvama (sv. Roka, sv. Cecilije, sv. Marije i Jelene). [slika2]

Iz Oprtlja smo umorni i gladni krenuli prema Jehnićima, gdje nas je Vanja Jurcan ugodno ugostio. U Jehnićima smo nakon ukusne večere i nekoliko čašica vina odabrali najbolje radove i dodijelili nagrade. Tamo je pala i pokoja suzica na stihove pjesme „Bijelog dugmeta“: „prijatelji bivši, prijatelji budući, prijatelji bivši…“. No, usprkos svemu, zaista smo se zabavili, upoznali bolje svoj zavičaj i shvatili bit prijateljstva i zajedništva kao razreda. Zahvaljujemo prof.Torbici koji nam je još jednom dokazao istinitost izreke: „Non scholae sed vitae discimus“ (Ne za školu, već za život učimo“).