"Slušanje i komunikacija s osvrtom na sukobe adolescenata i starijih osoba"

[slika1w]

U okviru Projektnog dana SŠ Mate Balote Poreč učenici 3. razreda komercijalne struke sudjelovali su u radionici „Slušanje i komunikacija s osvrtom na sukobe adolescenata i starijih osoba“. Voditeljica radionice je bila profesorica Marlena Vitasović . Radionici se pridružio i profesor Antun Brajković.

Profesorica Marlena Vitasović održala je uvodnu riječ. Započeli smo igrom prijateljstva. Svatko tko je imao klupko vune u rukama, morao je reći nešto o sebi, nešto što bi volio podijeliti s razredom ili nešto što ga muči. Učenici su na temelju te igre zaključili da je vrlo važno povjeriti se nekome. Profesorica je uvodno ispričala priču o djevojčici Momo. Na temelju te priče učenici su naveli dobre ljudske osobine. Zatim je slijedila igra u kojoj je petero učenika jedno drugome prepričavalo priču. Zaključak je da je vrlo važno pozorno slušati. U svakodnevnom životu dobro slušanje nam pomaže da zaista čujemo problem osobe s kojom razgovaramo, da razumijemo kako se ona osjeća i da joj pružimo podršku u pronalaženju rješenja. Učenici su se izjašnjavali o tome slušaju li roditelje, profesore, prijatelje… Bilo je svakakvih odgovora i obrazloženja, ali su ipak na kraju shvatili da druge treba slušati jer možemo naučiti štogod novoga i što je najvažnije, možemo pomoći osobi svojim savjetima.

[slika2w]

Sljedeća podtema bila je komunikacija. Ljudi komuniciraju porukama koje mogu biti verbalne i neverbalne. U svakodnevnom životu se 55% poruka prenosi izrazom lica, 38% tonom glasa, a samo 7% izgovorenim sadržajem. Zatim smo govorili o temi pričanja. Većina više voli govoriti nego slušati. D a bi komunikacija bila potpuna, važno je ne samo govoriti, nego i slušati sugovornika. U komunikaciji postoje ti – poruke i ja – poruke. U ti – porukama optužujemo druge, a u ja – porukama govorimo o svojim osjećajima, potrebama i željama. Učenici su imali zadatak napisati ja – poruku upućenu nekoj osobi iz razreda. Neki učenici su uspjeli izreći ono što je narušavalo njihov dobar odnos – pomirili su se. Razred je zahvaljujući ovoj vježbi postao složniji.

Sljedeća vrlo interesantna podtema bila je odgovornost. Učenici su govorili što za njih znači biti odgovoran, jesu li oni odgovorni. Zaključili su da su odgovorni oni koji odgovaraju za svoje postupke. Profesorica je za kraj ostavila podtemu odnose između djece i roditelja. Učenici su govorili o svome odnosu s roditeljima. Rekli su da ne vole svađe s roditeljima, nego pokušavaju doći do zajedničkog zaključka.

Radionicu smo lagano priveli kraju sa zaključkom o vrijednosti slušanja i a da sukobe rješavamo komunikacijom. Radionica je bila uspješna jer je stvorila preduvjete da razred konačno bude složan. Mi u to vjerujemo. Učenici se zahvaljuju voditeljici radionice, profesorici Marleni Vitasović i psihologici Petri na uloženom trudu pri pomoći u pripremi radionice.