S nastave u - kladionicu

[slika1d]Piše Srećko PERŠIĆ

PULA - Kladionice svuda oko nas - mogao bi glasiti naslov ovoga teksta. Kladionica zbilja u Puli ima puno, no posebno se primjećuju one koje se nalaze u blizini škola. Mlađima od 18 godina klađenje je zakonom zabranjeno. Pokušali smo doznati dolaze li maloljetnici u kladionice, kako uplaćuju oklade i koliko obično novca ulažu te provjeravaju li zaposlenici njihove isprave?

U užoj gradskoj jezgri svoje usluge nudi nekoliko kladionica, a u blizini takozvane žute škole, u kojoj su smještene Gimnazija, Strukovna i Industrijsko-obrtnička škola, nalaze se čak četiri kladionice.

U jednoj od kladionica u centru grada saznali smo da tamo maloljetnici dolaze uplaćivati oklade, budući da ne moraju pokazati osobnu iskaznicu, već je dovoljno da na upit o tome jesu li punoljetni odgovore potvrdno. Dakle zaposlenik ih upita jesu li punoljetni, oni kažu da jesu i mogu uplatiti okladu!

Bitno je napomenuti da ni u jednoj od kladionica u trenutku dok smo ih mi obilazili nismo sreli malodobne osobe. Školarci kažu da štede novac koji od roditelja dobivaju za marendu i da oklade uplaćuju po dvoje ili više njih zajedno na jedan listić. Na pitanje kako se mogu kladiti i kako uspiju uplatiti okladu kad su maloljetni rekli su nam da to nije uvijek problem.

[slika2d]U kladionici smo upitali jednog gospodina što misli o klađenju maloljetnika. On nam je rekao da u tome ne vidi ništa loše, jer su ulozi mali, najmanji iznosi pet kuna. Kazao nam je da bi on odmah uplatio za nekog klinca, ako ga ovaj zamoli. Prema njegovim riječima, puno je gore kad se maloljetnicima prodaju cigarete. On primjerice ne uplaćuje više od pet ili deset kuna i smatra da to nije nekakav problem. No nije li klađenje maloljetnika itekako velik problem?

U blizini žute škole, pak, zaposlenici kladionice koji primijete da bi osoba mogla biti maloljetna traže osobne isprave, tako da školarci već znaju da u kladionici nemaju što tražiti. Navala na kladionice ima, kaže jedan zaposlenik, kada je u tijeku liga prvaka ili pak ultimate fight. Tada učenici pokušavaju uplatiti okladu, međutim to im se ne dopušta, pa čak niti ne ulaze u kladionicu. Snalaze se tako da se »šlepaju«. Naime izvan kladionice zamole nekog starijeg da im »riješi« uplatu. To se dakako ne može kontrolirati.

U kladionici u blizini jedne škole saznali smo da zaposlenici ne pitaju školarce jesu li punoljetni ili nisu. Jednostavno se zaprimaju uplate i to je to. I ne smeta ni očit školski ruksak na leđima. Očito je zarada na prvom mjestu i ispred bilo kakve zakonske obveze ili moralne dileme.

Zanimljivo je spomenuti da se, ako to možda niste znali, i ljepši spol okušava u klađenju, i to često na brojeve stranih lutrija, ali i na nogomet. Dakle, klađenje nije rezervirano samo za muškarce.

Pohvalno je da se većina kladionica koje smo obišli drži zakonske obveze i ne dopušta maloljetnim osobama klađenje. Točna je tvrdnja da djeca lakše dolaze u doticaj s klađenjem, jer se kladionice nalaze blizu škola, ali isto se odnosi i na kafiće i razne igraonice. Međutim, ako kladionica nema u blizini škole, to ne znači da primjerice učenik neće stati u nekoj kladionici koja mu se nalazi na putu kući. Zasigurno nisu za pohvalu oni kojima ispred zakona stoji zarada, no time se trebaju definitivno pozabaviti nadležne državne institucije i to što prije. Ako dijete novac od marende troši na oklade ili cigarete, onda očito postoji problem, zar ne?