Sportska dvorana na Žatiki preskupa, nefunkcionalna, loše projektirana i nepotrebna

Gradski vijećnici Nezavisne liste Rodoljuba Kosića danas su sazvali konferenciju za novinare na kojoj su prezentirali podatke o tome koliko sportska dvorana na Žatiki građane vjerojatno doista košta. Vijećniku Vladimiru Sladonji je za prikupljanje podataka u Gradu i gradskim poduzećima, kaže, trebala gotovo godina dana.

Sladonja je novinarima rekao kako od početka rada vijeća u aktualnom sazivu postavlja pitanja o funkcioniranju i financiranju sportske dvorane na Žatiki, a da bi dobio traženu dokumentaciju, odnosno kopije svih okončanih situacija, kako bi mogao izračunati koliko je dvorana u konačnici koštala, poprilično se namučio.

-Dokumentaciju sam dobio prije mjesec-dva dana. Dio su mi dostavili, dio nisu, ali sam uspio procijeniti vrijednosti radova, tako da sad možemo reći kako u rukama imamo kompletnu situaciju, rekao je Sladonja iznijevši podatke po kojima ispada da će sportska dvorana na kraju koštati preko dvjesto milijuna kuna.

Konkretni troškovi su, prema njemu, sljedeći:

• Iskopi (izvođač Dira gradnja, procjena) 2 milijuna kuna
• Građevinsko-obrtnički radovi (Kamgrad) 107.825.081,18 kuna
• Dodatna informacijska oprema, liftovi itd. 9.354.047,68 kuna
• Vanjska infrastruktura – vodovod, plin, kanalizacija (Istrakop) 3.604.636,09 kuna
• Pristupna cesta (GP Krk) 2.947.516,83 kuna
• Nadzor (Rex inženjering iz Poreča) 1.277.252,50 kuna
• Projekti (procjena) 3.000.000,00 kuna

Ukupno je, dakle, na izgradnju utrošeno oko 130 milijuna kuna bez, odnosno 158,6 milijuna kuna sa PDV-om, rekao je Sladonja novinarima. Troškove financiranja (banka, kamate, ugovori) grubo je procijenio na dodatnih 50 milijuna kuna, te tako došao do cijene od gotovo 210 milijuna kuna.

Poreču je, rekao je Sladonja, dvorana Veli Jože bila sasvim dovoljna za sve gradske potrebe i priredbe kao što se koristila otkad je izgrađena, a za desetak milijuna kuna mogli smo izgraditi još jednu sportsku dvoranu za potrebe škola, pa je dvorana na Žatiki gradu bila apsolutno nepotrebna. Osim toga, dodao je, iz Rukometnog kluba Poreč bio je stigao prijedlog da se kraj postojeće izgradi još jedna, slična, što je po nama bilo sasvim dovoljno da se zadovolje sve sportske potrebe klubova i škola-

-Trenutno radim na projektu i nadzoru izgradnje talijanske osnovne škole u Bujama, čija će dvorana u konačnici koštati najviše 3 milijuna kuna. Kad to usporedimo sa Žatikom koja nije ispunila osnovni cilj, neisplativa je i neracionalna, jer se dvorana Veli Jože i dalje koristi za sportske manifestacije, jasno nam je koliki je dvorana na Žatiki promašaj, tvrdi Sladonja. Dodao je tome kako se utakmice i dalje igraju u "Velom Joži", jer bi 500 gledatelja koliko ih najviše posjećuje sportske manifestacije u novoj dvorani izgledalo tragikomično. Dvorana nema kolničkog ni pješačkog pristupa, barem ne legalnog, pa je Grad postao i bespravni graditelj, kaže Sladonja.

-Suština kvalitetne pripreme i vođenja građevinskog projekta jest u tome da se planirani troškovi pogrešnim planiranjem/projektiranjem ne probiju za više od 15 do 20 posto, rekao je Sladonja, a u slučaju dvorane na Žatiki je početno planiranih 73 milijuna kuna probijeno za gotovo 50%, kako ispada iz podataka kojima raspolaže. Osim toga, naglasio je kako su na natječaj pristigle samo dvije ponude (Kamgrad i TEAM), dok su projektiranje i stručni nadzor, iako se radi o višemilijunskim iznosima, ugovoreni neposrednom pogodbom.

Osim navedenog, problematična je i činjenica da je od izlicitiranih 73 milijuna kuna prema troškovnicima izvedeno radova u vrijednosti od 51 milijun kuna, dok je od 108 milijuna kuna vrijednosti radova čak 56 milijuna utrošeno na naknadne radove van troškovnika, po čemu ispada da je kvaliteta pripreme i izvođenja projekta bila katastrofalno loša.

