Snježana Radetić: Možemo ići dalje samo ako razumijemo vrijednosti koje Poreč ima

O stanju, smjeru i izazovima kulture u našem gradu razgovaramo sa Snježanom Radetić, ravnateljicom Pučkog otvorenog učilišta koje nosi niz obrazovnih i kulturnih programa u Poreču. Učilište će iduće godine obilježiti 60 godina postojanja, a Radetić mu je na čelu godinu i pol. Na to je mjesto prešla s mjesta profesorice hrvatskog jezika u Srednjoj školi Mate Balote, gdje je radila 27 godina.

Recite nam nešto više o sebi i svom školovanju. Možete li izdvojiti mentore i utjecaje iz područja kulture koji su Vas oblikovali?

Osnovnu i srednju školu završila sam u Poreču, potom sam upisala studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla zvanje profesorice hrvatskoga jezika i književnosti te diplomirane bibliotekarke. Već sam u Poreču imala dvije sjajne mentorice koje su odredile moje interese - razrednicu Šteficu Musizzu, zbog koje sam zavoljela jezik i književnost, te Olgu Dojčinović, voditeljicu dramske aktivnosti, uz koju sam savladala sve prepreke javnog scenskog nastupa i bila na državnim natjecanjima. Studij u Zagrebu svakako je utjecao na mene, susreti i druženja s interesantnim vršnjacima raznolikih interesa, život u studentskom domu. Međutim, mnogo su važniji u tome razdoblju karizmatični, cijenjeni profesori koji su oblikovali vrli, novi svijet u meni. Kao Ante Stamać, Franjo Grčević, Josip Vončina, Stjepan Damjanović i mnogi drugi.

Na što ste se fokusirali u prvih godinu i pol mandata? Jeste li zadovoljni učinjenim?

Prva je godina prošla u razumijevanju cjelogodišnjeg procesa rada Ustanove. Prvi koraci rijetko su vidljivi u javnosti, ali su važni za stabilizaciju međuljudskih odnosa, za uvjetovanje ravnoteže očekivanoga i realiziranoga. Učilište radi 365 dana gotovo istim tempom, iz programa u program, iz festivala u festival. Zaposlenici su vrijedni i ulažu mnogo da bi realizacije programa bile na nivou. Bilo mi je na početku važno povezati se što bolje sa suradnicima, razumjeti njihove procese kako bi poslovanje moglo nesmetano teći. Bilo je, s druge strane, važno i korisnicima omogućiti da u svakome trenutku znaju što radimo i što programski nudimo. Zato smo već u 2017. pokrenuli Pregled zbivanja POUP-a u tiskanom obliku, što nam omogućuje da komuniciramo ne samo program već i ulogu koju kao ustanova imamo u svojoj sredini . U drugome dijelu 2017. pokrenuli smo, i vrlo su dobro prihvaćene, nedjeljne predstave za djecu i roditelje jednom mjesečno, jednom mjesečno i program u foajeu kazališta koji njeguje urbani izričaj. Trenutno je u izradi monografija Mješovitog pjevačkog zbora Joakim Rakovac, trebala bi izaći iz tiska nakon ljeta, a pokrenut je i rad na monografiji POUP-a koja bi trebala biti promovirana 2020., kada Ustanova slavi 60 godina postojanja . Radilo se na redizajnu i kreiranju responzivnih mrežnih stranica, konačno smo prije dva tjedna pokrenuli online plaćanje ulaznica za kino i kazalište. Puno su fokusa preuzeli projekti EU-a. KUP 54+ upravo je završio i potaknuo mnogo dobre energije. I-Archeo.S. je pred konačnom realizacijom u tjednu oko Dana grada, a Start in kamp je u fazi pripreme i prihvaćanja nastavnog programa za osposobljavanje ljudi koji bi radili u kampovima.

Koji su po Vama najveći izazovi Pučkog otvorenog učilišta?

Živimo u lijepom i živopisnom gradiću koji je oblikovan turizmom, što je Porečanima donijelo materijalnu sigurnost, a time i temelje za kulturnu nadogradnju. Zbog turizma su gradski životni ciklusi vrlo specifični: ispunjena i radna ljeta te opuštene, mirne zime. Nasljeđe rada Ustanove u većem je dijelu svoga postojanja bilo podređeno upravo tome, tako se i najstariji kulturni programi POUP-a odigravaju u jeku sezone. Međutim, pored toga sve intenzivnije živi i kulturna zima u Poreču, koja pored bogate kazališne sezone i izložbi uključuje i festivale kao što su Zlatni zub i Porečdox. Jedan od izazova svakako je održati bogato programsko kulturno nasljeđe, ali i stvoriti uvjete za transformaciju grada kroz niz sustavnih edukacija i događanja, strateški odabranih. Razvijati urbano stanje svijesti kod mladih, ali i svih dobnih skupina kroz programe, radionice i druženja. Razviti i usustaviti postojeću suradnju s udrugama i ustanovama u našem gradu.

Koji će biti Vaši ključni potezi do kraja ovog mandata? Što možemo očekivati? Uzmimo za primjer kazalište u Poreču. Neosporno je da u gradu ima kazališne publike, i interesa za predstave, ali i da smo vjerojatno premali grad da bismo imali stalne kazališne trupe kakve imaju kazališta u Zagrebu, Rijeci ili Puli.

Valjalo bi stvoriti uvjete da Učilište zaista bude otvoreno za sve koji žele u životu stvarati, kreirati, učiti. Obrazovanje je temelj razvoja svake zajednice, a POUP ima već postojeću infrastrukturu u ljudima i tehničkoj potpori, tako da može biti platforma tome razvoju.

Valjalo bi što više mladih uključiti u kulturni život grada, okupiti ih oko radionica koje bi ih učile toleranciji i uvažavanju, razumijevanju kulturnih procesa . Izuzetno je važno razvijati publiku upravo u toj populaciji jer je ona temelj razvoja svakoga grada. Planiramo kroz niz dramskih radionica, koje bi krenule početkom iduće školske godine, oformiti stalni dramski studio gdje bi se mogli uključiti učenici viših razreda osnovne škole i srednjoškolci. Mladi su vrlo radoznali i konzumiraju ono što im je zanimljivo. Kada su uključeni – daju najviše od sebe. Naš grad ima pametnu, radoznalu i kreativnu mladost, važno je stvoriti uvjete da se razvija u svome gradu. Već smo eksperimentalno započeli s tim programom, upravo je u tijeku kazališna produkcija koju smo pokrenuli u suradnji s Centrom za mlade Grada Poreča, a premijeru predstave Ma šta? očekujemo 5. travnja. Pokretanje dramskog studija rezultat je prepoznatog, sve snažnijeg, interesa publike. U tijeku smo kazališne sezone 2018./2019., 30-ak predstava vidjelo je nešto više od 5000 posjetitelja. Svi koji uđu u naše kazalište su fascinirani prostorom i našom publikom. Upravo je prostor i mogućnost tehničke podrške doveo do pregovora za koprodukciju s jednim domaćim nezavisnim kazalištem . Nadamo se dobrim vijestima već od jeseni.

Koja je vaša vizija kulture u gradu za pet ili deset godina?

Naš Poreč ima nebrojene mogućnosti za kulturni razvoj. Do ove točke kvalitete života doveli su nas prethodnici jer su učinili sve što se u datom trenutku i moglo. Lijepa je ta različitost u kojoj živimo, a cilj bi bio povezati sve ono što kod nas već postoji, stvoriti zajedničku platformu za sva događanja što bi nam pomoglo da pročistimo priču o svome identitetu. Imamo veliki broj kulturnih i sportskih događanja, svakim danom sve veći broj sudionika, brojna natjecanja, koncerte, izložbe. U gradu i okolici žive ljudi koji imaju što reći i dati na tu temu.

Realno gledano, Poreč u hrvatskim razmjerima nije centar kulture, i ima mnoga obilježja provincije. Što možemo i trebamo učiniti da se to promijeni? Kakav je Vaš stav o tome? Čemu trebamo težiti? Koje mjesto u kulturi trebamo ciljati?

