Smiješak za Ipsilon

Piše: Piše Selvina BENIĆ

Ovih su se dana po Istri smiješili državni i lokalni političari predvođeni premijerkom Kosor i županom Jakovčićem. Bio je to primjer rijetko viđenog zajedništva iskazanog na otvorenju dijela Ipsilona koji više nije samo brza cesta. Premijerka je pustila u promet dionicu od Kanfanara do Umaga pa bi se sada trebalo brže stizati od Pule do slovenske granice. Sada je valjda i župan malo odahnuo i očekujem da više neće previše govoriti o tome kako je bio gotovo svakodnevno angažiran na tome da se Ipsilon realizira kao autocesta. A opet, s druge strane, možda je njegovo lobiranje nužno da se i ostatak Ipsilona duplira.

Da je vožnja Ipsilonom odsad još skuplja, to na fešti nije spominjano. Uostalom, kolona vozila s visokim dužnosnicima samo je protutnjala pokraj naplatnih kućica, baš kao i svi oni koji su tog prvog dana, ali samo do 22 sata, odlučili provjeriti kakav je asfalt na novootvorenoj dionici Ipsilona. Vožnja od Pule do Umaga ne prolazi bez 37 kuna (s pretplatom dobijete popust od 30 do 50 posto). Pa se vi izvolite voziti na trošak vlastite lisnice.

Za one koji su ovdje radili završetak osam mjeseci prije roka nije bila dobra vijest jer to znači da su ostali bez posla. A mnogim je malim i nešto većim građevinarskim tvrtkama upravo Ipsilon bio spas u ova za nalaženje posla prilično mračna vremena jer je tu radilo skoro tisuću domaćih radnika. Ali, dok se jednima smrknulo, drugima je svanulo.

Naravno da uvođenje cestarine znači i otvaranje novih radnih mjesta - trenutno 50-ak. Ono nad čime bi se trebalo zamisliti je 1.700 molbi pristiglih Bina-Istri na taj natječaj i među njima čak 250 onih osoba s fakultetskom naobrazbom. Prava je šteta za cijelo naše društvo da osobe s diplomom koje imaju znanja i vještine nisu iskorištene puno bolje nego za smiješenje vozačima, prebrojavanje novca i vraćanje kusura.

- Ipsilon znači vjetar u leđa turizmu i gospodarstvu, istaknula je premijerka. Samo me zanima što ćemo govoriti kada u turističkoj sezoni - za koju se optimistički očekuje da bude rekordna - na Ipsilonu budu kilometarske kolone i na Poluotoku prometni kaos. Ili kada gospodarstvo cijenu cestarine bude prelilo u finalnu cijenu svog proizvoda bez obzira na to o čemu se radilo.

U svom tom zanosu Ipsilonom zaboravilo se na jedan vrlo važan segment zvan - dnevni promet. Ili možda i nije jer on je u krajnjem slučaju za koncesionara nevažan.

Ako se slušaju prometni stručnjaci, vrlo je malo kilometara hrvatskih autocesta uopće rentabilno. Naše su autoceste građene zbog političkih, a ne zbog ekonomskih razloga. Ovih je dana za Jutarnji list Ivan Dadić s Fakulteta prometnih znanosti rekao da je autocesta rentabilna ako ima dnevni promet od 16 tisuća vozila. To, po njemu, imaju jedino zagrebačka obilaznica i dionice od Zagreba do Bosiljeva i od Zagreba do Okučana.

Po podacima iz Bina-Istre, na mostu Mirna prosječni dnevni promet bio je 5.500 vozila, od čega zimi manje od dvije tisuće, a ljeti i preko 20 tisuća vozila. Upitno je hoće li sada dupliranje zapadnog kraka Ipsilona, koje znači i veću sigurnost (samo uz bistru glavu i koncentraciju vozača), nagnati vozače da ga više koriste iako će pritom morati platiti za njegovo korištenje.

Bilo ili ne bilo prihoda od cestarine, koncesionar je siguran u - apanažu države. Još od 2001. jedna od stavki u državnom proračunu je i kompenzacija Bina-Istri zbog neuvođenja zatvorenog sustava naplate. Taj će izvor prihoda jednog dana presušiti, ali to, izgleda, neće biti tako skoro.

Uostalom i sama je premijerka na svečanosti održanoj na odmorištu Mirna ukazala na ulaganja u Ipsilon iz državnog proračuna. Usput rečeno, tako država novce u stvari daje sama sebi. Ne zaboravimo da u koncesijskom društvu Bina-Istri većinu ima hrvatska strana. Na francuski Bouygues otpada 46 posto, dok Hrvatske autoceste imaju 45 posto, a ostalo drže Ina i Istarska autocesta. I onda ne čudi podatak iz izvješća Fine da je u 2010. Bina-Istra bila među onih 88 tvrtki u Hrvatskoj koje su ostvarile promet veći od milijardu kuna.

Zamijetila sam da je Aleksa Ladavac, pomoćnik generalnog direktora Bina-Istre, u TV izjavi o tome što još treba napraviti da cijeli posao dupliranja Ipsilona bude zgotovljen spomenuo i gradnju zaustavne trake tamo gdje nije napravljena. A ako nema zaustavne trake, je li to uopće autocesta?

Zad kantuna dok sam ovih dana češće nego inače kada radim pohodila pazinsku tržnicu nakon jako dugo vremena čula sam izraz "primo tajo". Odnosilo se to na mladu prvi put ubranu frišku salatu. Podsjetilo me to na djetinjstvo i na neke skoro pa zaboravljene stvari, na neke okuse i mirise koji su sve rjeđi pa tim više i sve dragocjeniji. Bilo bi zanimljivo i taj gotovo pa staromodni izraz "primo tajo" preslikati i na naše svakodnevno ponašanje. Možemo li se i mi promijeniti? Možemo li mi postati "primo tajo"? Zašto nam je nekada razmišljanje ostalo negdje na razini 19., umjesto 21. stoljeća? Možda je naša metamorfoza u "primo tajo" samo utopistička ideja ili science fiction, ali nadu nikada ne treba gubiti.