Smještaj u istarske domove umirovljenika moguć tek kad netko umre: na listi za smještaj čeka gotovo tisuću ljudi!

Piše Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ

[slika1l]U Istri smještaj u domove za starije i nemoćne osobe čeka 960 osoba. Domovi čiji je osnivač Istarska županija - u Puli, Novigradu, Rovinju i Raši - potpuno su popunjeni, a prema podacima županijskog Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, čak 700 osoba očekuje smještaj u pulski Dom za starije i nemoćne osobe »Alfredo Štiglić«. Samo u dvije godine broj zahtjeva za smještaj u neki od istarskih domova se udvostručio, a podsjetimo da je 2005. godine mjesto u domu čekalo četiristo osoba, što je čak 560 zahtjeva manje nego danas. Mnoge istarske obitelji prolaze pakao jer nemaju uvjete za brigu o članovima obitelji, a istodobno mnoge starije osobe svakodnevno prolaze pakao jer o njima nema tko adekvatno skrbiti.

Iako europski standardi nalažu da institucionalnu skrb treba oko pet posto stanovnika starijih od 65 godina, u Hrvatskoj je u prosjeku dva posto populacije starije od 65 godina smješteno u institucije. Poražavajući podaci o nedostatku smještaja, ogromne liste čekanja koje se pomiču jedino kada netko od štićenika umre, nimalo ne ulijevaju optimizam i potvrđuju okrutnost i neizvjesnost s kojom se susreću stari i nemoćni. Uzimajući u obzir da je prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine na Puljštini gotovo 16 posto stanovništva starije od 65 godina, za pretpostaviti je da je udio starijih danas znatno veći, a samo u Puli s okolicom živi oko 15 tisuća starijih ljudi, što je gotovo polovica starijih stanovnika u cijeloj Istri.

U dom zbog straha

[slika2d]I dok se s jedne strane nameće potreba izgradnje novih ustanova u koje bi se smjestili oni koji više nisu u stanju brinuti o sebi, otvara se i pitanje deinstitucionalizacije i veće afirmacije njege i pomoći u kućama. Iskustva s kojima se susreću pojedini ravnatelji istarskih domova govore da velik broj starih i nemoćnih u domove odlazi zbog straha. Postoji dio starije populacije koja ostaje prepuštena sama sebi te s nestrpljenjem čekaju mjesto u domu kako ne bi trebali brinuti hoće li ih netko čuti ili pronaći kada zbog slabosti ostanu ležati u vlastitom hodniku ili kupaonici. Upravo je oblik kućne njega alternativa za starije osobe koje ne žele napustiti vlastito okruženje, a uz pomoć lokalne zajednice i socijalnih službi ta bi skrb u budućnosti trebala još više zaživjeti.

Ravnateljica pulskog doma »Alfredo« Štiglić Vesna Grubišić Juhas veli da se dnevnim centrom u sklopu doma željela izbjeći neprimjerena i preuranjena institucionalizacija te podići kvaliteta življenja starijih i njihovih obitelji. Prema njenim riječima, u Puli je oko jedan posto populacije smješten u »Štiglić«, a kapacitet doma je 157 korisnika pa je lako zaključiti da Puli upravo sada nedostaje barem jedan dom u kojem bi živjeli stariji i nemoćni.

- Pula ima premalo smještajnih kapaciteta i zbog toga se trenutno na listi čekanja nalazi 660 starijih ljudi što je četiri puta više od ukupnog kapaciteta doma. Ipak najveći broj zahtjeva odnosi se na smještaj u stacionar, a tijekom jedne godine u dom je moguće smjestiti do 40 korisnika pa je jasno da velik broj zainteresiranih ne može ostvariti smještaj u očekivanom roku. U Istarskoj je županiji prije šest godina živjelo 32.283 starijih od 65 godina, dok ih je 1991. godine evidentirano gotovo 10 tisuća manje. Procjenjuje se da će se udio starijih od 65 godina do 2031. godine povećati za 22 posto, stoga treba planirati barem dva nova doma za starije osobe koji bi se smjestili na mjestu stare bolnice i jedan u Štinjanu. Svaki bi trebao imati kapacitet za smještaj 200 korisnika, a u sklopu njih trebao bi djelovati i odjel za dementne bolesnike, odjel hospicijske skrbi, dnevni centar za oko 25 korisnika te gerontološki centar u kojem bi se razvijali svi preventivni programi, veli Grubišić-Juhas.

