Stogodišnjica Brioni riviere! (Regional nije pozvan na prezentaciju u županijsku zgradu)

Danas, u petak prije podne, u sjedištu Poglavarstva Istarske županije, upriličena je prva, ujedno i konstituirajuća, sjednica Savjeta državno-županijskog veleprojekta Brijuni rivijera. To bi ujedno trebao biti i pouzdan signal da je na pragu i početak realizacije ambicioznih planova, odnosno konačno raspisivanje međunarodnih natječaja za sudjelaovanje u realizaciji projekta koji se cijenio na milijardu eura i donio bi 5.000 novih radnih mjesta!

U sjeni aktualizirane problematike oko Brijuni rivijere umalo da promakne zanimljiva obljetnica: točno prije 100 godina tadašnji vlasnik Briona Paul Kupelwieser u svibnju 1907. kupio je cijelo medulinsko priobalje između poluotoka Kašteja i Vižula, uključivši i njih. Bila je to okosnica zamišljene Brioni riviere od Barbarige do Vrčevana!

Nakon što je brionsko otočje već pretvorio u elitno ljetovalište i lječilište, gdje su se uz onodobni jetset smjenjivale i okrunjene glave, od japanskog prijestolonasljednika do crnogorskog kralja Nikole I, Kupelwieser je na jugoistočnoj istarskoj obali ”otkrio” atraktivnu lokaciju za buduće turističko-poduzetničke namjene.

[sivacdesno] Regional nije pozvan na prezentaciju (komentar)

U nazočnosti velikog broja novinara i predstavnika nevladinih udruga, u zgradi Županijskog poglavarstva održana je prezentacija programsko-prostorne studije kontroverznog projekta Brijuni Rivijera.

Iako smo na medijskoj sceni gotovo dvije godine, a unazad šest mjeseci svakodnevno objavljujemo regionalne vijesti, najodgovornija osoba ovog projekta Veljko Ostojić nije uzeo za shodno pozvati nas na prezentaciju. prezentacija-br_2.jpgPotpuno je moguće da gospodin Ostojić nema pojma što je Regional, no dok god njegova djelatnost bude potpadalo pod  “javni sektor” njegova je obveza prema svim medijima imati jednak odnos.

Naši su suradnici od projekta uspjeli “zabilježiti” tek nekoliko fotografija nastalih uslijed slučajne informacije da se u poglavarstvu događa prezentacija Uvjereni smo kako će prezentacija ovog projekta naći put i do naših čitatelja i da će se ova nesmotrenost i nepravda nanesena našoj redakciji vrlo brzo ispraviti.

Ne zbog naše sujete, nego zbog 15 tisuća posjetitelja našeg on-line izdanja. (N. M.) [/sivacdesno]

Bio je to Medulinski zaljev, u kome je htio sagraditi putničko pristanište (jer je u Puli bila ratna luka) radi brže brodske veze s otocima i Dalmacijomm što je i danas jednako aktualno. Štoviše, naručio je i projekt željezničkog priključka do Medulina, a poslovne partnere animirao je za ulaganja u taj prostor. O svemu tome Kupelwieser iscrpno piše u autobiografiji ”BRIONI - Iz Sjećanja starog Austrijanca”:

”...Jugoistočno od Pule naišli smo na luku koja se gotovo šest kilometara usijecala u kopno i čije su izuzetne kvalitete u potpunosti promakle ne samo meni, već i, kako sam ubrzo saznao, našoj ratnoj mornarici i pomorskim vlastima. Bijaše to luka u Medulinu. Njezine prirodne prednosti mogle su se, s relativno malo sredstava, iskoristiti za austrijske javne interese, a u jugoistočnoj Istri potaknuti i započeti razvoj koji bi ovo plodno područje mogao probuditi iz tisućljetnog sna u novi, napredni i aktivni život.”

Realizaciju Kupelwieserove velike Brioni riviere kočila je i omela ondašnja austrijska vlast, koja nije imala razumijevanja za njegove vizije, jednako kao što se i u naše vrijeme maratonski razvuklo odlaganje realizacije Brijuni rivijere. U trenutku kada se pale zelena svjetla za njezin start, podsjećanje na Kupelwieserove pothvate i naume korisno je utoliko što je on u svojoj autobiografiji današnjim poduzetnicima ponudio recept za uspjeh. Na Brionima i oko njih valja učiniti isto što je napravio i Kupelwieser: u svakom segmentu posla angažirati najvrsnije stručnjake, specijaliste za pojedine oblasti. I uspjeh neće izostati.

A Skupštini, Savjetu i direkciji Brijuni rivijere dobronamjerna sugestija: kako Kupelwieserov dobri duh i danas lebdi nad otočjem i okruženjem (na Brionima je obiteljski mauzolej Kupelwieserovih u kome je oporučno poželio vječni počinak i sam Paul Kupelwieser), dobro bi bilo u neko od tijela savjetodavno ili počasno uključiti nekoga od njegovih potomaka. Primjerice prof. dr. Manfreda Mautnera Markhofa, koji rado dolazi na otočje, a uz ostalo je i suvlasnik velike austrijske prehrambene industrije ”Mautner Markhof” ( www.mautner.at ). Možda bi uz obiteljski sentiment pokazali i poduzetničke ambicije...