Slavonka s porečkom adresom Katarina Jeremić (33): Podjela na muško-ženske poslove danas je gotovo zanemariva

Lokalno
19.05.2023 07:07
D. Požarić
Katarina Jeremić na radnome mjestu
Katarina Jeremić na radnome mjestu

Koliko su Hrvati zadovoljni poslom? Istraživanje pokazalo zapanjujuće rezultate

Slavlje diljem Hrvatske, roštilj uz drage ljude na slobodan dan, podjela graha u hrvatskoj metropoli iliti zajednička marenda fažola u istarskoj regiji... tradicionalni su to sinonimi za Međunarodni praznik rada koji je nekada obilježavao borbu za radnička prava i pokrete koji su nerijetko bili popraćeni demonstrativnim skupovima zaposlenika upotpunjenim parolama i pamfletima. Danas se većinom Međunarodni praznik rada obilježava zajedničkim druženjima u krugu obitelji, prijatelja pa čak i radnih kolega na većinom slobodan dan i državni praznik. Ukazuje li to da smo zadovoljni i ispunjeni svojim poslovima, plaćama, radnim uvjetima i kolegijalnom atmosferom? Istraživanja pokazuju nešto drugačiju sliku.
Nedavno je u fokus javnosti stiglo istraživanje Katedre za psihologiju rada Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prema kojemu gotovo svaki drugi Hrvat razmišlja o promjeni posla u godini dana. U posljednje tri godine, to je učinila gotovo polovina radnika. Nadalje, u potrazi za novim radnim mjestom u trenutku istraživanja, bila je četvrtina radnika u Hrvatskoj. Ako se tome pridodaju visoke brojke Hrvata koji odlaze iz zemlje u inozemstvo u potrazi za poslom koji će ih ispuniti i osigurati im nešto bolje financijske uvjete, svakodnevno svjedočimo lošim statistikama i zaključujemo kako se tržište rada u Hrvatskoj drastično mijenja, iako su radnici prije nekoliko desetljeća težili sigurnom i stabilnom poslu koji se nije mijenjao, ako se baš nije moralo.

Kako se Slavonka snašla u Poreču

Osluškujući i tako prateći dinamične promjene na tržištu rada, ne možemo se ne zapitati – postoje li stanovnici naše države koji ujutro ne odlaze s grčem u želucu na radno mjesto? Ispunjava li posao barem nekolicinu njih entuzijazmom i vraćaju li se svojim domovima i obiteljima sretni i zadovoljni? A s druge pak strane, postoje li oni poslodavci koji prepoznaju vještine i kvalitete svojih marljivih radnika i za to ih zasluženo nagrađuju?
Donosimo priču jedne Slavonke koja je u potrazi za stalnim zaposlenjem postala našom sugrađankom i pronašla svoje mjesto u području kojeg i danas mnogi smatraju 'muškim poslom'. Njen profesionalni put neobično je zanimljiv, obilježen brojnim anegdotama, ali i pozitivnom energijom te privikavanjem na šarm i ljepote našeg tisućljetnog grada.
Potraga za poslom danas 33-godišnju Katarinu Jeremić dovela je u Istru prije gotovo cijelo desetljeće gdje je prvotno radila kao sezonski radnik. Vrijeme je odmicalo i već je pomišljala na povratak u rodnu Slavoniju ako ne pronađe stalno zaposlenje. Igrom slučaja ili prstom sudbine, ako želite, našla se u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
- Živjeti s jednom, suprugovom plaćom i prije devet je godina bilo poprilično izazovno. Tragala sam za poslom na neodređeno i u obližnjem porečkom kafiću upitala konobaricu zna li za neku tvrtku u kojoj traže radnike. Ona me usmjerila na benzinsku postaju Poreč Obilaznica sjever. Pomalo uplašeno, uputila sam se na odredište i tadašnju poslovođu upitala traže li zaista radnike i mogu li podnijeti prijavu. Rekla je da baš danas obavlja razgovore za posao te da slobodno ostanem. Razgovor je ugodno protekao, iako je u ono vrijeme posao na benzinskoj postaji bilo teško dobiti stoga nisam polagala prevelike nade u pozitivan ishod. Međutim, nakon nekoliko dana dobila sam povratnu informaciju kako sam dobila posao i tada sam samo razmišljala – pa ja ću imati posao kroz cijelu godinu, sa smiješkom se prisjeća Katarina.
[photo-asset name="CmPqukLk6-2 Dio tima_ Katarina Jeremić.jpg"]

Od sezonke do poslovođe u godinu dana

Kako je po prirodi znatiželjna osoba naučena na rad, zapitkivala je ono što nije znala, usvajala nova znanja i kada nije bilo kupaca, posvećivala se punjenju polica, ali i poslovima koji tada nisu bili u njenom opisu radnog mjesta. Vrlo ubrzo, nakon samo godinu dana rada provedenog na postaji danas jedne od najvećih hrvatskih tvrtki i drugog opskrbljivača naftnim derivatima, Katarinino zalaganje, želju za radom, pozitivnu energiju i lijepo ponašanje prema kupcima, prepoznala je njena tadašnja šefica Danijela Šević i ponudila joj posao poslovođe benzinske postaje. Objeručke je Katarina, ali s dozom nepovjerenja u vlastite sposobnosti, prihvatila novu poziciju.
- Bilo je tu i uspona i padova, stresova, ali lijepih dana..Svaku sam tešku situaciju izgurala uz pomoć Zvonka, kolege s BP Rovinj koji je bio na raspolaganju za svako moje pitanje ili nedoumicu. A bilo ih je tada, kao i na početku mojega rada, jako puno. Prva prepreka je bila – istarski dijalekt. Kupac dolazi i traži bombolu , drugi daje kvarnar , a kolege me traže da donesem škovaceru . Prvo sam trebala naučiti dijalekt, a potom sve ostalo, kroz smijeh nam priča Katarina prisjećajući se svojih početaka, a kako je vrijeme odmicalo i s novom pozicijom poslovođe počela je slagati ekipu kolega s kojom je iznimno zadovoljna. Jer, kaže, svaki je posao lakše odraditi u dobrom timu. Njega su tada činile Monika i Ivana kojima je Katarina bila vjetar u leđa i koje su zahvaljujući njenom ohrabrenju napredovale na pozicije poslovođe. Inače, ova je benzinska po mnogočemu zanimljiva, a ono što posebice iznenadi kupce je činjenica da je većinom – ženski tim.

