Sara i Alena trebaju volontere za pomoć pri učenju hrvatskog i talijanskog jezika

Dom za starije i nemoćne osobe Poreč poziva volonterke i volontere za pomoć u učenju hrvatskog i talijanskog jezika Sari Fend i Aleni Lucić, volonterkama Europske volonterske službe koje volontiraju u Domu.

Sara i Alena u Poreču borave od listopada prošle godine, a godinu dana koju će tu provesti žele iskoristiti i za učenje hrvatskog i talijanskog jezika. Do sada su im u učenju pomagali volonteri Maja i Adi iz Rovinja, no, oni to više nisu u mogućnosti.

Boravak dviju devetnaestogodišnjakinja u Domu provodi se u sklopu programa „Erazmus+“ i projekta pod nazivom „Kako mladi Europe nadopunjuju vrijeme starijima Grada Poreča“ koji ujedinjuje ideju volonterstva i međugeneracijske solidarnosti, a osim poboljšanja kvalitete života starijih osoba, ima za cilj mladima Grada Poreča približiti ideju volonterstva kao nečeg što je u svijetu vrlo često i poželjno. U tu svrhu od strane Europske komisije Domu su odobrena sredstva u iznosu od 14.645,00 eura.

Sara je iz Graza u Austriji. Za svoj grad kaže da ga voli jer nije prevelik, ima lijep, star i živ centar i puno umjetničkih kafića, dućana i zbivanja. Odlučila je volontirati zato jer je završila školu ne znajući što će raditi, odnosno upisati poslije toga. -Istovremeno sam oduvijek željela neko vrijeme živjeti u inozemstvu, promijeniti svoj okoliš i rutinu, tako da sada mogu dobro razmisliti o svojoj budućnosti, skupljati iskustva i učiniti dobro djelo. Baš u Poreč sam došla kako bih malo bolje upoznala svoje hrvatske korijene, vidjela Istru u kojoj do sada nikad nisam bila i upoznala meni potpuno novi smjer rada, u ovom slučaju rad sa starijim i nemoćnim osobama, kaže Sara.

Alena je iz sela Dautphe (2300 stanovnika) u Hessenu, blizu Frankfurta na Majni.

-Odlučila sam se za volontiranje jer bih prije ulaska u svijet rada htjelaiskoristiti priliku za stjecanje dobrih iskustava i tako se također pripremiti za budući posao. Osim toga, ovako neko vrijeme mogu provesti izvan Njemačke, naučiti novi jezik i pomoći drugim ljudima. Smatram da je volontiranje dobro iskustvo sa svakog gledišta i kada se ima prilika za to, treba je iskoristiti. O Projektu u Poreču sam čitala na Internetu i jako mi se svidio, a i Poreč kao mjesto mi se dopada, kaže Alena.

Obje djevojke svakodnevno po šest sati pomažu korisnicima Doma, unoseći u svakodnevicu korisnika mladenački duh, provodeći s njima vrijeme u kreativnim radionicama, šetnjama ali i aktivnostima koje same predlože i osmisle. Korisnici Doma su ih od samog početka izuzetno dobro primili, slobodni su u izražavanju osjećaja i topline. Alena ne govori hrvatski jezik ali to nije barijera u radu sa starijima koji cijene trud i želju mladih volonterki da provode vrijeme sa starijima i na različite im načine pomažu. Uz to što su se odlično uklopile u rad s korisnicima, surađuju i s domaćim volonterkama i volonterima koji već nekoliko godina sudjeluju u aktivnostima u Domu, pa će zasigurno i primjerom pokazati te zainteresirati mlade volontere za korisno provođenje slobodnog vremena.

Osim godina i motivacije za volontiranjem, Aleni i Sari zajedničko je i to što obje imaju hrvatske korijene te bi željele na drugačiji način upoznati domovinu svojih roditelja i usavršiti hrvatski odnosno talijanski jezik. Nadaju se da će upoznati i družiti se s mladima u Poreču i Istri, ali i nastaviti baviti se hobijima s kojima su započele u svojim zemljama: Sara svira klavir i voli orijentacijsko trčanje, dok Alena voli prirodu i ples. (DOM/dp)