Slučaj Franak u tri lake lekcije

Svi znamo da je nedavno (4. srpnja 2013.) donesena nepravomoćna presuda u "slučaju Franak" protiv osam najvećih hrvatskih banaka koje su plasirale visokorizične kredite s valutnom klauzulom švicarski franak (CHF) i s nezakonito ugovorenim promjenjivima kamatnim stopama. Ovdje donosimo sažeti osvrt na cijeli "slučaj Franak".

Znate li čemu služi valutna klauzula? Nismo to znali odnosno nismo se pitali sve dok se nije dogodio "slučaj Franak". Građani su potpisivali ugovore o kreditima ne shvaćajući što uistinu znači klauzula u ugovoru kojom se kunski iznos kredita veže uz valutnu klauzulu. Doduše, jasno je da se time rate kredita vežu na tečaj tamo neke strane valute, ali koje je stvarno značenje i čemu to služi, to je nešto o čemu se uopće nije govorilo niti je bilo jasno zašto se tako ugovaraju krediti u Republici Hrvatskoj.

Dakle, čemu u stvari služi valutna klauzula? Ona bi trebala služiti za zaštitu vrijednosti plasiranog novca (plasiranih kuna), međutim, kao što će se vidjeti u nastavku, valutna klauzula CHF ponuđena je radi postizanja enormnih bankarskih zarada. Ona je, u stvari, kukavičje jaje u obiteljskim gnijezdima.

Nastavak teksta pročitajte ovdje .