Rad na benzinskoj postaji nije muški posao

- I danas je nekako ljudima uvriježeno mišljenje kako je na benzinskoj postaji "mjesto muškarcima" pa imamo kupce kojima je iznenađenje vidjeti sve žene u jednoj smjeni, ali osobno smatram da je ta podjela na muško – ženske poslove gotovo zanemariva. Nema toga što mi ne možemo napraviti, energično nastavlja Katarina.
A to podrazumijeva i promjenu guma kupcima, provjeru ulja na pokojem autu, zvanje vučne službe ili pomoć oko snalaženja u gradu mnogobrojnim turistima i prolaznicima. Naime, za vrijeme ljetne sezone ova je benzinska postaja iznimno prometno i frekventno odredište brojnih stranaca kojima Katarina stoji na usluzi – često ih uputi na njihovu lokaciju, nerijetko im crta i kružne tokove kako bi lakše shvatili put i uživa u komunikaciji s kupcima. Kaže, oni joj uljepšavaju dan, a mnogi od njih kroz sedam godina rada na benzinskoj postaji postali su rado viđeni poznanici, a neki od njih i bliski prijatelji. Zanimljivih situacija je, priča nam Katarina, pregršt.
- Najviše sam ljudi tijekom svog boravka u Poreču upoznala upravo zahvaljujući mom radnom mjestu. Dobrih i neiskvarenih osoba koji su mi postali prijatelji i s kojima imam osjećaj da sam – kod kuće. Svaki je dan dinamičan, nerijetko ispunjen smijehom, pozitivnom energijom, ali i nezgodnim situacijama kupaca koje s vremenom postaju zanimljive anegdote. Dogodi se tako da često kupci kažu krivo mjesto točenja jer ne zapamte broj, nerijetko natoče krivo gorivo, zapričaju se s kolegom ili poznanikom pa ne shvate da gorivo curi na sve strane, ponekad i zaborave koji je njihov automobil, a ponekad i broj automehaničara moramo imati pri ruci. Nažalost, zateknemo se i u nekim lošim situacijama i trenucima. Sjećam se kako nam je jednom na vrata ušao muškarac potpuno blijedog lica s pitanjem može li sjesti. Pozlilo mu je, a ja sam odmah znala što učiniti, nastavlja Katarina.
Rad na benzinskoj postaji posao je u kojemu nerijetko osoba treba biti i psihijatar, prijatelj, kolega, ali i mentor i učitelj na kojemu je velika odgovornost budući da Katarina vodi tim od desetero ljudi. Njene obveze podrazumijevaju pregled izvještaja i dokumenata,narudžbenice, inventure, riešavanje sitnih i usputnih poteškoća, kao i slaganje robe na police te pomoć kolegama na blagajni. Ništa joj nije problem, jer kaže, ima odličan tim, rade u ugodnoj atmosferi znajući da se svaki njihov trud budno prati i prigodno nagrađuje – od napredovanja do brojnih beneficija.

Ključ uspjeha – sretan i zadovoljan radnik

- Slobodni vikend mi puno znači – provodim vrijeme s dragim ljudima, svojim suprugom, uživam u hobijima poput kickboxinga i vježbanja, a s toplim vremenom rado šetam uz predivno more i divnu porečku prirodu. Ma i vrijeme na poslu mi brzo proleti uz odlične kolege. Zadovoljna sam svim svojim aspektima života – imam stabilan i lijep posao, redovitu plaću, brojne benefite i nagrade i mjesto za napredovanje. Uz to, imam i posložen privatan život, s roditeljima u Slavoniji se često čujem i zaista nemam razloga za žaljenje, zaključuje ova vesela 33-godišnjakinja.
Trud i rad, kaže nam Katarina zaista se isplate. Treba biti timski igrač, imati volju za učenjem, ali s druge strane treba stajati i poslodavac koji će znati i htjeti prepoznati kvalitete svoga zaposlenika. Jer ne kaže se uzaludno da je ključ uspjeha – sretan i zadovoljan radnik.
Katarina je pronašla Poreč, a Poreč je prihvatio nju. I ne namjerava svoju sreću tražiti dalje u inozemstvu. S poslom samo sedam kilometara udaljenim od mjesta stanovanja, dobrim uvjetima rada, komunikacijom s kupcima koja ju posebice ispunjava i kolegama koji su s vremenom postali prijatelji, jedan je od primjera da u Hrvatskoj itekako postoje osobe koje vole svoj posao i čija se predanost, organiziranost i motiviranost, zauzvrat itekako cijeni.

Fotogalerija

© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti