Sestre prevale stotinu kilometara da bi obišle sve pacijente
Djelatnici ustanove 'Eleonora'
[slika1d]Zapisala i snimila
Vedrana HABEREITER
Potreba za stručnim medicinskim osobljem koje omogućuje njegu i liječenje bolesnih članova obitelji u vlastitom domu iz dana u dan sve je veća. Na području Poreštine, a i šire, tim se poslom bave ustanova »Eleonora« i privatna patronažna praksa zdravstvene njege koju vodi medicinska sestra Melanija Buljan. »Eleonora«, ustanova za zdravstvenu njegu koja skrbi o bolesnima u njihovim domovima, 1. je siječnja proslavila pet godina djelovanja. Baza ustanove nalazi se u porečkom Domu zdravlja, odakle svakodnevno polaze medicinske sestre, njegovateljice i fizioterapeuti na put do brojnih pacijenata koji očekuju njihovu pomoć.
Eleonora Pilar, medicinska patronažna sestra s dugogodišnjim iskustvom u porečkom Domu zdravlja i u Italiji, ustanovu je osnovala sa suprugom Frankom. Njihova djelatnost danas obuhvaća zdravstvenu i fizikalnu njegu u kući te sanitetski prijevoz teško pokretnih i nepokretnih osoba. Osim na području Poreča i okolnih općina, »Eleonorin« tim djeluje i na području Umaga, Novigrada i Buja. Ustanova ima dvadesetak zaposlenika, četrnaest medicinskih sestara, dva fizioterapeuta i četiri vozača. Franko je ravnatelj ustanove, a Eleonora je voditeljica zdravstvene njege. Pri koordinaciji svih aktivnosti i dnevnog rasporeda djelatnika pomažu još dvije voditeljice, Nevija Sirotich i Sabrina Turković.
[slika2l][slika3d]
»Eleonora« se brine o tisuću pacijenata
Budući da medicinske sestre svaki dan prolaze i do stotinu kilometara da bi obišle sve pacijente, »Eleonora« danas na raspolaganju ima trinaest osobnih automobila i sedam kombija za sanitetski prijevoz, a od prošle godine u voznom parku imaju još dva kombija. Nedavno su dobili i donaciju od HZZO-a, koja uključuje veliki broj štaka i hodalica te dvoja invalidska kolica. Pravo na posudbu ovih pomagala imaju svi pacijenti, dovoljno je da potpišu potvrdu o preuzimanju.
- Pacijent koji nakon otpusta iz bolnice ima potrebu za zdravstvenom njegom u kući ili fizikalnom terapijom, pozove svog liječnika u kućnu posjetu, a on tada zajedno s patronažnom sestrom utvrđuje potrebu za zdravstvenom njegom. S njegom krećemo odmah, a sva dokumentacija se prosljeđuje na zdravstveno povjerenstvo, koje odobrava njegu i broj posjeta. Ista je procedura i za pružanje njege kod malignih bolesti, postoperativnog previjanja ili osobama starije životne dobi. Imamo oko tisuću pacijenata. Budući da postoje limiti HZZO-a za dobivanje zdravstvene njege u kući, kontrolori ju odobravaju po principu svima po malo. HZZO ima svoja pravila financiranja, što obično nije dovoljno u odnosu na potrebe na terenu, pa ovisno o dijagnozi i potrebi Istarska županija i jedinice lokalne samouprave sufinanciraju troškove. Neki pacijenti, koji za to imaju mogućnosti, sami financiraju dodatne troškove, kaže Eleonora Pilar.
[slika4l]Što se tiče fizikalne terapije, nju preporučuje ortoped ili fizijatar.
- Sanitetski prijevoz obavljamo ugovorom s jedinicom lokalne samouprave ili privatno. Lokalna samouprava plaća troškove u slučajevima kada se Hitna pomoć ne može organizirati ili kad se radi o socijalnom problemu. Ima slučajeva kada pacijent živi sam i ne može koristiti autobus, pa mu ova pomoć dobro dođe. Grad Umag je to prvi uveo zbog daljine, a povratne informacije su vrlo dobre i to je jedan od razloga zašto Hitna pomoć u Umagu dobro funkcionira, kaže Franko Pilar.
Vozila s oznakom »Eleonora« put je odveo i izvan granica Hrvatske, do Francuske, Švedske, Austrije, Češke i drugih europskih zemalja. Imaju ugovore s velikim osiguravajućim kućama, pa u slučajevima kada strani pacijenti ne žele liječenje u Hrvatskoj, odvoze ih na liječenje u matičnu zemlju. Tijekom ljetnih mjeseci povećan je i broj prijevoza pacijenata na aerodrome, napominje Franko. Pacijentima je na raspolaganju broj telefona 0800200097 ili 098/724717, na koji se uvijek netko javlja 24 sata na dan. Pacijenti su pokriveni zdravstvenom njegom od 7 do 21 svaki dan, te subotom, nedjeljom i praznikom.
[slika5l]
Širok spektar djelovanja
Poslovi zdravstvene njege u kući bolesnika uključuju sprečavanje komplikacija dugotrajnog mirovanja, pomoć i poduku obitelji kod obavljanja osobne higijene bolesnika, zbrinjavanje kroničnih rana, kupanje nepokretnog ili polupokretnog bolesnika, uzimanje materijala za laboratorijske pretrage, previjanje rana, mjerenje tlaka i šećera, kateterizaciju mokraćnog mjehura žena, cijepljenje, davanje infuzije i skrb za umirućeg bolesnika. Briga o terminalnim pacijentima podrazumijeva i neke druge vidove njege, kao što su psihička podrška ne samo pacijentu, već i članovima obitelji. Medicinske sestre najviše posla imaju ujutro, što uključuje prvenstveno jutarnju njegu, previjanje i vađenje krvi.