Izgradnju gerontološkog centra koči neusvojeni GUP Pule

[slika3l]Iako idejni projekt za izgradnju suvremenoga gerontološkog centra već postoji, njegovu realizaciju koči još uvijek neusvojeni GUP Grada Pule. Grubišić Juhas ističe da bi u sklopu tog doma bio organiziran i privremeni smještaj do tri mjeseca gdje bi se smjestile osobe kojima je nužna rehabilitacija. - Činjenica je da nemoćni i teško bolesni i često puta umirući te stariji od 75 godina ne mogu dobiti adekvatnu socijalnu zdravstvenu skrb. Pulska Opća bolnica radi u gotovo nemogućim uvjetima, često skrbi o gerijatrijskim bolesnicima za koje nemamo organiziranu adekvatnu skrb pa se nerazvijenost sustava socijalne skrbi nadomješta bolničkim liječenjem. To je najskuplje za zajednicu, ali ni to ne rješava problem kronično bolesnih starijih osoba kao i onih krhkog zdravlja kojima smo dužni osigurati objedinjenu socijalno-zdravstvenu zaštitu, tvrdi Grubišić Juhas upozoravajući da Istri nedostaju preventivni programi koji bi spriječili bolesno starenje, osamljenost, izolaciju i socijalnu isključenost kao i tim stručnjaka koji bi analizirali potrebe za određenim oblicima skrbi.

U novigradskom domu na smještaj trenutno čeka 100 osoba, a u ustanovi zasada živi 185 korisnika. Ravnateljica doma Ines Mika smatra da Istri ne trebaju novi domovi za starije jer kako kaže, za one koji doista »spadaju« u staračke domove, bilo bi mjesta.

- Kada bi ustanove djelovale u skladu sa zakonima koji su na papiru dobri, ali se ne provode, ne bi se događalo da čak 60 posto štićenika u domovima za starije i nemoćne osobe čine bivši ovisnici o alkoholu i opojnim sredstvima, osobe s tjelesnim oštećenjima ili mentalnom retardacijom. U našem domu živi većina takvih korisnika, a kako je Dom za psihički bolesne odrasle osobe Vila Marija u Puli već duže vrijeme popunjen, velik dio štićenika koji spadaju u tu instituciju nalazi se u našoj ustanovi. U domovima živi i znatan broj osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti i senilne demencije, a iako se te bolesti manifestiraju kao duševna oboljenja, ona to nisu i tim je ljudima nužna specifična skrb. U našoj je ustanovi 30-ak takvih štićenika i javno se zna da ogroman postotak štićenika u domovima za starije nije u adekvatnim institucijama, veli Mika.

[slika4d]Napominje da novigradski dom učestalo prima zahtjeve talijanskih državljana koji zbog gotovo duplih cijena žele ostatak života provesti u tom istarskom domu. - Nažalost tim ljudima ne možemo izaći ususret jer nisu hrvatski državljani i nemaju stalno boravište, pa takve zahtjeve odbijamo, veli Mika. Primjera radi treba spomenuti da je 1.800 kuna cijena smještaja u dvokrevetnoj sobi u domovima čiji je osnivač Županija, dok je za smještaj u Italiji nužno izdvojiti gotovo osam tisuća kuna.

Najduže se čeka za stacionar

Ravnateljica rovinjskog Doma za starije i nemoćne »Domenico Pergolis« Mirjana Banko tvrdi da Istri hitno trebaju nove ustanove jer postojeće više ne mogu pratiti potrebe koje su ogromne i na području Rovinja. U tom su domu smještena 184 korisnika, a na listama čeka 130 osoba. Sedamdesetak ih živi u stambenom dijelu i samostalno brine o sebi. U stacionaru su pak smještene osobe koje se oporavljaju od moždanog udara i teško pokretne osobe o kojima obitelj više ne može brinuti.

