Saša Ilić: Unijeli smo nemir u hrvatski rukomet

Razgovarao Kristijan KLARIĆ

[slika1]»Svaki plasman u gornji dio prvenstvene ljestvice smatrat ćemo uspjehom«, planirao je trener rukometaša »Poreča« Saša Ilić prošlog ljeta uoči njegove treće, a druge prvoligaške sezone na klupi momčadi iz »Velog Jože«. Danas, deset mjeseci kasnije, rezultati govore da je momčad ne samo ispunila, već i prebacila plan, temeljem čega protekla sezone može dobiti pozitivnu ocjenu.

- S obzirom na momčad s kojom smo ušli u prvenstvo, proteklom sezonom možemo biti itekako zadovoljni - započeo je Saša Ilić. – Prošlog je ljeta bilo vrlo neizvjesno kakav ćemo sastav okupiti za drugu prvoligašku sezonu. Ne samo da smo ostali bez Marakovića, Uvodića, Popova, Lakovića, Beakovića i neplanirano zbog ozljede Špehara, već iz momčadi koja je jesen prije izborila ulazak u tadašnju Ligu za prvaka više nije bilo ni Valtera Matoševića, Božića i Lisice, a i ja sam se definitivno oprostio od aktivnog igranja i posvetio se samo trenerskom pozivu. To je, dakle, čak deset ključnih igrača u svim proteklim uspjesima kluba. Velike su to promjene zbog kojih smo u stvaranje momčadi krenuli praktički ispočetka i bilo je logično za očekivati da će se to uvelike i osjetiti na rezultatima. Međutim, s jednom novom, mladom momčadi kojoj tek slijedi dokazivanje uspjeli smo gotovo ponoviti prošlosezonske rezultate, barem što se domaće lige tiče. Gotovo svi igrači koji su u našem dresu ove sezone iznijeli glavni teret natjecanja do lani su u svojim sredinama bili rezervni igrači. Neizvjesnost s početka sezone ubrzo smo, već na početku prvenstva svojim dobrim rezultatima pretvorili u sigurnost i to je najveći dobitak za ovu momčad. »Poreč« je svojim rezultatima u ove dvije prvoligaške sezone definitivno unio nemir u hrvatske rukometne vode.

Momčad bez lidera

[slika2]Jedna utakmica u prvenstvu presudila je da sezona ne bude još uspješnija, domaći jesenski poraz od »Osijek Elektromodula« zbog kojeg ste završili u Ligi 12.

- Dobri rezultati koji su prethodili utakmici s Osječanima, ulili su veliko samopouzdanje među igrače, pogotovo osvojeni domaći bod protiv »Croatia osiguranja«. Igrači su možda i zaboravili da nemaju iskustva. Bio je to period kad su jednostavno mislili da ih nitko, barem na domaćem parketu, ne može dobiti. Protivnici su se teško privikavali na taj naš sustav igre, a naše je momčad funkcionirala točno kako je trebala. Možda smo se pred susret s Osječanima malo i umislili, i dogodilo se to što se dogodilo. Uostalom, »Osijek« je kroz sezonu pokazao da je jaka momčad i nisu slučajno došli do finala doigravanja s »Croatia osiguranjem«. Nakon saznanja da nećemo u Ligu za prvaka trebalo je moral momčadi zadržati na što višoj razini, jer je bio vidljiv žal za propuštenim. Na sreću, nastavili smo i završili sezonu bez većih padova.

Činjenica je da je momčad pokleknula protiv tri ključna protivnika: »Osijeka« u prvenstvu, »Karlovca« u Kupu Hrvatske i »Konjuh namještaja« u Challenge kupu. Kosi su razlozi tome?

