Smokva na zvoniku nad Istarskom sabornicom u Poreču - simbioza života i starine
1
POREČ - Uobičajeno je mišljenje da se Poreč hortikulturno uređuje samo do gradske palače, do bedema, gradskih vrata, a da je starogradska jezgra u nemilosti što se tiče zeleno-cvjetnog uređenja. Neka je uređuje UNESCO pod čijim je visokim okriljem, Grad Poreč ionako već troši enormna sredstva za sadnice i zalijevanje zelenih površina, plus za prometno-hortikulturne rotore.
No, priroda svojom upornošću zna nekad nadmudriti čovjeka, i evo zelenila na vrh zvonika među biforama nad franjevačkim samostanom, odnosno današnjom Sabornicom. Ljepota je i sklad u samonikloj smokvi, kao jednom od gastro simbola Istre, u simbiozi s graditeljskom baštinom drevnog Parenza. Smokva raste doslovce iz kamena, gotovo bez trunka zemlje, a i ne treba je zalijevati. Za godinu, dvije mogla bi postati i turistička atrakcija.
Sad će se vjerojatno naći neki »rompibale« (a lijepo se vidi da smokva nije od jučer) koji će nas uvjeravati da nježna smokva šteti i nagriza spomenik kulture, da je to ipak ružno vidjeti te da jedno s drugim ne ide skupa. I kako je to prava slika stanja kulture u Poreču. Tim više što je riječ o spomeniku čijoj je izgradnji kumovao osobno fra Anton Trogiranin, postavivši kamen temeljac 1708. A za istinu reći, ni gradski oci više nemaju vremena zijati u svrake, nema se više što ćubiti u zvijezde, treba trezveno gledati preda se i graditi parkirališta. A starogradska jezgra nit' je izgrađena u jednoj godini, nit' će se srušiti u godinu dana, smokvi usprkos.
D. ORLIĆ