Poreč je, kao i Istra, dobro mjesto za život. Nadohvat ruke je Europa što nam je kroz vrijeme omogućilo da budemo u većem ili manjem doticaju sa Zapadom. Ima tu detalja koji bi se još mogli učiniti boljima i kvalitetnijim, ali mislim da je u ovome trenutku važnije njegovati ono što već imamo, ispolirati čovjekov odnos prema kulturnom nasljeđu. Možemo ići dalje samo ako razumijemo vrijednosti koje Poreč ima, ako ne razumijemo vrijednosti koje nas okružuju, zapravo je kao da ih i nemamo. Živimo u gradu koji ima Eufrazijevu baziliku , kulturni spomenik pod zaštitom UNESCO-a i u njoj 58. godina koncerte klasične glazbe , 59. Annale , najstariju izložbu suvremene umjetnosti na prostoru bivše Jugoslavije, već 47. godina manifestaciju Naš kanat je lip koja njeguje amaterizam i istarsku ljestvicu, 24. Jazz festival u lapidariju Zavičajnog muzeja , 19. Street art Poreč , festival ulične umjetnosti. Već je to dovoljno da budemo dobro pozicionirani na svjetskoj kulturnoj karti i dovoljan razlog da sebe ne gledamo kao provinciju nego kao pitoreskan gradić koji istovremeno njeguje tradicionalne, suvremene i svevremene vrijednosti. Građani Poreča mogu biti najbolji ambasadori kulture, zato ih valja uključiti u sve pore kulturnog razvoja. Voljeti i dobro poznavati svoj grad, tome trebamo težiti, sve ostalo će se dogoditi shodno tome.

Činjenica je i da u gradu imamo nekoliko istaknutih intelektualaca - kako ih više uključiti u kulturne projekte?

Mi smo kao ustanova izuzetno otvoreni za suradnju sa svima koji mogu ili žele doprinijeti. U skladu s time smo već održali predavanja, izložbe i koncerte istaknutih ljudi u našem gradu. Neka od imena onih koji su bili s nama u ovih godinu i pol: Ivona Orlić, Drago Orlić, Ivan Matejčić, Davor Sanvincenti, Goran Škofić, Đana Šegon, Alex Brajković, Mladen Blažević, redom su naši sugrađani.

Činjenica je i da imamo obnovljene objekte kulture - gradsko kazalište, knjižnicu, Istarsku sabornicu, nekoliko galerija, uskoro nadajmo se i muzej. Kako postići da u njima imamo kvalitetne, kontinuirane programe koji odgajaju buduće konzumente kvalitetnih kulturnih sadržaja?

Vrijeme u kojem živimo nameće nam sasvim novi odnos prema kulturnim sadržajima. Iako su još uvijek u prevazi konzumenti kulture, nove generacije mladih ljudi nameću inovativniji pristup. Samo pokazivački i predstavljački oblik njih ne zadovoljava u potpunosti. Valja im omogućiti sudjelovanje u procesu nastanka umjetničkog djela. Umjetnost djeluje kroz složeni komunikacijski proces između umjetničkog djela, publike i umjetnika. Suvremeni konzument kulture mnogo je zahtjevniji nego nekada. Tijekom 2019. godine kontinuirano ćemo raditi na projektu razvoja publike. U skladu s time organiziramo niz predavanja i radionica (za srednjoškolce i zainteresirane građane) upravo kako naša publika ne bi bila samo konzument sadržaja.

Koliko je po vama Pučko učilište učinilo na planu obrazovanja odraslih? Koliko odraslih prođe kroz vaše programe obrazovanja u jednoj godini? Pomažu li im ti programi da napreduju na poslu - imamo li pokazatelja o tome?

Od 2001. Učilište je intenziviralo obrazovnu djelatnost. Krenulo se s jezičnim tečajevima za djecu i odrasle, i kreativnim radionicama. Posebno su zanimljivi bili tečajevi stranih jezika za zaposlene u turizmu. Nekoliko godina kasnije kreću tečajevi korištenja računala i interneta koji svoj uspjeh doživljavaju od 2008. do 2010. Verificirane programe osposobljavanja (medicinski maser, njegovatelj, samostalni knjigovođa) pokreće se 2005. Najprije je to u suradnji s drugim ustanovama, a od 2012. samostalno, za što imamo odgovarajuća odobrenja i prostorne uvjete.

