Što doista znamo o porečkoj Palestri?

Pored mnogih porečkih znamenitosti svakodnevno prolazimo, a da većina nas nije svjesna priča koje ih prate. Neke su dokumentirane, za neke se samo pretpostavlja kako su se odvile, a neke su, opet, samo romantične priče.

Porečki povjesničar, turistički vodič i pasionirani biciklist Bojan Horvat prava je hodajuća enciklopedija. Vodio me nedavno gradskim ulicama i ispričao mi nekoliko priča o mjestima i ljudima koji zaslužuju pažnju šire javnosti. Siguran sam da će mnogi od vas u tim pričama pronaći nešto što ranije nisu znali.

Krenimo od porečke sportske dvorane popularno zvane Palestra.

Iako se više i ne obaziremo na poplavu lokalpatriotskih parola naših političara o tome kako je Poreč grad ovoga i onoga, moramo priznati da su u pravu kad kažu da je Poreč grad sporta, i to iz barem dva razloga. Prvo, imamo veslački klub Adriaco osnovan 1885. godine kao prvo „pravo” sportsko društvo u Istri. I drugo, imali smo Gregoria Dragicchia , prvog predsjednika Porečkog gimnastičkog društva ( Societa Ginnastica Parentina ) za čiji se slogan odabiru "Snaga i vrijednost" ( Forza e Valore ), zaslužnog za dovođenje sporta u Poreč i izgradnju prve porečke sportske dvorane. Društvo je uz primarnu gimnastičku sekciju imalo i sljedeće: atletsku, biciklističku, mačevalačku, koturaljkašku, plivačku i veslačku.

Palestra je sagrađena početkom 20. stoljeća i nosila je ime spomenutog Gregoria Dragicchia, osnivača i tajnika S portskog društva Forza e V alore utemeljenog 24. siječnja 1901. godine.

Do početka I. svjetskog rata Društvo je postiglo izvanredne rezultate, posebno u veslanju (momčadski), atletici i plivanju (pojedinačno). Na prostoru između današnje zgrade Općine i crkve Gospe od Anđela bilo je sjedište, dvokatnica sa velikim natpisom na pročelju (u privitku). Tužna je, međutim, priča o sudbini kamenih skulptura Forza e Valore, od kojih su danas ostali samo postamenti. Krasile su ulaz u Palestru do završetka Drugog svjetskog rata i prelaska Istre pod okrilje Jugoslavije.

Na početku političke i društvene tranzicije, obnovu Palestre je u svoje ruke preuzeo netko kome je sve to skupa asociralo na fašizam, pa su skulpture vjerojatno samljevene u drobilicama, kao brojni drugi vrijedni spomenici porečke bliže i dalje povijesti. Naš sugovornik rekao nam je da u dokumentu koji govori o obnovi Palestre stoji kako su tijekom obnove „uklonjeni elementi koji su je tijekom fašizma nagrdili”. Tom je prilikom, piše Istrapedia, uklonjen i mramorni reljef s epigrafom novinara i književnika Silvija Benca , postavljen Dragicchiu u čast 1938. godine.

Iako ne udovoljava standardima kojima današnja sportska dvorana treba udovoljavati da bi je se moglo tako nazvati, među kojima je najočitija njena veličina, Palestra i danas služi svojoj svrsi.

Ima Poreč i druge dvorane, ali ova je spomenik porečkom sportu.

U potrazi za originalnom fotografijom zgrade iz vremena prije rušenja skulptura, stigli smo do tajnice Sportske zajednice Grada Poreča Silvije Deković Starčić  koja nam je pokazala veliku fotografiju na zidu tajništva. Predložila je da je se premjesti u Zavičajni muzej Poreštine gdje bi je mogla vidjeti znatno brojnija publika. Ravnateljica muzeja Elena Uljančić rekla je Parentiumu da bi se fotografija lijepo uklopila u zbirku tiskovina te ustanove, pa će uskoro tako vjerojatno i biti.

Napisao i snimio: D. Požarić.
Arhivska fotografija: Sportska zajednica Grada Poreča
Izvor: Bojan Horvat i Istrapedia