Što sluša naš Porečan na Islandu?

Piše: Pavle Estrajher

Island je zemlja sa velikim brojem umjetnički aktivnih ljudi. Nedavno sam čitao jedan rock magazin sa engleskog govornog područja, na sjećam se točno da li britanski ili američki, u kojem je autor članka opisivao sljedeće: petak navečer, centar Reykjavika - razgovor između njega, i nekoga koga je zaustavio slučajno na ulici: ‚ Kako se zove tvoj bend?‘ ‚Koji, prijatelju, budi precizniji!‘ I to ne moze biti bliže istini, svatko ovdje odabire svoj način umjetničkog izražavanja, da li pjeva ili svira u rock sastavu, ili nečemu sličnom, piše, slika, crta, uopće nije bitno, i nije nekakvo posebno iznenađenje ako netko radi upravo sve od navedenog. Kulturni je izričaj vjerojatno baština dugih zima, koje su tjerale ljude na boravak uz toplo ognjište, i naravno, popratnu vrstu razonode. Tek novije generacije, odgojene na McDonaldsu i Coca-coli pokazuju određenu sklonost debljanju i letargiji, ali neusporediv je, ipak, utjecaj islandskih glazbenika, koji u staroj jezgri glavnog grada imaju svojevrsnu “bazu”, na cjelokupnu svjetsku glazbu. Laugarvegur, glavna gradska ulica, žila je kucavica ovog malog, ugodnog i, bez obzira na klimu, izuzetno toplog sjevernog grada. Tko dođe u Reykjavik, na Laugarveguru moze večerati u talijanskom restoranu čiji je ponosni vlasnik otac svjetski popularne Emiliane Torrini. Pritom će se, možda, na ulasku, u njega zbunjeno zaletjeti neki od članova skupine Sigur Ros, uključujući se u promet glavne ulice. Rok za večernji provod u kultnom Cirkusu, gdje je bilo vrlo vjerojatno da će glazbeni dj te večeri biti Björk Guðmundsdóttir, nažalost je prošao, i taj mali bar, nakon što je postao kulturna institucija i mjesto snimanja brojnih spotova, čeka rušenje i neizbježni “napredak” u obliku velikog shopping centra(radovi trenutno zaustavljeni, hura za krizu!)

Ovo, ali ne i samo to, umnogome pridonosi daljem razvijanju kulturnog profila Reykjavika, tako naprimjer Damon Albarn, frontman grupe Blur i jos nekih, ima udio u jednom od ovdašnjih kafića, Will Oldham-Bonnie Prince Billy navodno se moze vidjeti kako lijeno prolazi Laugarvegurom, poznati redatelj Quentin Tarantino ovdje je dosta čest gost, kao i David Gahan, pjevač grupe Depeche Mode.

David Bowie prijateljuje sa prvom damom Islanda, Dorrit Moussaief i njenom frendicom Francescom Von Habsburg, čija je glazbena vokacija punk. Yoko Ono postavila je svoje “svjetlo mira”, nakon odlaska američke vojske i nakon što je Island postao prva država bez oružanih snaga, osim policije.

Ništa nije drukčije niti sto se tiče koncerata. Ovdje se ne priređuju stadionske manifestacije, ali mnogi su poznati glazbenici svirali za reykjavišku publiku i svi su redom bili veoma zadovoljni odazivom i prihvaćanjem publike. Mogao bih još nabrajati, ali ovo je, čini mi se, dovoljno da bi se dobila osnovna ideja.

Domaći su ljudi u velikoj mjeri “zvijezdootporni”, pa kad se nekoga od poznatih susretne na ulici, nema prevelikoga uzbuđivanja, što vjerojatno pridonosi popularnosti Reykjavika koji je možda u cijeloj priči najveća zvijezda.

Mladih glazbenih lica izuzetno je mnogo, i, kao što sam već napisao na početku priče, svatko je, makar nakratko, glazbeno aktivan, a počinje se, naravno, u ranim tinejdžerskim godinama. Skupina Mammút koja postoji vec šest godina predmet je moje pažnje već neko vrijeme. Britka, žestoka svirka i zvonki vokal koji se uspješno savija oko gitara teško kojeg poklonika rock glazbe ostavlja ravnodušnim, a Mammút to ne čini ni u kojem slučaju.

Nedavno sam se na Facebooku učlanio u njihovu grupu, i kratko nakon toga kontaktirao me Arnar, koji mi je ponudio poslati jednu od njihovih pjesama, što sam naravno prihvatio i dobio ideju o tome kako bi slično mogli učiniti i sa većim brojem ljudi u Hrvatskoj, pošto grupa(kao i svaka druga, naravno) planira proboj na svjetskoj razini, i bili bi više nego zadovoljni kada bi mogli saznati kako posjetitelji Gnappovog portala reagiraju na njihovu glazbu. U tu svrhu moguće je, vjerujem, koristiti forum, a zainteresirani za besplatan download pjesme mogu to učiniti klikom na link na dnu ovoga članka .

Mammút uz Facebook ima svoju Myspace stranicu, gdje se može pročitati kratka povijest grupe, neke od vrlo pozitivnih kritika, među kojima je ona Rolling Stone magazina koji bend naziva “jako dobrim” što, obzirom da se radi o dvadesetogodišnjacima, zvuči vrlo pozitivno. Imajući na umu da je ovaj bend nastao u uvjetima više nego idealnim, i vrlo rano definirao svoju glazbenu orijentaciju, te naišao na dobar odaziv kako medija tako i publike, moje pitanje ovdje je hoće li oni ostati samo kuriozitet, i egzotična skupina iz daleke zemlje, ili nešto više od toga?

[dok1]