Rukomet: Uz sramotno suđenje, pao je i Koteks-Split sa 31:27

1
[slika1]Silna je bila večeras napetost na tribinama SRC Veli Jože, prepunih onih koji su došli bodriti novopečenog prvoligaša na njegovu putu dokazivanja u klasi najboljih.
Počelo je vatreno sa 3:0, nakon čega je igra pala, a jedino čime su se tribine i iznervirani navijači bavili bio je sudački par Giljević (Ploče) i Komazina (Metković) koji je, najblaže rečeno, sramotno krojio pravdu.
Tako su Vlado Brčić (pomoćni trener) Saša Ilić (trener) zaradili po opomenu odnosno iključenje na 2 minute radi prigovora, po kriteriju po kome jedan Lino Červar ili bilo koji trener sa mrvicom temperamenta nikad ne bi na klupi dočekali ni prvih 15 minuta bilo koje utakmice!
Porečane se isključivalo za minimalne prekršaje, koraci su suđeni već i na 2 i pol koraka dok Splićanima nisu suđena ni 4. Gosti su pak isključivani samo nakon judaških zahvata. Loptu se domaćinima oduzimalo u svim prilikama, čak i onim najbesmislenijima, izmišljalo se prijestupe, prekršaje, svašta.
Također se pasivna igra gostima tolerirala unedogled, a čak i kad su u jednoj prilici suci podigli ruke, čekalo se oko 40 sekundi na šut i gol a da im suci nisu oduzeli loptu.
Ipak, gostima se ne može uputiti ni riječ zamjerke, baš kao ni domaćim igračima: igralo se fair i korektno. Splićani su imali brz napad koji je mnogim brzim loptama zapošljavao svog kružnog napadača a on je uredno zabijao pogotke. Obrana im nije bila toliko dobra koliko je loš bio porečki napad, naročito u trenucima kad smo imali igrača manje ili kad se igralo flaster na Borisu Lisici.
Obrana nam je veći dio utakmice djelovala razbijeno i nezainteresirano, na trenutne gotovo izgubljeno. Zato je svih razveselio ulazak Aleksandra Beakovića , majstora obrane koji je letio od krila do krila, krpao rupe, povezivao obranu te je na kraju i povezao tako da je počela ličiti na nešto. Čak je u jednoj kontri imao priliku zabiti efektan pogodak, ali je pogrešno procijenio pa njegov "lob" nije prošao.
Matošević je branio tokom cijele utakmice. Maestralno je skidao teške lopte, dok za neke šuteve koje bi vratar trebao rutinski "skidati" večeras nije imao odgovora. Sve u svemu, on je jedan od najzaslužnijih za to da u trenucima porazbacanih napada i obrane gosti nisu otišli na više od jednog do dva gola razlike, nakon čega bi ih teško bilo stizati.
Posljednjih petnaestak minuta odigrano je u puno jačem ritmu od ostatka utakmice nakon čega su gosti mogli samo pokleknuti i gledati kako naši mladići trpaju mrežu iz svih pozicija.
Bilo je još pojedinaca koji su itekako dobro igrali, (npr. Laković i Popov) no neka se ne ljute ako ih nismo spomenuli. Posebno, ipak, moramo spomenuti Šajeta Bojse koji su i ovoga puta vatreno bodrili porečku ekipu.
Službeni izvještaj sa utakmice slijedi čim ga dobijemo od predstavnika RK Poreč.
Počelo je vatreno sa 3:0, nakon čega je igra pala, a jedino čime su se tribine i iznervirani navijači bavili bio je sudački par Giljević (Ploče) i Komazina (Metković) koji je, najblaže rečeno, sramotno krojio pravdu.
Tako su Vlado Brčić (pomoćni trener) Saša Ilić (trener) zaradili po opomenu odnosno iključenje na 2 minute radi prigovora, po kriteriju po kome jedan Lino Červar ili bilo koji trener sa mrvicom temperamenta nikad ne bi na klupi dočekali ni prvih 15 minuta bilo koje utakmice!
Porečane se isključivalo za minimalne prekršaje, koraci su suđeni već i na 2 i pol koraka dok Splićanima nisu suđena ni 4. Gosti su pak isključivani samo nakon judaških zahvata. Loptu se domaćinima oduzimalo u svim prilikama, čak i onim najbesmislenijima, izmišljalo se prijestupe, prekršaje, svašta.
Također se pasivna igra gostima tolerirala unedogled, a čak i kad su u jednoj prilici suci podigli ruke, čekalo se oko 40 sekundi na šut i gol a da im suci nisu oduzeli loptu.

2
Ipak, gostima se ne može uputiti ni riječ zamjerke, baš kao ni domaćim igračima: igralo se fair i korektno. Splićani su imali brz napad koji je mnogim brzim loptama zapošljavao svog kružnog napadača a on je uredno zabijao pogotke. Obrana im nije bila toliko dobra koliko je loš bio porečki napad, naročito u trenucima kad smo imali igrača manje ili kad se igralo flaster na Borisu Lisici.
Obrana nam je veći dio utakmice djelovala razbijeno i nezainteresirano, na trenutne gotovo izgubljeno. Zato je svih razveselio ulazak Aleksandra Beakovića , majstora obrane koji je letio od krila do krila, krpao rupe, povezivao obranu te je na kraju i povezao tako da je počela ličiti na nešto. Čak je u jednoj kontri imao priliku zabiti efektan pogodak, ali je pogrešno procijenio pa njegov "lob" nije prošao.
Matošević je branio tokom cijele utakmice. Maestralno je skidao teške lopte, dok za neke šuteve koje bi vratar trebao rutinski "skidati" večeras nije imao odgovora. Sve u svemu, on je jedan od najzaslužnijih za to da u trenucima porazbacanih napada i obrane gosti nisu otišli na više od jednog do dva gola razlike, nakon čega bi ih teško bilo stizati.
Posljednjih petnaestak minuta odigrano je u puno jačem ritmu od ostatka utakmice nakon čega su gosti mogli samo pokleknuti i gledati kako naši mladići trpaju mrežu iz svih pozicija.
Bilo je još pojedinaca koji su itekako dobro igrali, (npr. Laković i Popov) no neka se ne ljute ako ih nismo spomenuli. Posebno, ipak, moramo spomenuti Šajeta Bojse koji su i ovoga puta vatreno bodrili porečku ekipu.
Službeni izvještaj sa utakmice slijedi čim ga dobijemo od predstavnika RK Poreč.