Upitali smo supružnike hoće li porečki Dom za starije i nemoćne utjecati na rad »Eleonore«.
- Ne vjerujemo da ćemo to osjetiti, jer mali broj naših pacijenta odlazi u Dom. Ili se radi o bolesnicima s kroničnim ranama ili o pacijentima u terminalnoj fazi. Ima pacijenta koji odu u stacionar pa se vrate, a protekle je godine samo četvero naših pacijenata otišlo u domove, koje ne osjećamo kao konkurenciju, kaže Eleonora.
[slika6d]Radni dan u ustanovi »Eleonora« započinje već u sedam sati kada sve sestre dolaze na posao. Nakon toga slijedi dogovor i podjela odredišta. Njihovi se rasporedi konstantno mijenjaju, obično i pacijenti imaju određene zahtjeve, pa im se nastoje prilagoditi.
- Nakon 13 sati, ovisno o rasporedu, sestre se vraćaju, sređujemo podatke, određujemo što je bitno kod pacijenata i što im je potrebno. Od 14 do 21 sat dežura jedna medicinska sestra, subotom tri, nedjeljom dvije, a praznikom jedna. Božić, Nova godina i drugi praznici ne mijenjaju puno naš raspored. Posao medicinske sestre nije samo stručni dio, ona mora imati i određeni osjećaj za pacijenta, a puno puta naše sestre postaju dio obitelji. Ipak, dobro je da se sestre kod pacijenata mijenjaju da ne se ne bi previše vezale, pogotovo kada su u pitanju bolesnici u terminalnom stadiju. To je odgovoran i naporan posao, a sve je više ljudi kojima je ova vrsta pomoći potrebna, ističe Eleonora. Svi djelatnici čine dobar i povezan tim, pa dobri odnosi na radnom mjestu barem donekle olakšaju ovaj stresan posao.
[slika7l]
Nije bitan broj pacijenata, već kvaliteta usluge
U porečkom Domu zdravlja djeluje i privatna praksa zdravstvene njege koju vodi medicinska sestra Melanija Buljan, a pokriva područje Poreča i Vrsara.
- S radom sam počela 2004. godine. U početku sam volontirala zbog sporosti birokracije, a nakon šest mjeseci sklopila sam ugovor s HZZO-om. Uglavnom sam preuzela teren koji je pokrivala medicinska sestra Mirjana Gorić s kojom sam prije radila. Budući da se trenutačno nalazim na porodiljnom, zdravstvenu njegu obavljaju moje dvije kolegice, a inače radimo kolegica Danijela Vučemilović Vranjić i ja. Pružamo usluge njege, saniranje rana od ležanja, previjanje rana i kupanje, mjerenje tlaka i šećera, vađenje krvi i cijepljenje. Jedino ne pružamo usluge prijevoza i fizikalne terapije. Za sada imamo četrdesetak pacijenata, uglavnom starijih kroničnih bolesnika i pacijenata u terminalnom stadiju, jer mi je kao obrtnici limitiran broj pacijenata. Surađujemo i sa Zdravim gradom, pa ako povjerenstvo HZZO-a ne odobri neke postupke, onda radimo u dogovoru s njihovim liječnicima, dr. Ninom Basanićem i dr. Sandrom Čakić-Kuhar, kaže Buljan.
Radno vrijeme njezine privatne prakse je od 7 do 15 sati, dok vikendom i praznikom dežura po jedna sestra. Što se tiče posebnih potreba pacijenata, takvi se slučajevi rješavaju dogovorom. Buljan također smatra da novootvoreni Dom za starije i nemoćne ne predstavlja konkurenciju, jer većina njihovih pacijenata nije zainteresirana za tu mogućnost. »Nije toliko bitan broj pacijenata koliko kvaliteta usluge«, napominje Buljan.
Pomoć ne samo bolesnicima, već i njihovim obiteljima
S medicinskim sestrama ustanove »Eleonora« posjetili smo dvije njihove pacijentice. Prvo nas je put odveo u Červar Porat kod 77-godišnje Slave Ivančić. Gospođa Ivančić od djetinjstva boluje od dječje paralize, pa iako nije oduvijek bila nepokretna, bolest je danas većinom drži u krevetu. O njoj se brine kći Davorka, a pomoć medicinskih sestra je od iznimne važnosti.
- Sestre su mi kao kućni prijatelji, sve ih poznam, skoro svaki dan su ovdje, a posjećuju me već dugi niz godina. Prije sam više gledala televiziju i čitala, sada si češće uzmem radio, ali sve u svemu, vrijeme mi brzo prođe, priča naša sugovornica, koja unatoč svemu nije izgubila optimizam i smisao za humor. Posjet Eleonore i Nevije izmamio joj je veliki osmijeh na lice.
Naš sljedeći posjet je obitelji Radić, kod 87-godišnje gospođe Luce. Eleonorina je pacijentica već osam godina. Gospođa je nakon moždanog udara ostala paralizirana, a svu brigu i ljubav posvećuje joj kći Dragica.
- Moja je majka nepokretna, ne može pričati, a od medicinskih sestara sam puno toga naučila, kako je dići, okupati i nahraniti. U početku je to bio veliki problem, sada već znam puno toga o njezi nepokretne osobe. U ovakvim slučajevima dobro je znati da imamo neku potporu, psihičku pomoć, nekoga kome se možemo obratiti za savjet, uslugu. U ovakvim je slučajevima bolesnog teško dati u dom, moja se majka tu navikla, a čovjek se najbolje osjeća kod kuće, kaže gospođa Dragica koja je mnoge teške trenutke lakše prebrodila uz pomoć medicinskih sestara.