-Naknadne se radove nastoji izbjeći, jer se o njima ne licitira, nego je njihova cijena podložna ugovaranju "u četiri oka", rekao je Sladonja podsjetivši kako je glavni izvoditelj radova na sportskoj dvorani odabran i za izvođenje radova na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda vrijednog oko 260 milijuna kuna. Dodao je i kako smo svjedoci situacije u kojoj su se drugi ponuditelji žalili na zakonitost provedbe javne nabave i najavili tužbu kod OLAF-a, svojevrsnog europskog USKOKA.

Bilo je tu još čudnih pojava na koje je Sladonja upozorio, kao npr. da je dobava i ugradnja pokrovnog lima dogovorena u paušalnom iznosu, umjesto po jedinici mjere. Jednako tako, tvrtka Dira gradnja je iskop za veliko parkiralište radila po ugovorenoj cijeni od 12 kuna po kubnom metru, što je vrlo nerealno odnosno špekulativno, jer je realna cijena oko 70 kuna po kubnom metru. No, kasnije su evidentirani dodatni iskopi koji su plaćani i po 140 kuna po četvornom metru, odnosno 12 puta više.

Tristo tisuća kuna potrošeno je za dijamantno rezanje stropova i podova, što je nepotreban posao ako imamo u vidu da je prodore potrebno predvijeti u projektu. -Pitanje je zbog čega taj iznos, kad je već projektant toliko griješio, nismo naplatili od osiguranja, pita se Sladonja, dodavši na popis nelogičnih i suspektnih radnji i ugovaranje projektiranja te nadzora neposrednom pogodbom. Iako to nije nelegalno, jer je Grad od Ministarstva financija dobio dozvolu da zbog kratkoće rokova za izgradnju dvorane  poslove može ugovarati i mimo javne nabave, ali možda nije korektno prema građanima, a nije ni moralno, smatraju Kosićevi vijećnici, jer javnu nabavu vodimo i za toalet papir.

Kao rad van troškovnika evidentirana je i izgradnja sportskog poda naknadno plaćena 1,49 milijuna kuna, što je još jedan dokaz da je investicija pogrešno vođena, rekao je Sladonja novinarima, a tu su i ostakljena fasada plaćena 6,6 milijuna kuna, ugovorena cijena tlakovca od 320 kuna (ukupno 2,1 mio kuna) po četvornom metru koja je mogla biti puno niža, zatim bravarska stolarija plaćena oko 5 milijuna kuna van troškovnika, 50 dodatnih tona čeličnih konstrukcija po cijeni od 37,45 kn po kilogramu, dok je istovremeno cijena bitno kompleksnije osnovne konstrukcije (glavni lukovi itd.) ugovorena po 20,90 kuna po kilogramu, pa su jednostavniji poslovi plaćeni 80% više, a bilo je i još raznih bravarskih radova na koje je van troškovnika potrošeno 2 milijuna kuna.

-Zbog svega navedenog, ali i brojnih drugih stvari poput nefunkcionalnosti i proračunskog tereta koji blokira ostale investicije u gradu, smatramo da je vrijeme za ozbiljnu javnu raspravu o prenamjeni/rekonstrukciji sportske dvorane na Žatiki i o načinu upravljanja njome. Hoće li to biti koncesija ili neki drugi vid upravljanja moramo se dogovoriti, jer način na koji njome upravlja Sportska zajednica nije dobar, zaključio je Sladonja svoje izlaganje.

Nositelj liste Rodoljub Kosić smatra da je neprihvatljivo gotovo godinu dana čekati odgovore na postavljena pitanja. Javnim novcem treba, dodao je, transparentno upravljati, a građane o tome redovno izvještavati. Investiciju u sportsku dvoranu smatra nepremostivom preprekom za naše građane, jer je prouzročila pravi tektonski poremećaj u funkcioniranju gradskog proračuna, a da situacija bude još gora, izvršna vlast se o dvorani loše brine stavljajući je u funkciju mimo važaćih pravilnika.

-Moram naglasiti kako nismo protiv raznih manifestacija koje se u dvorani održavaju, ali nije opravdano da se vlast ne osvrće na opaske javnosti i sportske zajednice, nego dvoranu nastavlja davati na raspolaganje bez podmirenja čak i osnovnih operativnih troškova, rekao je Kosić, naglasivši kako je zacijelo bilo boljih izbora od megalomanske sportske dvorane, jer se za iznose utrošene u nju moglo zadovoljiti neke prioritetne društvene potrebe, ili uložiti u razvoj malog i srednjeg poduzetništva, otvaranje novih tvrtki i zapošljavanje građana.