Spoj mladosti, poduzetnosti, iskustva i ljubavi prema vlastitom gradu na listi Snježane Mekote

Predstavljamo vam neke od članova Nezavisne liste Snježane Mekote koji u nedjelju, 21. svibnja 2017. godine izlaze na lokalne izbore kao kandidati za gradske vijećnice i vijećnike. Neke od njih poznajete, neke manje, a neki su do sada bili potpuno anonimni. Evo ih redom.

[slika1d]U dvadeset dvije godine radnog staža uspješno se bavio ugostiteljstvom, trgovinom i građevinom. Najdraža grana mu je ipak organizacija sportskih i zabavnih manifestacija, pa od 2013. godine radi na tome da WRC Svjetsko prvenstvo u Rallyju dovede u Poreč. Po svemu sudeći u tome je i uspio, a kaže kako je to tek početak.

-Za Poreč u kojem sam odlučio ostati i graditi svoj život želim odgovornu politiku, prosperitet i nasmijane, ispunjene ljude. Mislim da Poreč može više, bolje i pametnije. U mom Poreču, Poreču 21. stoljeća, ima mjesta za turizam, poljoprivredu i proizvodnju, za zdravstveni turizam, nove tehnologije i visoko školstvo. Posebno bih volio da porečki Institut za poljoprivredu i turizam postane dio Poljoprivrednog sveučilišta i Prehrambeno (Bio)tehnološkog sveučilišta.

-Svi školarci ujutro u školu, dobro plaćen posao za zaposlene i 400 studenata u našem gradu, to je moj lijepi i ostvarivi san.

[slika2d]Nataša ima 29 godina, živi u Poreču i završila je školu za nogometnu trenericu. Zaposlena je u NK Istri 1961 gdje trenira djevojčice u porečkoj podružnici, dok za NK Jadran-Poreč trenira dječake. Prije četiri godine bila je inicijator i voditelj mladih u Župi Poreč i misionarka u Makedoniji tijekom šest mjeseci.

O sebi kaže: -Aktivni sam član Crvenog Križa te udruge "Naš San Njihov Osmijeh " iz Pule, preko kojih pružam svoj doprinos potrebitima. U sklopu Društva invalida Poreč prije nekoliko sam godina svakodnevno brinula za jednu članicu Društva. Obzirom da imam iskustva u radu i brizi oko mladih, odlučila sam se još aktivnije uključiti u razne sfere funkcioniranja grada sa ciljem da svoj doprinos, iskustvo i volju usmjerim u još konkretnije djelovanje, kako za mlade tako i za svakog građanina Poreča.

[slika3d]Rođen je u Poreču 1962. godine, a tu je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga upisao je Hotelijerski fakultet u Opatiji, a sa 19 godina zaposlio se kao recepcioner u hotelu Riviera (današnji Palazzo).

-1989. godine postao sam obrtnik, a tri sam godine radio i kao referent u uredu tadašnjeg gradonačelnika. Nakon promjene vlasti zaposlio sam se u privatnom poduzeću Studio 053, a sada radim u poduzeću VELPRO. Oženjen sam i imam troje djece. Cijeli život živim u Poreču, bavim se društvenim radom, najviše kao organizator i suorganizator raznih manifestacija, ali i kao voditelj raznih sportskih i kulturnih događaja. U prošlom mandatu obnašao sam dužnost predsjednika Odbora za manifestacije u Gradu Poreču, kaže Damir o sebi.

[slika4d]Rođena u Puli, završila Veterinarski fakultet u Zagrebu, nakon čega se vraća u Poreč i nalazi posao u struci. Radi u Veterinarskoj Bolnici Poreč, imala je mogućnost za edukaciju u Velikoj Britaniji i Češkoj, gdje je osim stečenog znanja imala priliku vidjeti tamošnji način organizacije i rad sa napuštenim životinjama, što je problem svakog grada. -Takvo sam iskustvo jednim dijelom prenijela i u naš grad Poreč, koji u svakom pogledu napreduje kad je briga za životinje u pitanju, a nadam se da će tako biti i dalje, kaže nam Ava.

[slika5d]Marina je udata i majka triju odraslih kćeri. Poreč kao mjesto života i rada odabrali je prije 24 godine i osjeća ovaj grad kao da je u njemu rođena.

-Ljudi su ti koji čine mjesto lijepim i vrijednim življenja, i jako sam sretna jer sam to našla u Poreču. Suprug i ja deset godina vodimo obiteljski obrt i vlasnici smo antikvarijata u starogradskoj jezgri. Spojili smo ljubav prema kulturnoj baštini i starini sa poslom, što nas čini zadovoljnim poduzetnicima. S obzirom da je obrtništvo u velikoj krizi, potrebno je da gradske vlasti čuju probleme obrtnika i uvaže ih, omoguće što bolji rad i daju poticaje za otvaranje novih obrta jer samo tako Grad ostaje živ.