- Po mojoj ocjeni problem je što ni jedan igrač naše momčadi, barem u prošloj sezoni, nije pokazao karakter da može preuzeti odgovornost na sebe u situacijama kad je gusto i kad treba riješiti utakmicu. Momčad nije imala lidera koji će povući kad je najpotrebnije. Zbog toga smo cijelu sezonu morali igrati kao veliki sustav i tim sustavom dobivati utakmice. Sustav je onda »izbacivao« pojedince, ali ako taj sustav nije funkcionirao kako treba upadali bi u probleme, jer nije bilo pojedinca koji će preuzeti ulogu sustava. Svi naši igrači kad igraju izvan sustava, neku svoju igru, ustvari su prosječni igrači. Jedino Vlado Veselinov ima pojedinačnu kvalitetu, ali igra na takvom mjestu, kružnog napadača, s kojeg ne može utjecati na kompletnu igru momčadi, jer previše zavisi od drugih.

Dobici i gubici

Imate igrača koji pokazuje naznake da bi mogao postati lider?

- Najbolje se prisjetiti perioda prije dvije godine kad smo igrali kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu. Znate li tko je tada, pored prepune momčadi iskusnih igrača, riješio dvije ključne utakmice na gostovanjima u Solinu i Našicama? Dean Turković! Kad je to mogao s 18 godina, mislim da ima dosta predispozicija da postane vođa i sada kad je dvije godine stariji. Mario Šporčić također ima sve karakteristike da postane pravi vođa momčadi, ali mora iz svoje igre izbaciti još par »crnih rupa«, preciznije praznog hoda. Nije rečeno da to neće biti recimo Irfan Kovač. Za momčad bi najbolje bilo da lider postane netko od igrača iz sadašnjeg kadra, a ne da dovodimo nekog iskusnijeg, recimo 28-godišnjeg igrača, što bi sigurno bio lakši put do uspjeha, ali ne i dugoročnije rješenje. Međutim, tog Turkovića, Šporčića i Kovača morat ćemo okružiti s još par kvalitetnijih igrača.

Koji su igrački dobici, a koji gubici sezone za »Poreč«?

- Kao nositelji momčadi potvrdili su se Šporčić i Kovač. Veliki dobitak su dva mlada domaća dečka, već spomenuti Turković, te Vedran Mataija koji su pokazali da će postati, odnosno gotovo da su već i postali važne okosnice momčadi. Turković je univerzalac i uvijek je zadovoljavajuće odradio sve zadatke koji su pred njega postavljeni. Mataija se ustalio u prvoj postavi, krase ga izuzetna borbenost i volja. Činjenica je i da su toj dvojici mladića i okolnosti išle na ruku. Dobili su dovoljno prostora za igru s obzirom da smo imali igrački kadar kakav smo imali, a i kroz sezonu nismo imali previše stresnih situacija zbog kojih sam im mogao pružati tu prigodu. Njihovim putem ide i još mlađi Matija Rađaković koji s Mataijom već sada čini zdravu konkurenciju na lijevom krilu. U našoj drugoj klupskoj momčadi ima još par takvih mladića koji će danas-sutra sigurno zauzeti važna mjesta u prvoj momčadi. S druge strane, Ilija Lovrinović i Vladimir Gruičić su u nekim elementima igre dosta limitirani i te će svoje limite morati »probiti« za daljnji napredak. Od obojice očekujem da će dogodine pružiti momčadi još više nego što su do pružili ove. Protekle sezone morali su proći i prilagodbu na novu sredinu i na moj način rada, i mislim da im to sljedeće sezone više neće predstavljati možda presudni limitirajući faktor. Najveća enigma ostao nam je Goran Gorenac koji kao ljevak sa svojih 210 centimetara visine ima predispozicije postati dobar rukometaš, ali te svoje predispozicije niti koristi kako treba, niti iz nadograđuje. Mislim da je dobio šansu dokazati se, ali sam sa sobom mora riješiti neke stvari. Kao i u životu, i rukometu moraš nešto dati da bi od njega nešto dobio.

Lista želja

Po mnogim pokazateljima vaša momčad još uvijek ima puno prostora za napredak?

- Nadam se da je tako. Protekla je sezona bila velika škola, za igrače i za mene, i mislim da je cijela sezona za cijeli klub bila od velike koristi. No, definitivno cjelokupna naša igra mogla bi biti još bolja. Vjerujem da ćemo u kratkom vremenu pokazati što smo iz ovosezonske škole naučili.

