Šaškin: jedina dobra strategija u ovome gradu je IDS-ova strategija za zadržavanje vlasti
Daniel Šaškin (Foto: arhiva parentium.com)
Na našem se forumu razbuktala diskusija o smjerovima razvoja, nezadovoljstvu građana općom situacijom i vođenjem grada. Pojavilo se i više prijedloga otkud treba početi i što raditi, a kroz cijelu su priču jučer nekako najzvučnije odjeknule dvije najave zatvaranja popularnih ugostiteljskih objekata. Prvo je Daniel Šaškin rekao kako će zbog nemogućih uvjeta poslovanja i nerazumijevanja gradskih vlasti nakon 1. lipnja zatvoriti Mali Caffe, a poslijepodne je Dean Cvek potvrdio da će nakon 1. listopada iz istih razloga i Rock Caffe zatvoriti svoja vrata.
Nemogući uvjeti poslovanja, nepostojanje strategije u turizmu
Prema dvojici porečkih ugostitelja, troškovi poslovanja u Poreču su daleko najviši u Hrvatskoj (možda je Zagreb ukupno skuplji, ali su i cijene u ugostiteljskim objektima u centru znatno više od onih u Poreču), a neprestano rastu i davanja državi, dok Grad Poreč sa svoje strane ne čini ništa kako bi se građane zimi probudilo iz zimskog sna. -Nema smisla biti otvoren kad time samo gomilaš gubitke, napisao je vlasnik popularnog Rocka.
Prema Šaškinu, iako svi u gradu direktno ili indirektno živimo od turizma (a poneki i za turizam), već odavno ne postoji strategija održivog razvoja i suživota sa turizmom i u njemu.
-Ekološki, sportski, rekreacijski, zdravstveni, avanturistički, gastronomski, kulturni, vjerski, poljoprivredni turizam i zabava su ono što nam zasigurno treba (za sve to imamo „infrastrukturu“). Sve što turizam nudi u konačnici je zabava i mi to turistima prodajemo, ili bismo barem trebali, kaže Šaškin i nastavlja: da li će grad živjeti do ponoći ili dva sata ujutro manje je važno, ali ne možemo očekivati da će svi ići spavati u ponoć kad se do 10 navečer ne može disati od vrućine ljeti.
Poreču su potrebni plan i strategija koji definiraju gdje će se, što i kad raditi/događati. Treba nam nešto održivo, što će dugo opstati, a to "nešto" se u Poreču ne može naći i zbog toga propadamo, kaže porečki ugostitelj i automobilski as te zaključuje: U Poreču se već godinama (posebno od krizne 2009. godine) događa mješavina diktature i ekstremnog neoliberalizma. Takva mješavina dugoročno nikome neće donijeti ništa dobra. A sve je već izmišljeno, samo treba pametno prepisati, uz uslov da prvo moramo znati što želimo. Porečka gradska vlast ne vrednuje trud, rad za boljitak ni dobronamjerne kritike. Ne prihvaća ni ponudu da se za Grad volontira, jer i ne znaju što to znači, pa ne može razumjeti da netko za svoj Grad nešto može napraviti besplatno i sa smješkom na licu. Vode nas uglavnom ljudi nezainteresirani za opće dobro.
Zapošljavanje po stranačkom ključu i pogodovanje
Ni u kojem poslu ništa nećete postići bez razrađene strategije, kaže Šaškin, a IDS pokazuje veliku sposobnost samo kad je u pitanju strategija zadržavanja vlasti u Poreču. Stranački čelnici, članovi stranke, umorivljenici, zaposlenici gradske uprave, Usluge, raznih udruga itd. su disciplinirana glasačka mašinerija (neka mi oproste časni izuzeci). Godinama se zapošljava po stranačkom ključu, pogoduje se na natječajima i slično. U takvim uvjtima ozbiljan napredak je nemoguč.
Primjer poslovanja "a la Poreč"
Kako da se za posao pripremim kad se natječaji raspisuju prekasno ili u posljednji čas, ili još nisu ni raspisani? Već to dovoljno govori o ozbiljnosti onih koji se time bave. Direktna je to šteta za Grad Poreč koji već nekoliko mjeseci ne može ubirati najam za većinu poslovnih prostora koji su jučer otišli na javni natječaj. Jučer je bio 9. ožujka a Uskrs stiže za manje od mjesec dana. Da ja svoju tvrtku vodim kako ovi naši „kauboji“ vode Grad, odavno bih propao.
Je li se itko u Gradu ikad zapitao koliki je optimum djelatnosti tj. koliko smijemo i trebamo imati raznih trgovina, frizerskih salona, kafića, restorana, itd. kako bi poslovanje bilo održivo? Je li Grad ikada poticao konkretno neku deficitarnu djelatnost i „kočio“ suficitarne? Znaju li u našoj lijepoj gradskoj palači što to znači?
Teško je raditi u takvim uvjetima, dok te svjesno ili nesvjesno na svakom koraku "miniraju". Prvog lipnja zatvaram Mali Caffe i petero ljudi, pet sudbina od kojih neke imaju djecu, završit će na burzi. U prostoru će me zamijeniti ugostitelj iz Zagreba koji će, pomojim saznanjima,raditi samo pet mjeseci na godinu, dok će ostatak godine prostor biti prazan. Grad će zbog toga na ime najma terase (koji je viši od onih u Veneciji, što je prava ludost!) utržiti manje novaca i svi su na gubitku.
Na koncu treba biti i pošten pa reći da građani u psljednje 2-3 godine puno manje troše. Potrošnja u porečkom ugostiteljstvu od 2009. godine uglavnom pada 20% - 40% godišnje. Možda ljudi svakim danom imaju sve manje novaca, a učestale, svakodnevne vijesti o otpuštanjima, uz pravu medijisku psihozu "Krize" pogodovali su da potrošnja dodatno padne.
Ustvari, ljute me izostala pravovremena reakcija na "Krizu" i nepostojeće akcije Turističke zajednice, Udruženja obrtnika i, naravno, Grada Poreča.
Proračun Turističke Zajednice Grada Poreča u protekle se 3 godine smanjuje dok nam turizam navodno svake godine sve više donosi. Udruženje obrtnika ne iskorištava snagu interesnih skupina pod svojom kapom već poslušno “surađuje” sa gradskom vlasti (zanimljivo: stotine obrtnika u blokadi a Udruženje obrtnika i Grad se fantastično slažu) i na kraju Grad koji sve manje ulaže u promidžbu, kulturu, sport, manifestacije i sadržaje, pošto se i gradski proračun svake godine ubrzano smanjuje.
Ja sam sebi dokazao da znam raditi i zaraditi, ali u ovom slučaju ne mislim rintati za najmodavca i Grad, a da meni na kraju godine ne ostane ništa. Poduzetnička klima u mojem voljenom Poreču ne postoji, zaključio je svoju poruku na našem forumu porečki ugostitelj.