Sestrične poginule, mladić se bori za život

RIJEKA - Stravična prometna nesreća koja se jučer oko 2.40 sati dogodila u Klani u Ulici Kalužica 2 odnijela je dva mlada života, a Čavle zavila u crno. Sestrične i nerazdvojne prijateljice 17-godišnja Agneza Damiš i 16-godišnja Antonela Kovač koja je u rujnu trebala proslaviti 17. rođendan, smrtno su stradale nakon što je »fiat bravo«, za čijim je volanom sjedio 19-godišnji Paolo K., izletio s ceste i udario u ogradni zid obiteljske kuće, dok se njihovom suputniku 18-godišnjem Mariju Mohoriću zbog teških ozljeda glave liječnici KBC-a na Sušaku i dalje bore za život. Mladi vozač prošao je samo s lakšim ozljedama, no kako neslužbeno doznajemo u vrlo je teškom psihičkom stanju. Četvoro mladih koji se poznaju od malena, tragična je sudbina zadesila na povratku s tradicionalne fešte u povodu Dana Sv. Roka, zaštitnika Općine Klana.

Pored razbijenog zida na mjestu tragedije, jučer ujutro tužno je gorjela svijeća. Agneza je preminula na licu mjesta, a njezina sestrična je nažalost oko 10.30 sati podlegla teškim ozljedama u sušačkoj bolnici.

Tupi udarci pa jeziva tišina

Ispred kuće na mjestu nesreće zatekli smo vlasnika Roberta Medvedića i njegovog susjeda Ivana Raspora kako u tišini čiste ostatke vozila. Stakla je bilo posvuda. Nesreća se dogodila kada je Paolo K. u zavoju izgubio kontrolu nad »bravom« i skrenuo u desno. Auto je naletio na zaštitni ogradni zid, zarotirao se, pa je, nakon nekoliko metara rusanja bokom, zadnjim dijelom ponovno udario u zid. »Bravo« se zatim zanio i uletio u dvorište gdje se konačno zaustavio. Dvoje je putnika ispalo iz automobila. Bili su to Agneza koja je sjedila na suvozačevom mjestu i Mario koji je sjedio na stražnjem sjedalu. Antonela je sjedila iza vozača i navodno je jedina od njih bila vezana.

- Probudio me strahoviti zvuk... Glasni i tupi udarci, a zatim jeziva tišina. Imao sam što vidjeti kad sam izašao u dvorište... Djevojku i dečka na tlu, mladi vozač je do pola visio preko vrata i djevojku iza njega... Strašno... Uskoro se pored kuće zaustavio i drugi automobil. Njihovi prijatelji. Pomogli su mi da strgamo vrata automobila i djecu izvadimo van... Antoneli sam, kasnije su mi rekli ime, držao glavu... Pokušao sam joj dati umjetno disanje, ali... Ma ne znate kome prije da pomognete... Stražnja hauba odletjela je nekoliko metara dalje, a koliko je to bio snažan udarac vidite po tome što su blokovi zida odvaljeni na tri mjesta. Stakla i kamenja bilo je daleko niz cestu, pokazivao nam je Robert Medvedić po svom dvorištu.

Cesta je bila mokra...

- Strašno... Evo gdje je otišla mladost... nadovezao se susjed Ivan. I njega je tresak prenuo iz sna. Na cesti se od zavoja do dvorišta nisu vidjeli tragovi kočenja.

- Možda ih je kiša isprala... Cesta je bila mokra, prokomentirali su obojica.

Tu noć, osim policije koja je zbog očevida morala zatvoriti jednu prometnu traku, pred kućom se skupilo mnogo automobila. Svi na povratku s Rokova. I svi su pokušavali pomoći. Istodobno je vozilo Hitne medicinske pomoći jurilo u bolnicu kako bi se spasili unesrećena djevojka i mladići.

Istražni sudac Valentin Ivanetić, državna odvjetnica Sandra Šarkan te načelnik Odjela za sigurnost cestovnog prometa Robert Mišan s očevidnom ekipom prometne policije započeli su s rasvjetljavanjem okolnosti koje su dovele do tragedije.

»Veselile su se tom Rokovu«

Vijest o tragediji u Klani munjevito se proširila Čavlima. Ljudi su s nevjericom odmahivali glavom. U gradu smo sreli i osnovnoškolske prijateljice poginulih djevojki. U crnini.

Prve sestrične, Agneza i Antonela su od rođenja čak i živjele u istoj kući. Pohađale istu Osnovnu školu »Čavli« i bile odlične učenice. Završile su tek drugi razred srednje škole i veselile se ljetnim praznicima. Agneza je pohađala Sušačku gimnaziju i nadala se studirati jezike, išla je i u plesnu školu. Antonela je pohađala Ekonomsku srednju školu za pravnog referenta, trenirala tenis.

Pred njihovim je tužnim domom jučer bio nemali broj parkiranih automobila. Ljudi su bez prestanka dolazili izraziti sućut ožalošćenim obiteljima Damiš i Kovač. Uz svu tugu, prihvatili su nas u svoj dom.

- Osjetila sam... Majka to osjeti, kroz suze je govorila Antonelina majka Željka Kovač o svojoj kćeri jedinici. Te su večeri svi zajedno, rodbina i djevojke, krenuli na Rokovo. Dovela ih je Antonelina majka i one su se danima prije tome jako veselile.

- Doma smo također krenuli gotovo u isto vrijeme sa četiri auta. Molile su me da s Paolom i Marijom idu doma. Bili su prijatelji, znaju se također od malena. Pa dečki su išli s njima i u osnovnu školu. Nikad ne bi sjele u auto nekome koga ne poznaju ili tko vozi brzo. U vožnji me nazvao prijatelj i rekao da je bila nesreća u Klani i da drugo ne zna. I znala sam odmah... Zvala sam i jednu i drugu na mobitel, no nisu se javljale... Vratila sam se odmah u Klanu... Da su se vratile sa mnom..., neutješno je zajecala.

Agnezina majka, Bruna Damiš nije mogla zadržati suze dok nam je pokazivala sliku djevojaka s maškara.

- Nikad problema s njima... Imale su toliko planova... Baš jučer su išle u Rijeku u kupnju. Veselile su se tom Rokovu, nisu mogle dočekati da odu. Agnezi su to bili prvi izlasci... govorila je shrvana žena. I svi smo zamuknuli.

Andrea VUKELIĆ