Pratimo trendove i prilagođavamo se. Jezični tečajevi sada traju 70 sati, organizirani su modularno i prate program koji se provodi u cijeloj Europi. Dok su nekada bili interesantni maseri, sada su na tržištu rada traženiji njegovatelji. Osnove korištenja računala i interneta rijetko provodimo, ali je nastava na računalima u programu Synesis dio programa za računovodstveno – knjigovodstvene referente, kao i za tečaj video-montaže i produkcije.

Fotoradionice uvijek su aktualne, ali je trenutno fotografiranje mobitelom zanimljivije od fotografije klasičnim aparatom. Glazbeni vrtić i pripremni glazbeni razred rade punom parom. Krojenje i šivanje, decoupage, poznavanje znamenitosti za taksiste, ultra-brzo čitanje, izrada dekoracija za torte i slastice, aromaterapija…samo je dio onoga što radimo.

Broj polaznika je u posljednjih 6 godina prosječno 180 godišnje, iako smo lani imali 204 polaznika. Određeni broj polaznika nam se i vraća. Motivacija za upis u neki program nije samo napredovanje na poslu, iako je najčešća. Obrazovni odjel osmišljava programe koji zanimaju dovoljan broj polaznika. Treba imati na umu da se djelatnost samofinancira uplatama polaznika, uz iznimku programa koje sufinancira HZZ ili EU.

Koliki je bio izazov prijeći na čelo organizacije s 20 zaposlenih, i proračunom od 5 i pol milijuna kuna?

Svaki izazov u životu generira promjene na osobnome planu. U mome je životu i dosad bilo velikih izazova, ali su možda bili manje javni. Mislim da je mnogo veća odgovornost baviti se odgajanjem i poučavanjem djece i mladih, jer u svakome trenutku oblikujemo njihove svjetonazore, a time i živote. Hrabrost je prihvatiti sebe, ostalo je sve u životu lakše.

Nedostaje li vam rad s učenicima?

Nedostaju mi oni naši kreativni nastavni sati u kojima je samo nebo moglo biti granica, kako se to kaže, taj duh mladosti koja se ničega ne boji i ni pred čim ne preže. Kako smo znali slaviti male pobjede nad gradivom ili sobom samima. Međutim, život u prosvjeti je stalna mijena: taman ih upoznaš, pratiš kako odrastaju, naučiš ih mnogočemu, a oni tad odoše u svoju budućnost. Učenici te stalno izazivaju na promjenu i prilagodbu, ali si istovremeno uvijek na istome mjestu. Rezultate tvoga rada oni odnose sa sobom i mjerljivi su samo u njihovoj osobnosti.

Koja su vam omiljena područja i autori (pisci, knjige, slikari, utjecaji, interesi…?)

Kao učenica imala sam podjednake sklonosti prema prirodnim i društvenim znanostima. Čak sam se jedno vrijeme zanosila mišlju da ću studirati medicinu. Voljela sam matematiku, biologiju, povijest, povijest umjetnosti. No, u četvrtom razredu srednje škole odlučila sam se za studij, tada se zvala Jugoslavistika, jugoslavenskih jezika i književnosti. Izbor studija odredio je, vjerojatno, i moje trenutne interese. Volim poeziju, oduvijek. Volim ju čitati ili govoriti na glas i čuti je kako pliva prostorom. To je ono što mi nedostaje iz rada u razredu – dati doživljaj poezije čitajući je i upiti dojmove kroz analizu. Trenutno sam osupnuta Zoranom Žmirićem i njegovom mogućnošću da se rasprostre pred čitatelja, ogoli i izloži. Od domaćih autora bih još svakako izdvojila Kristijana Novaka i Ranka Marinkovića. Moja avantura s talijanskim piscem Alessandrom Bariccom započela je njegovim romanom Ocean more. Otvorio je nova vrata u estetici svijeta, takva lakoća i ljepota izričaja! U slikarstvu volim impresionizam i ekspresionizam, ali i u literaturi. Volim kazalište, oduvijek, kao i poeziju. Kao mala sam već zavoljela glumu i pozornicu. Imala sam dvije dobre mentorice: Olgu Dojčinović koja me naučila svemu što znam kad je scenski govor u pitanju, i Nadu Janko s kojom sam surađivala tijekom svojeg srednjoškolskog obrazovanja, vodila programe, akademije, recitirala, to su ujedno bili i moji prvi doticaji s ustanovom kojom sada ravnam.