Štampa će još potrajati i odoljeti sirenama weba

Prijeti li tisku odumiranje?

Nadam se da se mene to neće ticati. Ne mogu zamisliti da umjesto jutarnjih novina - ali isto važi i za knjige - tog gotovo fizičkog i estetskog doživljaja papira i njegovog mirisa, idem pobrati novosti i komentare po internetu. No, pređimo na stvar. Pitanje, kako se kaže, za milijun dolara. Predvidjeti budućnost škakljiva je stvar, koja ponekad graniči s uobraženošću. I u ovom slučaju odgovor može biti samo prescientific. Istina je da je sada na djelu u Americi, i ne samo u Americi, ubrzano gašenje novina koje ne mogu izdržati napadaj recesije. Ali, takvih stvari, pokretanja i gašenja novina, uvijek je bilo, što nije značilo da su ih ljudi prestali čitati. Od količine novina, dnevnika itd., po meni je puno značajnije koliko ljudi čita. Kad se pojavila televizija mislilo se da je radio na samrti, da je samo stvar vremena kad će nestati. Naprotiv, danas radio i radijsko novinarstvo opet cvjetaju. U Italiji je, na primjer, broj slušatelja u stalnom porastu. Da zaključim: mislim da će štampa još dugo potrajati i da će odoljeti sirenama networka. Osim ako čovječanstvo potpuno ne pobenavi.

Jesu li zaista zavladali medijima?

Nažalost, ova se vrsta medijskog tsunamija, odnosno glupog gossipa koji se hrani prividnošću i prazninom nakalemila i u Hrvatskoj, iako postoje i iznimke. Situacija je, hic et nunc , još zaguljenija zbog činjenice da je na ovim prostorima sloboda izražavanja još uvijek svježa tekovina pa se naginje pretjerivanju. Nema demokracije bez slobodnog novinarstva, a ne može biti dobrog novinarstva bez uravnoteženosti. A uravnoteženost se ne postiže odjedanput, preko noći, treba je postupno izgraditi. Treba vremena. Ali, dostići ćemo je, u to ne sumnjam, jer se počela stvarati kritična masa koja jednostavno ne može više podnijeti one ljude koji nam stalno povisuju tlak. Tu mislim na neke nakladnike koji preživljavaju, jao nama, samo zahvaljujući uslužnim novinarima. Razlike između novinarstva jučer i ovog danas? Onda smo imali samo jednog Velikog Brata, danas imamo puno Male Braće, koji su jednako štetni. Jedna velika razlika ipak postoji: radi se o pluralizmu novinskog izričaja. Danas možeš napisati takoreći što hoćeš i kako hoćeš, bez odmazdi gospodara jednoumlja. Sve je više mjesta za novinarstvo ideja i slobodnog razmišljanja.

Otkazi, manje plaće, veći obim rada

Vidite, i u zapadnom svijetu, u najrazvijenim demokracijama, bilo je (a u nekim ih zemljama još ima) sličnih problema, koji su se s vremenom razriješili. To će se desiti i kod nas, samo je stvar vremena. Novinari moraju biti čvrsti i jedinstveni u sučeljavanju s takvim nakladnicima, koji su prije trgovci nego prosvjetitelji. Tu bi dakako trebala odigrati svoju ulogu i istinski demokratska država, i to podupirući troškove slobodnog novinarstva, ne bi li se održala pluralistička informiranost javnosti. U interesu je svih, a ponajprije građanina kao poreznog obveznika, da novinarstvo ne ovisi o trgovačkim računima.

I po Delu je blokada je bila pogreška, no slovenska vlada ne popušta.

Pravi rašomon, nadrealistička situacija u kojoj se izmjenjuju unakrsna veta. Iliti: trnovit put od bratstva i jedinstva do Europske unije. Pomalo zamorno i turobno. Situacija k'o stvorena za predizborne uvjete. Izgleda da su obje zemlje pomalo taoci vlastite prethodne nepokolebljivosti, što bi se moglo uz malo dobre volje brzo prebroditi. Sad kad se Hrvatska otvara prema najnovijoj europskoj ponudi rješenja, u Sloveniji se opet dijele na pro i kontra. Nadam se da će medijskim pritiskom biti pridobivena većina javnosti, tako da slovenska vlada konačno uvidi da kočiti ulazak Hrvatske u Uniju znači apsolutni nedostatak političke dalekovidnosti. Po meni bi se ovaj spor puno lakše riješio da je Hrvatska punopravna članica Unije. Uostalom, svima je jasno da ovaj spor ne može trajati vječno, zar ne? E, pa onda?

Može li zadnji ispad štetiti karijeri talijanskog premijera?

Ako se i radi o ispadu, to se ne odnosi na premijerovu suprugu. Ispad je samo njegov. Iskreno, kako reče Rhett Butler u »Zameo ih vjetar«, nije da me baš puno zanima taj zadnji performance šefa talijanske vlade. Ono što me više zanima i brine je imidž Italije koji iz toga proizlazi. Taj je čovjek, talijanski premijer, poznat po tome što je veliki histrionski komunikator, a budući da je i vlasnik svega i svačega, lako je moguće da uvjeri talijansko biračko tijelo da je žrtva cijele ove pomalo boccacciovske situacije upravo on, što ne bi išlo u prilog istom tom biračkom tijelu.