Rukomet: Vladimir Brčić želi jaku, ratničku domaću ekipu koja će ginuti za dres svoga kluba

Nakon razilaska sa Željkom Zovkom , uprava porečkog rukometnog premijerligaša je mjesto novog trenera ponudila Vladimiru Brčiću , dugogodišnjem igraču i treneru sa međunarodnim iskustvom.

Na svojoj nedavno održanoj sjednici,  upravni odbor kluba je sa Brčićem postigao dogovor o uvjetima suradnje, rekao je za parentium.com sportski direktor kluba Aleksandar Beaković .

Zamolili smo Brčića da za parentium.com kaže nekoliko riječi o trenerskim planovima i ambicijama za narednu sezonu, a on nam je rekao da računa na postojeću bazu igrača uz mogući izuzetak nekih igrača sa kojima uprava treba produljiti ili ne produljiti ugovore koji ističu. Ekipi će se pridodati još nekoliko mladih igrača iz Istre sa kojima su pregovori u tijeku, a što je posao sportskog direktora kluba.

Ekipa je trenutno na odmoru, a novi će se trener sa igračima sastati nakon što odradi neke od promjena na koje računa prije sljedeće sezone, od kojih najvažnijom smatra angažiranje profesionalnog kondicionog trenera koji bi sa ekipom trebao raditi prema potrebi i prema trenerovim uputama. O imenu svog kondicionog pomoćnika Brčić nije želio govoriti dok se ne dogovore pojedinosti njegovog eventualnog angažmana.

Želi stvoriti domaću borbenu, "ratničku" ekipu, rekao nam je, koja ima čvrst karakter i snažan osjećaj pripadnosti klubu. "Želim da na terenu ginu za svoj klub, da ljube klupski dres, žive jedan za drugoga i budu klapa koje će se protivničke ekipe bojati kad Porečani budu na gostovanju, klapa koja će se tući sa svakim protivnikom" rekao je Brčić, dodavši da sebe smatra dobrim motivatorom a da igrači već imaju jak karakter, kako oni domaći, tako i igrači koji su pristigli iz drugih sredina, a koji su se dobro aklimatizirali i koji osjećaju da su među svojima.

Sa četvoricom 16-godišnjaka Brčić kao trener radi od 2002. godine i jako ih dobro poznaje, a namjerava im pridodati još dvojicu iskusnijih igrača kad to financijske prilike budu dozvoljavale, odnosno kad uprava i sportski direktor odluče da je takvo nešto moguće.

I uz vrlo malen manevarski prostor kad su financije u pitanju, potencijalni trener porečkih premijerligaša očekuje plasman od 4. do 8. mjesta, a u ekipi bi volio vidjeti Maria Šporčića i još jednog kvalitetnog desnog vanjskog napadača.

Posebno je ponosan na rad porečke rukometne škole koja je od četiri generacije igrača (od 1984. do 1992. godišta) uspjela proizvesti čak 12 dobrih igrača, kojima će uskoro pridodati još dvojicu mlađih. Smatra to izvrsnim postignućem koje će se rezultatski tek pokazati u narednom periodu, a šansu namjerava dati mladom Thossu za kojega cijeni da je mentalno i tehnički sazrio za igru među najjačima iako ima tek 16 godina.

- I ostali će mladići dobiti maksimalnu šansu, a što se igre tiče, nastavit ću ono na čemu je radio Saša Ilić kad je napad u pitanju, dok ću u obrani uvesti dosta promjena, rekao je Brčić. - Ona će na gostujućim utakmicama, kad je važan samo rezultat, biti jako agresivna i borbena, dok će kod kuće igrati sa manje prekida kako bi cjelokupna igra publici bila atraktivna za gledanje, bez previše prekida i "sjeckanja", zaključio je naš interview novi trener RK Poreča.

Vladimir Brčić je rođen 27. ožujka 1961. u Puli, a rukomet je počeo igrati 1973. godine u RK "Poreč". Nakon jedne godine treniranja priključuje se prvoj ekipi koja se takmiči u Hrvatskoj ligi. Nakon sedam godina u Poreču, od 1981. do 1983. igrao je za RK "Rovinj" u 2. saveznoj i 1. B saveznoj ligi sjever, u kojoj je bio proglašen najboljim igračem i strijelcem u klubu.

Nakon toga od 1983. do 1987. postaje trener i igrač u HC CUS "Venezia" sa kojom u 3 godine iz 3. lige stiže u prvu, te osvaja Kup Italije. Juniori čiji je trener bio su tri godine igrali u finalu talijanskog prvenstva, a 1986. postaju prvaci države.

Od 1987. do 1990. igrao je u RK "Umag" gdje mu je trener bio Lino Červar, a sa umaškom ekipom ulazi u 1. saveznu ligu kao standardni član prve sedmorke.

Od 1990. do 1991. igrao je za RK "Rovinj" sa kojim ulazi u 2. ligu, nakon čega od 1991. do 1992. odlazi u HC "Rovereto" kao igrač i kao trener dječaka, mlađih kadeta i kadeta sa kojima osvaja mjesto viceprvaka Italije.

Od 1992. do 1995. godine igrače je i trener u HC "Treviso" sa kojim iz B lige ulazi u A2, pa u A1 ligu.

Od 1995. do 2002. živi i radi u Rusiji, nakon čega se vraća u Poreč i preuzima prvu ekipu RK "Poreč" u 3. ligi zapad. 2003 se sa 41 godinom starosti aktivira kao igrač i nastupa za klub do 2005. godine i ulaska u Premijer ligu. Usporedno je bio i pomoćni trener prve momčadi i mlađih kategorija.