-U proteklom mandatu vijećnici nezavisne liste Snježane Mekote ukazivali su na probleme, jer su osluškivali i čuli glas građana koji su se obraćali upravo našoj listi, pa su se mnoga pitanja na Vijeću i realizirala. Osobno sam bila član Komisije za poslovne prostore i javne površine i Odbora za revitalizaciju starogradske jezgre. Obzirom da se radi o savjetodavnim tijelima gradonačelnika, nismo imali ovlasti donositi odluke, ali sam uvijek u svom izjašnjavanju na prvo mjesto stavila malog obrtnika – poduzetnika i njegove potrebe koje nisu u suprotnosti sa Pravilnikom.

-Smatram, da svatko tko primi takvu vrstu obveze o odlučivanju ili savjetovanj, mora raditi za dobrobit grada, odnosno njehovih građana, i ne smije se voditi interesom jedne skupine ljudi ili vlastitom koristi. Nažalost, ljudi u našem gradu potpuno su se isključili iz svih događanja i na politiku gledaju kao na pošast. Ukoliko beba ne zaplače, majka ga ne hrani, dakle, dragi sugrađani, sudjelujte u kreiranju vašeg Gradskog vijeća jer vama trebaju dobri vijećnici, a ne poslušnici!, kaže Marina

[slika6d]Olgica Šegon Ćajić, rođena Dujmović, kaže da je Poreč njen grad i da to s pravom može reći jer joj je na neki način i sudbinski određen. Njeni su roditelji, naime, u Istru i Poreč doselili iz Dalmacije spašavajući njen život, jer Olgici u Dalmaciji nije odgovarala klima.

-Cijeli sam svoj život, dakle, provela upravo ovdje, odrastala zdrava i sretna, školovala se, udala, dobila djecu... Kao životni poziv odabrala sam rad sa djecom u dječjem vrtiću gdje sam imala čast i privilegiju odgajati djecu našeg grada. Trudila sam se, među ostalim, razviti kod djece ljubav prema njihovom gradu, ljudima i prirodnom bogatstvu. Sada kao "friška" umirovljenica želim svojim angažmanom pridonijeti boljitku našeg grada, jer mislim da je Poreč grad baš po mjeri čovjeka!, kaže Olgica.

[slika7d]Profesor je arheologije u mirovini. Bavio se istraživačkim radom kopnene i podmorske arheologije, ne samo na Poreštini (starogradska2 jezgra grada Poreča, 20 godina na poluotoku Lorunu gdje je otkrivena najveća „tvornica“ za proizvodnju rimske keramike u Istri, otkrio je dva ribogojilišta te priobalnu rimsku infrastrukturu) i Hrvatskoj, već i u inozemstvu (Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Srbiji i Italiji). Aktivno je sa svojim ili skupnim predavanjima sudjelovao na tuzemnim i inozemnim simpozijima. Objavio je preko 170 stručno/znanstvenih radova.

[slika8d]Desanku od rođenja zovu Milja, iako tome ni sama ne zna razloga. Živi u Poreču od svoje 18. godine, dakle, već 47 godina! Tu se realizirala kao žena, majka, radnik i ovdje je njen pravi i jedini dom. Evo što nam Milja ima reći o sebi: -Po zanimanju sam strojarski tehničar, ali sam veći dio radnog vijeka provela u turizmu, nekoliko godina u dječjem vrtiću "Radost" i evo, sada 7 godina u invalidskoj mirovini. Pridružila sam se nezavisnoj listi gospođe Snježane Mekote jer osjećam da mogu i trebam nešto učiniti za svoj grad, za moje Varvare, za moj dom.

-I najduži put počinje prvim korakom, pa zašto ne bih i ja koraknula? Nisam uobičajena umirovljenica i ne čekam da mi život prođe u letargiji. Svaki dan koji ima sadržaj je dobar dan i zato se želim angažirati sukladno svojim kompetencijama i mogućnostima da doprinesem boljitku našeg dragog Poreča.

[slika9]Albert Ivković ima 20 godina i trenutno je na drugoj godini studija na Građevinskom fakultetu u Rijeci. Bavi se sportom i dugi je niz godina trenirao vaterpolo u VK Poreč, iako zimi uvjeti za treniranje nisu bili baš najbolji.

Cilj mu je potaknuti mlade ljude njegovih godina da izađu na izbore i pojačaju svoj politički angažman, jer promjene ne dolaze same.