- Najviše se čeka za stacionarni smještaj jer kad osobe izađu iz bolnice, a obitelj ne može skrbiti o njima, traže da ih primimo. U domove dolaze dvije vrste ljudi. Oni koji su na to prisiljeni i nikako se ne mogu pomiriti da napuštaju obitelj, svoj dom i najčešće nisu presretni što odlaze u instituciju. S obzirom na sastav stanovništva u Istri, treba voditi računa o izgradnji novih ustanova jer starost ćemo i sami dočekati, priča ravnateljica rovinjskog doma. U Rovinju već neko vrijeme funkcionira i prvi obiteljski dom u Istri. U njega su smješteni stariji i nemoćni, a dom može primiti najviše 18 štićenika. Voditeljica ustanove Lidija Smoljo veli da je ustanova zasad popunjena te da u nju dolaze samo oni koji si to mogu priuštiti. Naime cijena smještaja mjesečno se kreće od šest do 6.500 tisuća kuna.

Kapaciteti su popunjeni i u Raši, gdje je smještena 61 osoba, a za smještaj u tu ustanovu zahtjev je predalo 45 osoba. Ravnateljica Esma Radičanin veli da je zadnji korisnik u dom primljen prije dva tjedna. U tom domu funkcionira dnevni centar u kojem korisnici mogu boraviti od sedam do 16 sati, a predviđen je za prihvat 14 štićenika, dok je u stacionaru smješteno 26 osoba. Radičanin smatra da treba napraviti studiju koja bi pokazala što sve nalaže i donosi izvaninstitucionalna skrb, čime smještaj u domove ne bi uvijek bio jedina opcija.

Pilot-projekt međugeneracijske solidarnosti

[slika5l]U ovom trenutku dva slobodna mjesta zasad ima samo buzetski Dom za starije i nemoćne osobe u Buzetu koji je s radom počeo početkom ove godine, a osnovao ga je Grad Buzet. U sklopu te institucije provodi se i program dnevnog boravka kao pilot-projekt međugeneracijske solidarnosti. Voditeljica Sanja Rupena veli da je namjera starije osobe što dulje zadržati u vlastitim domovima, a projekt obuhvaća 125 korisnika. Rupena ističe da je takav oblik skrbi dobra priprema za smještaj u domove jer ljudi su najsretniji ako što duže mogu samostalno živjeti u svojim kućama.

- Našim korisnicima donosimo špežu, vodimo ih liječniku, a ono što je bitno, osjećaju se manje usamljeno, veli Rupena. Dodaje da zaposlenici pomažu korisnicima u obavljanju sitnijih kućanskih poslova.

U Istri postoje i dva doma za psihički bolesne odrasle osobe - Vila Marija, koja je dupkom popunjena, i dom u Motovunu, gdje još ima nekoliko slobodnih mjesta. Smještaj u Vilu Mariju trenutno čekaju 22 osobe, a na sadašnje dvije lokacije u ustanovi su smještena 174 korisnika. Ravnateljica Silva Vale veli da bi korisnici u novu ustanovu u Boškarici trebali preseliti krajem godine.

Krajem ovog mjeseca vrata bi trebao otvoriti novi dom za starije i nemoćne u Poreču koji će moći primiti 85 osoba. Izgradnja doma je počela lani, a kako saznajemo od direktora poduzeća zaduženog za obavljanje radova Marija Lakovića, već je 105 osoba temeljem informativnih prijava pokazalo interes za smještaj od kojih je njih 60 spremno odmah useliti. Na jugozapadnom ulazu u Pazin ispod sela Foškići planirana je gradnja još jednog doma za starije. Broj samačkih domaćinstava u Pazinu stalno raste, a po zadnjem popisu stanovništva, u tom je gradu gotovo 14 posto stanovništva bilo starije od 65 godina, dok su prošle godine evidentirana 534 samačka domaćinstva.