Špehar se nakon šesnaest mjeseci pauze zbog teške ozljede desnog koljena vraća na desno krilo

POREČ - Tomislav Špehar sigurno će do kraja života pamtiti 21. travnja prošle godine i 44. minutu domaće utakmice »Poreča« sa zagrebačkim »Medveščakom«. Snažan krik i desno koljeno koje nije izgledalo ni malo ugodno, te izlazak s parketa na rukama suigrača mogli su značiti samo jedno, za Špehara je sezona bila završena. A i ta utakmica je od samog početka nagovješćivala da za ubojito desno krilo Porečana neće završiti dobro, jer je već u prvom poluvremenu bradom udario u Zvonimira Bilića i veći dio susreta odigrao s velikim povezom na glavni. Nažalost, nakon ogleda dijagnoza je bila loša, stradali su križni ligamenti. Špeharu su predstojale dvije artroskopije i jedna operacija ugradnje umjetnih ligamenata te dugi, dugi oporavak koji je, nažalost, potrajao i duže nego što su se i najveći skeptici predviđali - cijelu prošlu sezonu. Pokušao se Špehar prošle sezone u nekoliko navrata vratiti rukometu, ali jednostavno koljeno nije dozvoljavalo.

Nakon godinu i četiri mjeseca prisilnog odmora Špehar je opet tu. Priključio se svojim starim i novim suigračima od prvog dana priprema, a kroz pripremne utakmice već počeo pokazivati da će opet biti onaj stari i da je »Poreč« dobio još jedno veliko pojačanje na desnoj strani napada. Na ozljedu ga još uvijek podsjeća, a i dalje će ga podsjećati veliki steznik na desnoj nozi. No, to je najmanji problem. Samo ako koljeno bude »slušalo«.

Treba mi vremena

- Naći se ponovno na parketu i igrati rukomet zaista je predivan osjećaj - kaže Špehar. - Zadovoljan sam prije svega što sam ponovno zdrav i što sam zaliječio tu tešku ozljedu, a igranje rukometa samo povećava to zadovoljstvo.

Što mu osjećaji govore, koliko mu još treba da bude onaj stari Špehar?

- Svakako mi treba još vremena. Nisam još na parketu onakav kakav bih želio biti, ali najvažnije je da mogu uopće trenirati i vjerujem da ću upornim radom doseći nivo igre kakav bih želio. Samo nek' me noge drže uspravno i sve će biti OK.

Kako je bilo uopće gledati prošle sezone suigrače s tribina?

- Pravi užas. Tako bih rado bio u nekim trenucima uskočio na parket, a nisam mogao. Utakmicu je bilo kojem igraču daleko teže gledati nego igrati. Mnoge utakmice čak namjerno nisam dolazio gledati, jer znam kako bi mi teško bilo.

Momčad dala maksimum

No i bez njega ocjenjuje da je momčad prošle godine osvajanjem petog mjesta ostvarila odličan uspjeh.

- Taj je plamsan za jednu mladu rukometnu sredinu u Prvoj ligi kao što je Poreč odličan rezultat, mada se po kvaliteti momčadi tako nešto i moglo očekivati. Momčad je dala gotovo svoj maksimum, čak je imala prigode i za nešto više, plasirati se u Ligu za prvaka, ali danas gledajući, pored jednog »Croatia osiguranja« i »Osijeka« u skupini, više se i nije moglo.

Za novu sezonu »Poreč« je složio novu momčad u kojoj bi i Špehar uz dio njemu već poznatih i isto toliko novih suigrača trebao biti važna karika.

- Momčad je prava »klapa«, što je za ostvarenje rezultata jako važno. Svi novaci brzo su se uklopili u novu sredinu i užitak je trenirati i provoditi ostalo vrijeme sa suigračima s kojima si se našao na istoj »valnoj dužini«. Radimo dobro i vjerujem da ćemo svi zajedno brzo »pohvatati« zahtjeve koje trener Saša Ilić od nas traži. Na desnoj strani ima nas ukupno četiri jednako kvalitetna igrača, uz mene Kovač, Gruičić i Banić, a i bolje je da je konkurencija prava. Za način igre koji preferiramo, jakog ritma s puno trke i treba nas biti što više. Samo da nas sve zajedno zdravlje posluži.

Kristijan KLARIĆ