Špine na javnim površinama: Pitka voda je naša komparativna prednost

Neki dan sam vidjela što znači izraz pasja vrućina. Mala obitelj (otac, majka i dvoje manje djece) sjatila se oko zlatne retriverice koja je legla na nogostup i nije mogla, ili nije željela ustati i dalje hodati po nesnosnoj vrućini. Prišla im je žena koja je iz torbe izvadila bočicu vode i nakapala malo na pseći jezik.

Ne znam što se dalje dogodilo, vozila sam auto i nisam se mogla tek tako zaustaviti, ali ta me scena podsjetila na važno pitanje koje se već desetljećima povremeno zakotrlja na porečkom gradskom vijeću – ono o postavljanju javnih špina u gradu. Na lipanjskom zasjedanju Vijeća aktualizirao ga je vijećnik Aleksandar Kovač . Tada je rečeno da su dvije špine postavljene na rivi, a da se za postavljanje nekih drugih čeka odobrenje konzervatora.

Dozvole konzervatora potrebne su za povijesnu jezgru, ali ne i za druge dijelove grada. Imamo pješačke i biciklističke staze, turisti pješice dolaze u centar grada i sigurno bi se špine mogle postaviti na Peškeri, u Rekreacijskoj zoni i na nizu drugih mjesta.

Pa, jedna od naših velikih prednosti jest to što nam iz špina dolazi pitka voda, za razliku od mnogih drugih zemalja. To bi sigurno trebao biti dio našeg imidža i dio besplatne ponude svima koji pješice ili biciklom upoznaju naš grad.