Sad me vidiš, sad me ne vidiš

Više smo puta u proteklih petnaestak godina pisali o problemima s nedovoljno uočljivom komunalnom  opremom. Promet gradskim ulicama često je gust i kaotičan, pa tko još misli na tamo neke gljive, preniske da bi svakome bile u vidnom polju, obojene bojom koja se ne ističe u odnosu na okolinu/podlogu. Da bi izbjegli oštećenja na vozilima, vozači nemarno parkiraju  i time ometaju promet pješacima, pogotovo slabovidnim, koji se spotiču i padaju .

I dok čekamo pravilnik o komunalnom opremanju koji bi spomenutu problematiku mogao pokrenuti s mrtve točke, na kolnom ulazu u starogradsku jezgru kod cafe bara Epoca (preko puta hotela Palazzo) nedavno su ugrađeni novi stupići od nehrđajućeg čelika. U njima je dio elektronike za upravljanje pilomat stupićem kojim se spomenuti ulaz otvara.

Jedno od prvih “bliskih” iskustava s njima  imao je dječak koji se, slijedeći svog oca, vozio na biciklu. Krećući se prema hotelu Palazzo, otac je izbjegao stupić kojeg dječak očigledno nije vidio, jer se uspio zabiti u njega. Nije se jače ozlijedio, pala je tek pokoja suza. No, vjerujemo da bi malo crveno-bijele trake na pravome mjestu spriječilo i buduće moguće slične nezgode građana. Baš kao i dostavnih vozila, koja su stupić prvi put udarila i savila tek nekoliko dana nakon njegova postavljanja. Što nije čudno, s obzirom na to da reflektira okolinu i tako se s njom lijepo stapa. (dp)