Sirotinji po par stotina, Župnom uredu nove orgulje za 84.000 kuna (komentar)

Pitanje koje je prije par dana objavljeno u županijskom dnevniku sam na pressici gradonačelniku postavio upravo ja. Meni je to pitanje postavio jedan prijatelj, koji je podatak o tome da je Grad Župnom uredu kupio orgulje čuo od župnika nakon mise.

Iako Ured gradonačelnika medije obavještava o svemu i svačemu, informaciju o financiranu nabavke orgulja nismo nigdje vidjeli ni čuli, čak ni u kuloarima u kojima obično saznajemo sve ”off-the-record” stvari.

Doznali smo ih sasvim slučajno, zbog znatiželje jednog mog prijatelja.

Uglavnom, kao što ste shvatili, Grad je Župnom uredu kupio nove orgulje i platio ih 84.000 kuna.

Idemo dalje.

Kako smo prekjučer od gradonačelnika doznali, iznos plaćen za orgulje nije sadržan u 120.000 kuna koje Grad godišnje doznačuje Župnom uredu na ime ”održavanja”, nego je to poseban iznos, izvučen iz neke ”stavke razno”, odnosno iz sredstava Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša. (napominjem da sam riječ ”održavanje” stavio u navodnike zato jer za tu stavku proračuna nikad nisam čuo, a što je moja krivnja, just for the record.)

Gradonačelnik je objasnio da je Župni ured dao zahtjev za kupnju orgulja jer su postojeće stare i neupotrebljive.

Pribilježio sam gornju rečenicu i nisam dalje inzistirao na pitanjima, nego sam pustio da prođe dan i pol, dva, tri, da dobro razmislim, pa nešto kažem tek kad mi se sve skupa slegne.

Nisam nikakav stručnjak za proračunsko planiranje ni trošenje, ali zbog ovog portala koji mi je hobi prisiljen sam svake godine čitati i pokušati razumjeti sve više i više, ako ništa drugo onda zbog toga da ovdje ne provalim neku glupost pa ispadnem papak.

Pri čitanju lanjskog proračuna, zapelo mi je u oko nešto novo, a to je Centar za inkluziju i 150.000 proračunskih kuna. Nisam znao o čemu se radi pa sam (trudnu!) zaposlenicu iz Grada zadavio zahtjevima za informacije koje sam mogao doznati i tako da se preko ramena obratim svojoj boljoj, ljepšoj itd. polovici, koja itekako zna o čemu se radi, budući je takva priroda njena posla.

Znate ono, vidiš 150.000 kuna na strani rashoda i odmah se probudi policajac u tebi i misli ”ma što ovi to sad muljaju, kakav centar, pa imamo posebni odjel u školi!”

No, dobro, objasnili su mi o čemu se radi, pa se proračunski pitbull umirio u svojoj kućici. Shvatio sam da se ne radi o djeci nego o odraslima, nisam ipak ispao totalni papak, novac je utrošen pametno (svaka čast!) i sve pet.

A sad se proračunski pitbull opet probudio, iz dva razloga: prvi je taj što se financiranje novih orgulja, slučajno ili namjerno, sakrilo od javnosti, dok je drugi razlog osjećaj nepravde. Mislio sam kako ovaj članak ipak neće biti oštro intoniran, ali kad sam popodne sređivao bilješke pa izračunao da će za svaku od 54 starije osobe smještene po ustanovama diljem Istre biti izdvojeno samo po 130 kuna, da sasvim sigurno postoji dosta ljudi kojima krov prokišnjava i star je, pa nisu išli u Grad pitati da im se to sredi...a krov je važniji od svirke...

Rekao sam na početku komentara da će me netko zbog napisanog smatrati zločestim. Neka tako i bude, ali reći ću vam što me muči: mislim da je sramotno sakrivati ovakve stvari, a napose je sramotno što Crkva kao jedna od najbogatijih institucija na svijetu (ako ne i najbogatija) traži za kupnju orgulja novac iz proračuna grada, nauštrb socijalnih i drugih programa.

Nadam se da će nove orgulje trajati barem tristo godina i da se Župni ured sljedeće godine neće dosjetiti kako je službeni automobil star i neupotrebljiv, pa predložiti Gradu da mu kupi novog.

Molim vjernike da mi štogod ne zamjere, ovo ne ide vjeru i Crkvu nego konkretne ljude koje poznajemo.

Na našem se forumu diskusija o orguljama razvila i prije nego je ovaj članak objavljen, pa je možete pratiti ovdje .