Snaga "Poreča" je u njegovim ljudima

Razgovarao Kristijan KLARIĆ

Na prije tjedan dana održanoj izbornoj sjednici Skupštine HRS-a, na kojoj je ustoličen novi predsjednik Sandi Šola umjesto dugogodišnjeg čelnika saveza Željka Kavrana, jedno od novih lica koje je izabrano u novi UO je i Darko Požarić, dugogodišnji čelnik Rukometnog kluba »Poreč«, aktualni predsjednik Skupštine kluba. Požarić će tako nastaviti aktivno sudjelovanje Istrana u upravnom tijelu državnog saveza, ulogu koju je do sada u svojim rukama imao dugogodišnji rukometni aktivist, Puljanin Dario Koraca, aktualni tajnik Saveza sportova Istarske županije.

- Meni je u svakom slučaju velika čast, ali i odgovornost biti član UO-a jednog tako uspješnog sportskog saveza kao što je HRS - započeo je razgovor Darko Požarić. - Smatram da je moj izbor u UO prvenstveno rezultat dobrog rada cijelog našeg kluba, jer su očito ljudi iz hrvatskog rukometnog prepoznali naš rad i ocijenili da u ovom trenutku osobno mogu doprinijeti daljnjem uspješnom putu hrvatskog rukometa i kao član UO-a. Moj izbor u UO Saveza samo je još jedno priznanje i potvrda trenutnog visokog ugleda našeg kluba u hrvatskom rukometu.

Koji su stvarni razlozi razlaza dvije do sada najutjecajnije osobe hrvatskog rukometa, sad već bivšeg predsjednika Kavrana i izvršnog dopredsjednika Zorana Gopca?

Kavran u sukobu interesa

- O tome ja kao osoba koja do sada nije sudjelovala u radu UO-a i još uvijek nije podrobnije upoznata s odnosima u savezu, mogu govoriti samo kroz špekulacije, što je bespredmetno. Očito je da ostvareni sportski rezultati nisu bili uzrok tom razlazu, jer je HRS s Kavranom na čelnu na sportskom polju ostvarivao vrhunske rezultate. Međutim, već je neko vrijeme bilo očito da određeni međuljudski odnosi u savezu nisu na potrebnom nivou i tu je nešto »puklo«. U svakom slučaju, činjenica da je Kavran svih proteklih 13 godina prema Statutu Saveza ujedno i kao predsjednik čakovečkog »Pipa IPC«, bio u sukobu interesa, samo je povod za njegovu smjenu, ne i stvarni razlog zbog kojeg je do smjene došlo.

Je li Kavran, međutim, jedini krivac koji je morao otići? Činjenica je da su uz njega gotovo svih 13 proteklih godina bile i neke osobe koje su i dalje ostale u UO-u Saveza, između ostalog sve je to vrijeme hrvatsku rukometnu politiku kreirao i Gobac?

- Mislim da nije na meni da o tome sudim jer, ponavljam, tek sam ušao u UO Saveza i ne poznajem dovoljno dobro prilike kako bih ocijenio »odakle vjetar puše«. Što se našeg kluba tiče, u svu tu igru bili smo izravno »upleteni« samo kroz jednu situaciju, dodjeljivanje domaćinstva završnog turnira Kupa u kojoj je Kavran kao predsjednik Saveza bio očito u sukobu interesa kad je u prvom navratu dodijelio domaćinstvo Čakovcu. Zašto nitko ranije, svih proteklih godina, nije potezao pitanja oko određenih odnosa u Savezu kojih je očito bilo dovoljno za otvoriti, to treba pitati sve ljude koji su i do sada aktivno sudjelovali u radu Saveza.

Utjecaj i zasluge

Je li Gobac ovom posljednjom izbornom sjednicom Skupštine samo dodatno učvrstio svoj neslužbeni status apsolutnog vladara hrvatskog rukometa?

- Položaj Gopca u hrvatskom rukometu bio je dovoljno čvrst i prije svih ovih događanja, pa ne smatram da je ova posljednja sjednica bio ikakav potez učvršćivanja tog statusa. Da se u promjene išlo s tim razlogom, onda se sigurno ne bi izabralo ovo vrijeme kad nam se reprezentacija priprema za Olimpijske igra u Pekingu, a za nekoliko mjeseci je i Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj. Jasno je da Gobac ima značajan utjecaj u HRS-u, ali kad god se govori o nečijem utjecaju, mora se govoriti i o zaslugama te osobe za uspjehe.

Određeni rukometni krugovi novog predsjednika Šolu doživljavaju kao još jednog Gopčevog instaliranog predsjednika kakvim se smatralo i Kavrana?

- Šolu doživljavam kao mladu poslovnu osobu, predsjednika hrvatskog prvoligaša »Karlovca« i predsjednika Uprave jedne banke koji se prihvatio velike odgovornosti i za kojeg mi dosadašnji kontakti s njim govore da i osjeća kakvu je veliku odgovornost prihvatio. Njegov poslovni, sportski, pa čak i privatni status dovoljno govori da nije osoba koja će bezuvjetno potpasti pod nečiji utjecaj. Ukoliko je netko, pa i toliko spominjani Gobac, ovom posljednjom izbornom sjednicom Skupštine želio ostvariti dominaciju u Savezu, sigurno ne bi digao ruku za izbor takve osobe na mjesto predsjednika.

Kako tumačite da su svi skupštinari, njih 60-ak, na sjednici stali na stranu »protiv« Kavrana, da baš nitko od njih nakon 13 godina njegovog obnašanja uloge predsjednika nije prigodom glasovanja stao na njegovu stranu ili bio barem suzdržan? I to određeni krugovi tumače kao strah od Gopčeve odmazde?

Gopčeva uloga mistificirana

- Mislim da se uloga Gopca u rukometu, koliki god njegov utjecaj bio, previše mistificira. Uostalom Kavran od prvog dana od kad su nesuglasice u Savezu izašle u javnost nije pokazivao interes da ostane na čelu Saveza, već je samo »branio« svoj rad u proteklih 13 godina. Na koncu je sam podnio ostavku i bilo bi zaista glupo od bilo kojeg skupštinara da svojim glasovanjem nije prihvatio tu ostavku, kad je svim bilo jasno da dosadašnji predsjednik odlazi.

Je li točna informacija da je i vama nuđena funkcija predsjednika Saveza?

- Nije, i ne znam otkud su takve netočne informacije došle do vas.

Na čelu ste RK »Poreč« već 11 godina, u koje vrijeme je klub od male provincijske sportske udruge došao do vrha hrvatskog rukometa, čak i službenog nastupa u Europi. Jeste li zadovoljni svime što ste u tom periodu postigli.

- Doći prije 11 godina na čelo kluba kojeg je jedva »na životu« održavala šačica entuzijasta, te od njega za manje od desetljeća stvoriti prvoligaša, služit ćete se, blago rečeno lijep je uspjeh. Presudnu važnost na tom putu uspjeha imali su ljudi koji su ovih proteklih godina dali veliki doprinos kvalitetnom ustroju kluba, jer sam, bez prave podrške cijele uprave, ne bih ništa postigao. Za te potrebe dobre organizacije »iskoristio« sam gotovo odreda bivše rukometaše. Tu bih prije svega istaknuo Feruča Hrasta, predsjednika UO-a našeg kluba koji je u praksu proveo najveći teret kvalitetne organizacije. Potom tajnika Aleksandra Benčića čije su organizacijske sposobnosti u ovom trenutku u našem klubu nezamjenjive i bez kojeg klub ne može funkcionirati, kao što bez našeg sportskog direktora Aleksandra Beakovića danas ne može funkcionirati prva momčad kluba, odnosno izravna »proizvodnja«. Od stručnog kadra istaknuo bih prof. Miroslava Mataiju koji je svih ovih godina odigrao najveću ulogu u animiranju mladih da se počnu baviti rukometom i zahvaljujući kojem mi danas imamo toliko djece u klubu.

Prilagođavanje tržišnoj utakmici

Početnih godina na čelu kluba i niste bili pretjerano ambiciozni, no s godinama su apetiti očito porasli?

- Možda prema javnosti nismo bili pretjerano ambiciozni, ali sam od prvog dana svojim suradnicima govorio da ćemo jednog dana igrati Prvu ligu, na što su se oni smijali. U naravi mi je da u svemu što radim pokušam biti najbolji, kako u svom poslu tako i u aktivnostima u ovom sportskom kolektivu. Sad se pokazalo da taj naš cilj nije bio nemoguć. Bilo je samo važno dobro organizirati klub, jednako kao što treba organizirati uspješno poduzeće, i rezultati su počeli dolaziti.

Spočitava vam se da danas imate premalo svojih, a previše »uvoznih« igrača u klubu?

- Ulaskom u Prvu ligu promijenile su se okolnosti u kojima je naša prva momčad počela djelovati, i mi smo se morali prilagoditi na neki način tržišnoj utakmici kakva sve više vlada u sportu. Bez dovođenja kvalitetnih igrača danas se ne može opstati u Prvoj ligi ni u jednom sportu, a kamoli u rukometu. Poreč je, uostalom, premala sredina koja ne može sama »proizvesti« dovoljan broj kvalitetnih igrača s kojima bi prva momčad zadržala sadašnji nivo rezultata. No, nitko ne može zanijekati da u prvoj momčadi imamo nekoliko igrača iz svog »inkubatora«, koji već jesu ili će uskoro biti nositelji igre, kao što su Mataija, Dean Turković, Rađaković… Odgovor kritičarima je i u činjenici da mi već nekoliko godina imamo drugu momčad odreda složenu od naših igrača koja se natječe u Trećoj ligi na regionalnom nivou, što je nivo natjecanja na kojem se natječe većina ostalih porečkih klubova. U svoj toj priči najzadovoljniji smo činjenicom da unazad nekoliko godina dosta naših mladih igrača sudjeluje u radu mlađih reprezentativnih selekcija.

Tisuću sponzora po tisuću kuna

Kakva je financijska situacija u klubu, vide li sponzori interes u potpori vašim uspjesima?

- To nam je možda i najveći problem u cijeloj priči, što ipak nemamo stabilne izvore financiranja, no to nije problem samo RK »Poreč« već gotovo cijelog sporta u Hrvatskoj, s kakvim se suočavaju svi izuzev tri-četiri kluba od »visokog državnog interesa«. Prikupljanje financijskih sredstava je najmukotrpniji posao za članove klupskog rukovodstva, no danas s ponosom možemo reći da u ovom trenutku ni prema kome nemamo nepodmirenih obaveza. Po toj financijskoj »disciplini« smo poznat klub u rukometnoj Hrvatskoj i time se ponosimo.

Generalnog sponzora ipak nemate?

- Prije odgovora na ovo pitanje moramo istaknuti Grad Poreč koji je prema doznačenim sredstvima naš trenutno najveći sponzor, međutim mi smo te donacije i zaslužili našim rezultatima. Generalnog sponzora nemamo isključivo iz razloga što se još nije pojavio privredni subjekt koji bi svojom izdašnošću zaslužio takav status u našem skromnom godišnjem proračunu od oko tri i pol milijuna kuna. Stoga smo se opredijelili za zasad uspješan projekt »tisuću sponzora po tisuću kuna«. No, u Poreču sigurno postoji privredni potencijal koji bi mogao sponzorirati jedan ovakav klub. Tu u prvom redu mislim na dva velika turistička sustava, Rivieru Poreč i Plavu lagunu. Pored toga, u gradu svoja predstavništva ima desetak jakih banaka, još toliko osiguravajućih društava. Međutim, od svih njih nitko do sada nije pokazao poseban interes za značajniji »ulazak« u naš klub. I dok smo s Rivierom još određenu suradnju uspostavili, koja nam pomaže ne toliko u novcu koliko kroz određene usluge, vrata Plave lagune nismo uspjeli »probiti«. Najveća ponuda Laguninog predsjednik Uprave Nevena Stavera je bila da nam peru dresove. U okupljanju i usmjeravanju tog financijskog potencijala našeg grada u sport mislim da bi veliku ulogu mogao odigrati Grad, kad bi htio, ali po meni do sada za tako nešto nije pokazao neki veći interes.