Rukometaši "Poreča" uvjerljivom domaćom pobjedom nad "Karlovcem" zadržali priključak s vrhom skupine A Prve lige

Premda se razvojem događaja na parketu tijekom dobrog dijela prvog poluvremena utakmice s »Karlovcem« moglo zaključiti da će se rukometaši »Poreča« mučiti ne bi li stigli do bodova, igrom u drugom dijelu domaći su rukometaši otklonili sve dvojbe i tako uvjerljivom prednošću stigli do svoje pete ovosezonske pobjede. Iako se ne može reći da su Porečani ovom prigodom pružili neku posebno briljantnu igru, upravo su za tih devet golova bolji od »fenjeraša« iz Karlovca. Stekli smo dojam da bi odabranici trenera Saše Ilića, da je trebalo, slavili i uvjerljivije jer nisu igrali u najvišoj brzini. Porečki rukometaši u ovom trenutku igraju, ako ništa drugo, brži i atraktivniji rukomet od »Karlovca« i kad su im gosti od prve minute drugog poluvremena uletjeli u taj ritam, jednostavno su bili samljeveni.

»Poreč« se tako u domaćem prvenstvu nakon tri utakmice bez slavlja i mjesec dana »posta« vratio pobjedi i time na prvenstvenoj ljestvici zadržao priključak s vodećim dvojcem skupine A, »Zagrebom« i »Osijek Elektromodulom«. Međutim, na ono famozno pitanje, mogu li Porečani u preostala tri kola preskočiti Osječane i tako se ugurati u Ligu za prvaka, kako sada stvari stoje odgovor je vrlo jednostavan – teško. Naime, Osječani u preostala tri kola više praktički nemaju gdje »kiksati«, a ako i na kraju ostanu bodovno poravnati s »Porečom« u prednosti su zbog obje pobjede u međusobnim susretima. Doduše, Porečani imaju još jednu prigodu »zakuhati« kompletnu situaciju, a ta je pobijediti »Zagreb« predstojećeg vikenda u Kutiji šibica. Treba li vjerovati u čudo?

- Ne opterećujemo se time - kaže trener »Poreča« Saša Ilić. - Idemo u Zagreb odigrati utakmicu najbolje što možemo, bez imperativa rezultata, pa što bude.

I u utakmici s »Karlovcem« Ilić je očekivano pronašao zamjerke na igru svoje momčadi.

- Ostvareni rezultat je u svakom slučaju dobra i pozitivna stvar za nas. Pobjeda će nam dobro doći za vraćanje samopouzdanja i eventualni dobar zalet za završnicu natjecanja po skupinama. Međutim, igra nam je trebala biti kud i kamo bolja. Evo, ispada možda tako, da sam vječni nezadovoljnik, ali jednostavno sam takav. Kao trener imam najveću odgovornost za igru momčadi i zbog toga lakše uočavam naše nedostatke nego dobre strane. Smatram da na neki način i mora biti tako, jer momčad i trener nikad ne smiju do kraja biti zadovoljni ostvarenim i uvijek moraju težiti boljem. Kad bi bili zadovoljni bio bi to znak da je momčad dosegla gotovo svoj kvalitativni vrhunac, a vjerujte da nije tako, jer moji igrači sigurno mogu još bolje.

Protiv Karlovčana prigodu za igru dobili su i igrači s klupe.

- Ne govorim sad o rezultatu koji je u svakom slučaju za nas dobar, već o igri. Ti dečki koji su na parketu zaključili utakmicu i sami moraju zaključiti gdje su i u čemu griješili i te greške ispraviti da bi već sutra postali adekvatne zamjene udarnoj postavi.

K. KLARIĆ