Slučaj "Glas Istre": dolazi li na naplatu račun za IDS-ov 20-godišnji apsolutizam?

Oni koji prate svakodnevna događanja u Istri i svijetu vrlo su vjerojatno začuđeni gromoglasnom tišinom političara, naročito onih iz vladajućeg IDS-a na temu štrajka u Glasu Istre. Iako je 95% novinara najčitanijeg istarskog medija sa tradicijom duljom od životne dobi gotovo svih političkih figura našeg današnjeg života u štrajku, njih gotovo da ni čuti nije.

Tek je samoproglašeni istarski narodni tribun Damir Kajin , svakom loncu poklopac (iako mu je, kako je zgodno napomenuo jedan porečki novinar sa dugogodišnjim stažem, sasvim nebitno je li poklopac manji od lonca, pa nema problema ni ako padne u kipuću vodu), u čestoj disonanci sa Partijom (ali uvijek takvoj da njegovi "kritički tonovi" istoj ne bi ozbiljnije naškodili) promrmljao nekoliko nespretnih i krajnje neozbiljnih rečenica tipa "šačica novinara patološki mrzi IDS" ili "prosječna plaća novinara je 5.700 kuna, pa što oni hoće", dok je gradonačelnik Pule Boris Miletić rekao kako su vrata njegova ureda otvorena za sve štrajkaše, kao što je to bio slučaj sa štrajkašima TESU-a i drugih nesretnika iz drugih firmi koje su pale ili padaju kao žrtve nesmiljene kriminalne pretvorbe u režiji nekih čudnih likova kojima ni pravosuđe ništa ne može. Da, to je onaj isti Miletić koji je lopatama skupljao podršku na Facebooku kad je u điru bila njegova kampanja, a sada "klikanje na Fejsu" ne smatra pravom podrškom. E, pameti, gdje li si kad nekome trebaš!?

Je li to uopće bitno?

Ako znamo da su plaće u Glasu Istre takve da novinar-komentator sa dugogodišnjim stažem ima jednu od najviših koje novinar uopće može imati, a koja jedva prelazi 7.000 kuna neto, pitam se otkuda Damiru Kajinu ideja da su plaće novinara "iznimno visoke", kako je jučer izjavio? I odakle je, osim iz usta Alberta Faggiana, isisao "prosječnu" neto plaću novinara u Glasu Istre od 5.700 kuna ako pretpostavimo da veliki broj novinara u toj kući ima koeficijente od 2 do 3, što uz osnovicu od 2.500 kuna daje BRUTO plaću od 5.000 do 7.500 kuna? Zna li Damir Kajin da plaće koje novinari dobiju "u bušti" iznose od 3.000 do 4.500 kuna? Zna li da po stažu stariji, visoko produktivni, cijenjeni i nepotkupljivi (a time i upravi nepoćudni) novinari imaju koeficijent za izračun plaće 3.5 i da im bruto plaća iznosi 8.750, a neto oko 5,250 kuna? I od takvih novinara očekuje da ne podliježu pritiscima i korupciji? Naravno da ne očekuje, baš naprotiv!

Bilo bi zanimljivo doznati odakle je isisana ta "prosječna plaća", iako je sasvim jasno da je to učinjeno za dnevne potrebe, da bi vlasnik u uho javnosti usadio bubu o tome kako novinari traže kruha preko pogače i kako bi ih običan puk koji radi za crkavicu od 2.000 kuna zamrzio.

No, vratimo se mi na trenutak našem tribunu Kajinu, koji licemjerja ima na bacanje i koji je u travnju ove godine za portal danas.hr  izjavio da svoju plaću ne smatra previsokom te da mu ni saborski ručak koji košta 15 kuna (on se branio da sa pićem košta 40) nije prejeftin. Pri tome je, zamimljivo(!) bio u potpunom suglasju sa Hadezeovim notornim skretničarem pažnje sa važnih stvari, nepotkupljivim Shimadzu lobistom i  vrištačem  Andrijom drž'te lopova Hebrangom koji je mrtav-hladan rekao da bi smanjenje plaća saborskim zastupnicima "srozalo kvalitetu Sabora", ma što to značilo. Ako se ne varam, plaće saborskih zastupnika iznose između 15 i 17.000 kuna NETO u državi u kojoj će uskoro radnici do crkavice od mirovine morati raditi 65 godina po 12 sati na dan kako bi imali dovoljno za namirenje nezajažljiva apetita države, općine, grada, županije i koga sve ne. Nemojmo pritom zaboraviti da bi studenti Sveučilišta u Puli bili sretni kad bi za 15 kuna mogli ručati, pa makar i bez pića.

