San postao stvarnost - Vita leva Elektrometal pobjednik 20. malonogometnog turnira 'Moja ulica'

[slika1w]POREČ - Idućih godinu dana oni će biti heroji ulice, sve dok se u prosincu po parketu pulskog Doma sportova »Mate Parlov« ponovno ne zakotrlja nogometna lopta na 21. izdanju najvećeg regionalnog malonogometnog turnira »Moja ulica, moja ekipa – Suzuki Motortech«. A onda će morati u novo, još teže dokazivanje, obranu naslova pobjednika »Ulice«, izazov i veći od samog osvajanja turnira.

Riječ je o malonogometašima porečke Vite Leve Elektrometala koji su si osvajanjem jubilarnog 20. izdanja »Ulice« barem za sljedećih godinu dana priskrbili status kraljeva istarskog hakla, a za vječnost se upisali na zlatnu listu pobjednika turnira na koju su se mnogi pokušali, ali samo rijetki i najveći do sada upisali.

- Osvajanjem »Ulice« ispunili smo jedan veliki cilj, bolje reći ostvario nam se san koji sanja svaka ambicioznija malonogometna družina u Istri, san koji će za mnoge ostati nedosanjan, a za nas je postao stvarnost – rekao je Fabio Šain, voditelj Vite Leve Elektrometala od njenog prvog dana postojanja. Biti najbolji na najprestižnijem turniru u regiji najviše je što se na ovim prostorima u malom nogometu može postići, nakon »Kutije šibica« nema značajnijeg malonogometnog događaja u Hrvatskoj i zato smo jako ponosni na ovaj naš veliki uspjeh. Vjerovali smo da jednom možemo otići do kraja, vjerovali da bi to moglo biti upravo na zadnjem turniru, mada je teško bilo sa sigurnošću unaprijed to i tvrditi. Jer »Ulica« ne priznaje favorite unaprijed, to je jednostavno takav turnir na kojem se iz utakmice u utakmicu na parketu moraš dokazivati. Ukoliko samo jednom podbaciš, pakiraš stvari i ideš kući. No kad odeš do kraja i to u pulskom »dvorištu« prepunom dobrih momčadi, onda znaš da si stvarno najbolji.

[slika2d]Do zadnjeg izdanja turnira Porečani su na »Ulici« najdalje stigli 2005. godine, do finala u kojem su izgubili od pulskog Toleda pizzerije Jupiter. Zanimljivo je da su te godine u polufinalu pobijedili Šijanu preko koje su na zadnjem turniru otišli do kraja.

Sve se poklopilo

- Poklopilo nam se sve odreda na zadnjem izdanju turnira - veli jedan od osnivača i legendi Vite Leve Elektrometala Zdenko Belička. Od kvalitete momčadi, uigranosti, dobrih igara, taktičke pripremljenosti, podrške logistike i naših navijača do prije svega iskustva igrača. Naša je momčad upravo sada sazrijela. Da bi se to postiglo, trebalo se naučiti i gubiti i godinama znati nositi i s porazima. Svatko tko se bavi malim nogometom najbolje zna kako je teško osvojiti jedan ovakav turnir koji se igra na ispadanje. Jedan kiks, jedna lošija utakmica znači kraj. I zato je najvažnije ostati čvrst i koncentriran od prve do zadnje utakmice. To su naši igrači na zadnjem turniru uspjeli i zato su i zasluženo otišli do kraja.

Porečani su na putu do naslova imali puno prepreka, za najtežu je teško opredijeliti se.

- Teško je reći koja je prepreka bila najteža - kaže tehniko momčadi Mauricijo Sirotić. Svaka utakmica nosila je svoju težinu upravo zato jer se igra na ispadanje pa nema kalkuliranja, a svaka momčad u svaki novi nastup unosi svoj maksimum. Svakako da je finale s vrlo dobrom »Šijanom« mentalno bilo najteže jer smo i jedni i drugi pred susret bili na korak do trona na kojem je bilo mjesta samo za jednoga. Rezultatski smo najteže prošli u polufinalu na sedmerce Indio Signal Sistem, što govori o kvaliteti suparnika. No ja bih po težini ipak izdvojio ogled u prvom kolu u kojem smo pobijedili vrsarsku Bubamaru i zato jer se radi o kvalitetnom suparniku i zato jer se radilo u utakmicu susjedskog rivaliteta.