Još uvijek, ne na sva zvona, ali iz klupskog rukovodstva najavljuju da bi sljedeće sezone rezultatski željeli barem korak više. Pitanje je da li s okosnicom prošlosezonskih igrača ili s izmijenjenom momčadi?

- Bez obzira kakvu momčad budemo imali, smatram da je jedan preduvjet da krenemo u borbu za više pozicije od ovosezonskog petog mjesta ispunjen, a to je da će se sljedeće sezone igrati jedinstvena liga sa 16 klubova. Time se svakome pruža prigoda da od prvog do zadnjeg kola u ligi pokaže što može i za svoje uspjehe bude plasmanom i nagrađen, a ne kao ove godine kad smo mi cijelo proljeće igrali i znali da više od petog mjesta ne možemo osvojiti. Zbog većeg broja kola ritam utakmica dobar dio sezone bit će subota-srijeda-subota, što znači da će bolje prolaziti momčadi koje budu imale širinu igračkog kadra za izdržati takve napore. Što se našeg kluba tiče, predao sam svoju listu želja rukovodstvu i što se profila igrača i konkretnih imena tiče, a radi se o tri pretežno mlađa igrača. Trebaju mi jedan vratar, lijevi vanjski pravi šuter i kružni napadač. Želja je postići da na svakoj poziciji imamo dva podjednako kvalitetna igrača, da stvorimo konkurenciju kako bi tijekom cijele utakmice držati visok ritam igre. Sigurno je da svaki igrač koji dođe mora biti bolji od bilo kojeg igrača kojeg sada imamo u sastavu. Pojačanjem smatram i nadam se od ozljede oporavljenog Tomislava Špehara koji je za sada jedina sigurna »prinova«. Ostane li samo sadašnja momčad na okupu, cilj ne bi smio biti veći od gornjeg dijela prvenstvene ljestvice, kakav smo imali i pred prošlu sezonu. Svaki novi kvalitetan igrač koji dođe taj cilj podiže. Ukoliko nam se pruži prigoda ići ćemo i na sam vrh. Takve se borbe ne treba libiti i u sportu uvijek treba biti ambiciozan.

Na trenerskom početku

No, prije treba razmišljati kako zadržati okosnicu sadašnje momčadi na okupu?

- Mnogi su se naši igrači ove sezone dokazali i stoga im je dosta klubova »bacilo udicu«. Sami moraju odlučiti gdje i što bi im u karijeri bilo bolje, a u tim će pregovorima veliki posao morati odraditi naš sportski direktor Aleksandar Beaković. Ne bi bilo dobro da većina ode, jer nećemo moći uvijek bez posljedica na rezultate kretati ispočetka. Nadam se ipak da ćemo većinu igrača iz naše dosadašnje okosnice zadržati. Trenutno je najproblematičniji Veselinov koji valjda ima primamljivu ponudu. Što se mene tiče svi sadašnji igrači mogu ostati i pokušati se nametnuti kroz rad.

Kako vidite svoju daljnju trenersku karijeru? U kuloarima ste se spominjali i kao jedan od trenera mlađih državnih selekcija?

- Kao trener još sam uvijek na početku, mnogo učim i svake sezone pomalo eksperimentiram kako bih sva dobra iskustva mogao prenijeti u novu sezonu. Za sada sam zadovoljan što sam u »Poreču« uopće dobio šansu, a vjerujem i da je klub zadovoljan ovom našom trogodišnjom trenerskom suradnjom. Na koncu, rezultat je uvijek i jedino mjerilo, a ja sam kao trener u ove tri godine s momčadi redovito postizao dobar rezultat. Vidjet ćemo što će se dogoditi kad rezultata ne bude. U bližoj budućnosti sebe i dalje vidim kao trenera »Poreča«, jer mislim da u toj sredini još mogu dosta napraviti. Određene kontakte s drugim klubovima imam, ali sve se svodi na njihove interese o mojim planovima, a ti su planovi i dalje vezani za Poreč. Što se pak reprezentacije tiče mislim da je još za mene prerano preuzimati rad s bilo kojom selekcijom.