Isti se taj Damir Kajin bori protiv korupcije, ali samo ako se ona tiče drugih ljudi i stranaka. Jer, njemu je, kako svi dobro znamo, "sasvim normalno liječniku dati poklon". Istom to Damiru Kajinu smeta i nepotizam, ali ne u Glasu Istre: "Ovo nije početak kraja, već kraj jednog sustava i kvazidemokratskog vladanja baziranog na ovisnim medijima, ucijenjenim pojeincima, korupciji, nepotizmu i neradu." Nema što, vrlo principijelno! ( prethodni citat izvučen ovdje .)

Gornji je podnaslov bezobrazan za javnu objavu, ali čvrsto stojim iza njega. Jer, svaki iole bolji poznavatelj mentalnog sklopa vinsko-maslinarsko-tartufarsko-duhanskih hordi (da se razumijemo, ovdje ne generaliziram) koje su zavladale Istrom sasvim dobro zna da štrajk u Glasu Istre vrlo vjerojatno znači i početak kraja moćnika izraslih na pljački, kao i početak raspetljavanja klupka koje neće spriječiti ni sporadični pokušaji institucija poput Županijskog suda da odluke donose u svijetlu potpuno iskrivljenih činjenica. Nisu u pitanju samo dvije zakonski krajnje dvojbene (neću upotrijebiti težu riječ jer i ja uz silne odvjetničke aždaje moram misliti na svoju egzistenciju) pretvorbe Glasa Istre, nego je u pitanju cijeli niz afera, od kojih je Hypo samo najzvučnija, u kojima su sa prstima u pekmezu uhvaćeni oni koji su svoje tržišne pozicije zauzeli ne zahvaljujući svojim sposobnostima, nego slizanosti sa IDS-om, koji je nekad nastao na naprednim idejama, ali koji se, kako to već obično biva, počeo srozavati onoga trenutka kad je vlast dobila želju za posjedovanjem, a želja za posjedovanjem rodila želju za posjedovanjem još više toga. Tako to obično biva sa ljudima sklonima korupciji: iz prastarih kanti uđu u nove lukszuzne automobile, pa si naprave ili kupe nove kuće, pa još kuća i stanova. To postižu na razne načine koje im omoguće neki drugi koji se kasnije također moraju namiriti i - rodi se ovo što imamo: posao možeš imati ili dobiti samo ako si član Partije i to u daleko većem obimu nego je to bilo u vrijeme "socijalističkog jednoumlja". Neki političari su i sami ugrabili priliku da nešto ušićare, a neki su jednostavno nekompetentni da takve stvari istjeraju na čistac, očekujući da "institucije odrade svoj posao". Iste one institucije koje su i same korumpirane preko svake mjere. No, raji je svejedno radi li se o korumpiranosti ili nekompetentnosti.

Dodamo li tim i takvim političarima hrpu mladih, ambicioznih, izraslih na Che Guevari i pravednoj revoluciji, koji su također pokazali izuzetnu podložnost javnoj percepciji svoje važnosti, danas imamo to što imamo. A i neki od tih mladića su se, kako vidimo, dobro potkožili.

U cijeloj toj priči Damir Kajin služi zato da bi se priko Učke "podebljala" županova fraza o tome kako je Istra lokomotiva Hrvatske na putu u Europsku uniju. Pritom se u ostatku Hrvatske gotovo uopće ne čuju informacije o tome da se vlak u Europu vozi na struju, dok istarska lokomotiva još uvijek vozi na paru, odnosno, da je početna liderska pozicija Istre od prije 20 godina odavno izgubljena. Jer, nema više ni drva, a ugljen će potrošiti nova TE Plomin. Normalno, ovaj je komentar pomalo crno-bijelo intoniran, ali to ima svoju svrhu. Jer, od političara imamo pravo tražiti i nemoguće, ako su nam nemoguće obećali.

