Samo najodvažniji mogu sa sigurnošću reći da znaju koji je smisao njihova života (Nikolina Velić, SŠ Mate Balote Poreč)

Svaki čovjek, barem jednom u životu, traži u sebi odgovore na pitanja koja su zaokupljala ljude od samog početka ljudske povijesti: Tko sam ja? Zašto sam ovdje? Koji je smisao mog života?

Način na koji se osoba odnosi prema tim pitanjima lako može odrediti smjer njene egzistencije.

»Svaki čovjek dobro zna da na svijetu živi samo jednom, da je on nešto jedinstveno…« Nietzsche

»Potraga za smislom života je jedno od najdubljih čovjekovih iskustava« (O.Guiness: Smisao života).

Mnogi poznati i manje poznati filozofi pokušali su dati odgovor. Odgovor traže i obični ljudi, oni žele pronaći vlastiti smisao svog života i to će ih voditi dalje. Mnogi su pred takvim pitanjem posrtali, to je vječno pitanje. Čovjek je neiscrpna tema.

Svaka je osoba jedinstvena, pa je stoga razumno vjerovati da svatko traži svoj smisao života. Upravo nam o toj jedinstvenosti govori i Nietzsche.

Guiness dodaje: »Duboko u srcima svi želimo pronaći i ispuniti životni smisao koji je veći od nas samih. Za svaku osobu životni smisao je osobne prirode i predstavlja čovjekovu pokretačku strast: znati što napraviti i zašto.«

Danski mislilac Sören Kierkegaard je u svom dnevniku zapisao:»Želim razumjeti sebe, shvatiti što Bog želi od mene; želim pronaći istinu koja se primjenjuje na moj život, želim pronaći ideju za koju ću živjeti ili umrijeti.«

Smisao života je srž našega bića. To je razlog zbog kojega postojimo. Da bismo znali koji je smisao našeg života prvo, moramo znati tko smo. Ali to nije lako. Čovjek je složeno biće koje stalno nešto traži. O tome govori Kierkegaard.

Svi mi, makar i nesvjesno, tražimo ideju za koju ćemo živjeti ili umrijeti. Ideju zbog koje nećemo posustajati, u nešto što će ispuniti naš život i dati mu smisao.

Protagora kaže da je: »Čovjek mjerilo svih stvari, onih koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu.« U čemu je upravo ta posebnost čovjekova bića? Zbog čega bi upravo on bio mjerilo svih stvari? Takva si pitanja postavlja antropologija. A filozofska antropologija proučava bit ljudskog bića.

U potrazi za smislom života ne smijemo dopustiti da nas ništa ograničava. Sve što nas okružuje je samo dio slagalice pomoću koje ćemo odgonetnuti zašto živimo upravo tu i sada. Samo oni najodvažniji mogu sa sigurnošću reći da znaju koji je smisao njihova života. Usprkos tome, najteže u životu je upravo to.

Jeff Waslling Daring u svom djelu „Daring to Dance With God“ je rekao: »Na današnji dan, u vremenu u kojemu živimo, pozvani smo da djelujemo. Također, pozvani smo da živimo, ostvarujemo svoje snove i slijedimo vizije. Kao što se od onih koji su nekoć živjeli zahtijevalo da poduzimaju velike korake vjere, isto se zahtijeva i od nas … ne možemo čekati savršene okolnosti kako bismo bili sigurni da će sve biti onako kako želimo. Moramo riskirati ako želimo ostvarivati svoje snove.«

Ja mislim da je upravo ostvarenje snova i postavljenih ciljeva jedini način ispunjavanja smisla života. Bez toga bismo bili izgubljeni u svijetu koji je svakim danom sve okrutniji. Da bismo jednom konačno shvatili smisao, moramo biti otvorenog uma, spremni učiti, razgovarati, a ponajviše slušati. Kada jednom sve shvatimo, moći će mo prihvatiti izazov. Za sada se još ne osjećam spremnom odgovoriti na pitanje koji je smisao mog života. Još sam premalo proživjela i imam premalo iskustva da bih se odvažila odgovoriti. Imam još puno toga što moram naučiti, čuti, doživjeti, osjetiti…Traženje i ispunjavanje smisla života zahtijeva predanost i ustrajnost. Mislim da je meni, ali i drugima, najpotrebnije vrijeme. S vremenom možemo doći do novih spoznaja i odgovora ali moramo paziti da se u njemu ne izgubimo. Ipak, mislim da se ne možemo nadati boljem od toga da na kraju života možemo reći: Moj je život bio ispunjen i imao je smisla! :»Počnite sa srcem, jer iz njega izvire život.«  Meister Eckhart