Turnir do granice savršenstva

Što se tiče samog pulskog turnira Porečani za njega imaju samo riječi hvale.

- Turnir je organizacijski doveden gotovo do granice savršenstva - veli Igor Žiković, jedan od današnjih nositelja igre Vite Leve Elektrometala. »Ulica« se pretvorila u vrhunski događaj dostojan i većih sportskih priredbi. Svakoj se momčadi koja se prijavi pristupa s posebnom pažnjom, a momčadi koje dolaze izvan Pule gostoljubivo su prihvaćene. Na atmosferu ne treba trošiti riječi, a igrati pred punom dvoranom u finalu poseban je osjećaj. Poneka trzavica ne može nadmašiti pravi sportski duh koji vlada turnirom. Najljepši je osjećaj kada nam je po završetku finala, jednakom žestinom kao što su nam pljeskali naši navijači, zapljeskalo i tri četvrtine dvorane koja je tijekom utakmice navijala za suparnika. Kad su još među njima i navijači Šijane, najbolji navijači na turniru, tada znaš da te ljudi stvarno cijene.

Zdenko Belička je posebno želio istaknuti jednu važnu činjenicu.

- Vita Leva Elektrometal nije samo malonogometna momčad koja se okupi samo da bi nastupila na nekom natjecanju. Vita Leva Elektrometal je dio naših života, naš hobi, bijeg od uobičajenih životnih obveza. Momčad čini 30-ak osoba, pored samih igrača i voditelja i naši vjerni navijači i sponzori. Svi se mi družimo i inače u životu i izvan malonogometnih parketa, a legendarne večeri u konobi kod našeg voditelja Šaina pamte se za cijeli život.

Godine uspjeha

Momčad Vite Leve Elektrometala oformila su krajem 2000. godine, tada po imenom Sigra, četvorica porečkih zaljubljenika u mali nogomet, Fabio Šain, Mauricijo Sirotić, Roni Žužić i Zdenko Belička koji i danas, u 44. godini života, još uvijek povremeno aktivno igra za momčad. Cilj je bio stvoriti jednu kvalitetnu malonogometnu družinu koja će Poreč dostojno prezentirati po malonogometnim parketima diljem Istre pa i šire. Logično je da su od prvoga dana okosnicu momčadi činili prvotimci porečkog trećeligaša »Jadrana«, a to čine i danas. Već početkom 2001. godine momčad se uključila u porečku malonogometnu Yellow ball ligu i osvojila naslov prvaka u njenom premijernom izdanju. Tijekom godina, kako je su se mijenjali i sponzori momčad je mijenjala i ime, pa tako od 2003. nastupa pod imenom Sigra Vita Leva, od 2004. Vita Leva, a od 2006. pod današnjim imenom Vita Leva Elektrometal. Osim u premijernom izdanju još je u dva navrata, 2006. i 2008. osvojila porečku malonogometnu ligu i jedina je momčad koja u vitrinama ima više od jedne titule iz tog natjecanja u kojem je u još dva navrata osvajala drugo i jednom treće mjesto. Tijekom godina mnoštvo igrača ne samo s Poreštine, već i iz drugih dijelova Istre, pa i šire, prošlo je kroz njene redove. Od velikih imena porečkog nogometa izdvojimo tek legendarnog vratara Aleksandra Starčića koji je branio u prvim godina postojanja, te Nera Fatorića.

»Kutija šibica« najveća želja

Od ostalih dometa momčad je s puno uspjeha godinama nastupala i u nekadašnjoj seriji istarskih turnira poznatih pod imenom »Autokuća Burić« na kojima se u tri navrata plasirala na završni Masters, među osam najboljih momčadi. Međutim nikada nije otišla do kraja zaustavivši se uglavnom na drugom i trećem mjestu. Što se tiče »Kutije šibica« najveći domet Porečanima je šesnaestina finala 2006. godine.

O planovima za budućnost Šain nam je rekao.

- U ovoj godini sigurno će nam veliki cilj biti pokušati obraniti naslov pobjednika na »Ulici« što će međutim biti i teži zadatak nego što je bio osvojiti turnir. No naša je obveza i prema »Ulici« kao jednoj instituciji i ove se godine predstaviti u što boljem svjetlu i dati svoj maksimum. Međutim, nakon osvajanja »Ulice« u budućnosti nam je želja ostaviti značajniji trag i na »Kutiji šibica«.