I dobro bi taj goebelsovski posao Kajin i dalje odrađivao za IDS da se nije dogodilo ono što se nakaznoj vlasti koja je izgubila svaki dodir sa običnim smrtnicima nikako ne smije dogoditi (kao što se ni najjačim vojskama u povijesti čovječanstva nije smio dogoditi pohod na Rusiju), a to je diranje u egzistenciju novinara.

Nitko ne spori činjenicu, pa ni sami novinari Glasa Istre, da je ta novina postala režimski list te zato ne treba biti previše pametan pa shvatiti da sa 10 milijuna kuna iz javnih poduzeća IDS nije kupovao Kajinove "izuzetno visoke plaće novinara", nego nastavak šutnje o korupcijskim skandalima i "poslovnim potezima" tvrtki koje su članice "istarske Familije". Da su istarski političari inteligentniji, odavno bi znali da se Reuters ne može zaustaviti čak ni uspostavom vlastite PR agencije. Da je naše pravosuđe pametnije, nikad novinarima ne bi uvelo radnu obavezu, kao što britansko pravosuđe nije takvu obavezu uvelo BBC-ju, najvećoj svjetskoj televizijskoj kući. Radnici TESU-a i Herculanee možda nemaju moć preokrenuti stvari, ali takvu moć imaju novinari najvećeg županijskog medija.

Dva broja Glasa Istre izašla su sa nešto članaka novinara u štrajku, ali takvih članaka "u bunkeru" ima za još možda dan ili dva, a onda će se zaliha potrošiti. Novinari koji ne žele štrajkati neće moći pokrivati tako velika područja kakva moraju pokrivati dok su u štrajku kolege koje taj posao inače odrađuju, a da ne govorimo o tome koliko je smiješno kad novinar crne kronike na zadnjoj stranici izvještava o pokeru!

Veliki dio te "istarske svetinje" zvane Glas Istre sada je popunjen kompletnim stranicama iz Novog Lista, što se jasno vidi po potpisima novinara, pa i grafičkom uređenju. Uprava može na svoje radnike ići zaštitarima, ali, kako nije zaustavljen Reuters, tako sasvim sigurno ni Faggian niti bilo tko drugi svojim paničnim i suludim potezima neće zaustaviti novinare Glasa Istre u štrajku. A čitateljima nije svejedno čitaju li novine pune informacija, ili novine koje su napravljene tek toliko da se stranice nečime popune. Zato ih ni ja nakon više desetljeća više ne kupujem, kao što sam odavno prestao kupovati nacionalne dnevnike koji su postali potpuno žutilo. Osim što time želim pokazati solidarnost sa novinarima u štrajku, u tim novinama nema informacija vrijednih sedam kuna.

A oni koji su na vlast došli priko zrmana i barbi , ili su nesposobnu vlast iskoristili za probitak putem kriminala, u ovom se trenutku sasvim sigurno jako boje da je njihovoj besplatnoj pijanki došao kraj. Jednako tako, boje se i njihovi politički pokrovitelji. I dobro je što je napokon tako. Nadajmo se da će štrajk u Glasu Istre uspjeti i da će novinari te i drugih kuća prodisati punim plućima onda kad za svoj rad dobiju pristojnu nagradu. Nakon toga, nadam se da će njihovim putem krenuti i učitelji, medicinske sestre i svi drugi obespravljeni radnici koji životare zbog šačice kriminalaca i zgubidana koji su pohapali sve što se pohapati dalo i zbog nesposobnih manekana u državnoj vlasti koje nas vode natrag u srednji vijek. Naposlijetku, nitko nije nedodirljiv. Svakoj raji kad-tad pukne pred očima i onda krene u rušenje. Sjetite se, i likovi poput Dražena Golemovića bili su na prvi pogled nedodirljvi. A nisu, sad je to svakome jasno. Jer, kriminalce sustiže zatvor ili metak.