[slika10d]U Poreču živi 24 godine, nakon što je sa obitelji doselila iz Zagreba. Prvotna joj je namjera bila ostati najduže godinu dana, ali je ta godinica, eto, potrajala.

-Tome ne bi bilo tako da Poreč nisam prepoznala kao grad koji pruža sve ono što je potrebno za ugodan život. Već 20 godina moja obitelj bavi se trgovačkim obrtom u starom gradu. Kako većinu mjeseci provodim "na cesti", među malim poduzetnicima, obrtnicima i ostalim građanima, osluškujući njihove probleme i potrebe, došla sam do zaključka da postoji zanemariva interakcija između njih i onih koji u njihovo ime donose odluke. Misao vodilja u privatnom i poslovnom životu uvijek mi je bila da se samo upornim i poštenim radom može doći do rezultata. Političko djelovanje bi prvenstveno trebalo biti usmjereno ka stručnosti i profesionalnosti, nikako prema klijentelizmu i nepotizmu. Važno je jačati osjećaj pripadnosti lokalnoj zajednici, osigurati pristojan život svim slojevima društva, zadržati mlade u gradu nakon povratka sa školovanja, raditi na produljenju turističke sezone, razvijati sportski i zdravstveni turizam, javnim prijevozom povezati Poreč i okolicu, i ukratko, usjajiti grad kako bi opet postao šampion turizma i grad sretnih i zadovoljnih ljudi.

[slika11l]Atidže Hasipi rođena je 1986.godine u Gostivaru, po nacionalnosti je turkinja, a svoje obrazovanje završila je u Novom Sadu. Po zanimanju je frizer i slastičar, u Poreču od 2004. godine. Tu se udala i postala majka dviju djevojčica na koje je, kaže, kao i svaka majka jako ponosna.

-Moje su se djevojčice našle u sportu, pa ih u tome jako podupiremo i dajemo im snagu da nastave sa svojim zdravim životom. Poduzetnica sam i imam slastičarsku radnju u Decumanusu. Pratila sam rad Nezavisne liste Snježane Mekote u prethodnom mandatu i jako mi se svidio odnos prema ženama i pravima žena kao poduzetnica te odnosa prema građanima, jer su uvijek na prvo mjesto stavili čovjeka, a ne svoju korist. Sa veseljem sam se priključila listi, smatrajući da i ja svojim radom i viđenjem gradskih problema mogu doprinijeti boljitku života njegovih građana. Pozivam vas da na izbore izađete i zaokružite listu broj 5!, kaže nam Atidže.

[slika12d]Popularni Tonči rođen je 28. 12. 1965. u Poreču. Othranio je i školovao sinove Matea i Endija. Dragovoljac je Domovinskog rata, po zanimanju mesar koji se bavi svime osim mesarstvom. Voli sve vrste poslovnih izazova, trenutno se sprema otvoriti klub za mlade. Bavio  se svime i svačime. Počeo je kao fakir, lovio zmije, zidao kamine, kuhinje, peći za pizze. Cijelu je Europu prošao za volanom kamiona, pravio u životu raznorazne gluposti i, što je bitno, nikad nije bio osuđivan niti se protiv njega vodi bilo kakav postupak.

-Onima koji me znaju nemam se potrebe posebno predstavljati, jer ionako o tome znaju više od mene, a za ostale sam rekao dovoljno.

U Poreču sam rođen i ne idem u Irsku. Stavio sam svoje ime i prezime na listu kao nezavisni kandidat jer cijeli život nisam bio ni o kome ovisan i ne želim račune polagati nikome osim svojim biračima. Odlučio sam da je pametnije uključiti se u život ovoga grada, umjesto samo komentirati i kritizirati, a ništa ne poduzeti.

U posljednje vrijeme svi se bave samo mladima. Izlasci, diskoteke, sportovi... A što je sa starcima? Ok, oni ne bi trebali donositi odluke vezane za budućnost nas mlađih, ali na njih bi svakako trebalo misliti. Zaslužuju dostojanstveni život, zaključuje Ante.

[slika13d]-Rođen sam u Puli, oduvijek živim u Poreču. Osnovnu školu završio sam u Poreču, a srednju u Bujama (smjer elektrostrojarstvo i automatizacija). Upisujem fakultet poduzetništva na Riječkom veleučilištu te zbog posla prekidam studij. Od završetka srednje škole sam u poduzetničkim vodama, u početku sa tatom, a kasnije i samostalno. Trenutno radim na životnom projektu otvaranja ptičjeg parka u Poreču. Također, 17 godina kao muzičar sviram i zabavljam goste u gotovo svim turističkim tvrtkama u Istri, a u zadnje dvije godine i kao trener ptica radim dječje programe sa papigama, kaže Bernard.