Stihovi ne priznaju granice/ I versi non conoscono confini/ Vargjetnuk njohin kufi

U subotu je u Teatrinu Zajednica Talijana u Poreču pod motom „Šareni stihovi za sretnu livadu bez granica“ pedesetak djece iz nižih razreda Osnovne škole Poreč i odjela za nastavu na albanskom jeziku, TOŠ Bernardo Parentin, Osnovne škole Tar-Vabriga i porečkog Slovenskog kulturnog društva „Oljka“ pred prepunim gledalištem čitalo svoje stihove.

Četvrt je godina kako DND Poreč provodi projekt "Stihovi ne priznaju granice", kojem je završnica tempirana na prvi dan proljeća, ujedno i Svjetski dan pjesništva, a ove je godine ostvaren uz financijsku potporu Zaklade za poticanje partnerstva i razvoj civilnog društva. U poetsko predvečerje glazbu je među stihove unio nastup malih pjevača iz 3d razreda sa učiteljicom Denis.

Djeca su recitirala stihove na hrvatskom jeziku i čakavskom dijalektu, Katarina i Isabela na španjolskom, Helena je pjesmu napisala na hrvatskom i engleskom, Martin je svom tati posvetio pjesmu o posebnoj ruži na njegovom materinjem engleskom, Ivan je sricao na njemačkom, Pavel na ruskom.

Toni i Melani otpjevali su slovensku narodnu uspavanku, grupa sedmaša iz TOŠ-a Bernardo Parentin sročila je grupni rad, a Nora je probila led nastupima na albanskom jeziku. Mali zbor djece koja pohađaju nastavu na albanskom jeziku pod vodstvom nastavnice Florine pokazao je kako njihov materinji jezik zvuči kad se pjeva, a ne samo recitira.

„Siamo tutti come fiori sul prato...“ napisao je jedan od mladih poeta, a program je završen stihom „Različitost mana nije, svijet se smije, smije, smije“. Uz obećanje da će i dalje poticati djecu Poreča na kreativno izražavanje na materinjim jezicima, poslana je želja da djeca rastu jedinstvena u svim svojim različitostima.(DND/parentium)